Nakon što je u petak završila školska godina, ovogodišnjim osmašima sada predstoje upisi u srednju školu.
O tome kako funkcionira elektronički sustav upisa, kako odabrati pravu školu za svoje dijete te na što je sve potrebno posebno paziti prilikom odabira, svoja je iskustva i promišljanja za Narod.hr podijelila je majka čije dijete ove godine upisuje srednju školu.
Iako ima stariju djecu s kojima je taj proces već prošla, promjene okolnosti i sustava upisa zahtjevaju da tom pitanju i ovoga puta posveti punu pažnju.
Želimo njezinom djetetu uspješan upis te se nadamo da će njezini savjeti biti korisni i ostalim roditeljima koji se nalaze u toj situaciji.
Narod.hr: Majka ste osmaša koji ove godine upisuje srednju školu. Upisi se odvijaju elektronički. Možete li nam opisati postupak prijave i upisa?
Mnoge stvari ni ja još ne znam i tek ih učim. Potrebno je stalno pratiti stranicu upisi.hr preko koje se dijete prijavljuje i gdje će se odvijati upisi. Na njoj se objavljuju sve nove infromacije vezane uz postupak upisa.
Svoje sam dijete prijavila u sustav, no sami upisi započinju tek nakon podjele svjedodžbi.
U sustavu dijete ima svoj korisnički račun . Kada se prijavim, mogu vidjeti djetotve ocjene i izračun njegovih bodova za upis.
Maksimalan broj bodova je 80 i računaju se na 2 decimale, što znači da 80 bodova imaju djeca koja su sva 4 razreda prošla sa 5, 00 i iz svih 6 predmeta imala 5,00.
U taj izračun ulaze završni prosjeci 5., 6., 7. i 8. razreda, zatim ocjene iz hrvatskog, matematike i stranog jezika u 7. i 8. razredu, i iz još 3 predmeta u 7. i 8. razredu (što svaka škola određuje sama- u gimnazijama je najčešće zemljopis, povijest i biologija).
Kada u sustavu kliknem na pojedinu školu, mogu vidjeti na kojem mjestu je moje dijete rangirano za upis u nju. Naime, tamo piše s kolikim najmanjim brojem bodova su primljeni učenici u tu školu prošle godine. Primjerice, za neku određenu školu najmanji broj prošle godine bio je 60 bodova, a škola prima 200 učenika. Dakle, sustav mi prema tim podacima i bodovima mog djeteta, daje okvirnu informaciju kako će biti rangirano.
Moje dijete ima podjelu svjedodžbi 26. lipnja, a mislim da i ostale škole imaju negdje u tom terminu. Nakon toga, u sustavu prijavljuje škole koje želi staviti na svoju listu prioriteta. Moguće je odabrati najviše 6 škola, poredanih po prioritetu– na prvom mjestu ona koja je prvi izbor, a zatim druga koja je izbor ukolliko ne uspije upisati prvu itd. Kada započnu upisi, za svaku od tih škola moći ću vidjeti koliko je još kandidata prijavljeno i kako je moje dijete rangirano. No, taj poredak mog djeteta nije konačan, jer se iznad njega na ljestvici možda nalazi netko kome ta škola nije prvi izbor. Ukoliko taj kandidat uspije upisati školu koja je njegov prvi izbor, on nestaje s te liste i moje se dijete pomiče prema gore na ljestvici. Zato je potrebno neprestno pratiti stanje, jer se poredak može mijenjati iz sata u sat.
Narod.hr: Kako ste, kao majka, zadovoljni s ovakvim načinom upisa?
Ono što sigurno izaziva zadovoljstvo je to što sve radimo od kuće. Ne može se više dogoditi, ono što se možda prije događalo, da, ukoliko vaše dijete na upisima ne prime u jednu školu, u istom danu jurite u drugu školu, koja je možda na sasvim drugom kraju grada. Ne morate fizički doći u školu, nego sve radite od doma.
No, ono što mi nije jasno jest kako to rade roditelji koji doma nemaju računalo. Priče da danas svi imaju pametne telefone i računala, nisu točne. Znam da u razredu mog djeteta- a to je škola u centru Zagreba- ima djece koja doma nemaju računalo. Ne znam na koji način ti roditelji mogu provesti proces upisa, s obzirom da bez toga ne postoji nikakva druga mogućnost upisa. Ukoliko to roditelji rade na poslu s uredskih računala, onda nemaju mogućnost neprestano, i u večernjim satima, pratiti promjenu poretka na rang-listama.
Što je pak s manjim mjestima, gdje je vjerojatno još češća situacija da neko dijete doma nema računalo ili internet-vezu?
Osim toga, prekjučer, na zadnji dan škole je CARNET-ov sustav pao i nitko od roditelja nije mogao pristupiti, mediji su već pisali o tome. Moguće da je to zato što su svi oni koji imaju e-dnevnik gledali kakve ocjene su zaključene djeci. Ne znam, ali to se ne bi smjelo događati. Što ako sustav padne u dane upisa?
Narod.hr: S obzirom da imate i stariju djecu pa možete uspoređivati, kako biste ocjenili trenutni sustav upisa u srednju školu?
Ono što smatram da nije u redu jest to da djeca koja pohađaju glazbenu školu, ili nekoliko godina u kontinuitetu uče neki strani jezik, ili pak nekoliko godina treniraju neki sport, a nisu nužno osvojili nagradu na županijskoj ili državnoj razini- ne dobivaju za to bodove pri upisu u srednju školu.
Djeca koja pohađaju glazbenu školu imaju svakog tjedna dva sata nastave iz instrumenta kojeg sviraju i iz solfeggia, a u kasnijim razredima dobivaju i dodatne predmete. Ulažu vrijeme za vježbanje tog instrumenta. Imaju ispite iz tih predmeta i dobivaju ocjene iz njih, ali to im se za upis u srednju školu ni na koji način ne priznaje. Ne dobivaju nikakve bodove za to.
Slična je situacija s djecom koja nekoliko godina u kontinuitetu uče neki strani jezik. Oni nakon toga mogu dobiti diplomu o tome koji su stupanj završili i ta diploma im se, primjerice, jednoga dana priznaje prilikom zaposlenja, no, za upis u srednju školu ne dobivaju bodove za to.
Također, bodove za sport dobivaju samo ona djeca koja su se jako visoko rangirala na natjecanjima. Ostala djeca, koja niz godina treniraju i sudjeluju na mnogim natjecanjima- ne dobivaju nikakve bodove.
Dakle, sve su to su djeca koja paralelno uče ono što se u redovnoj školi ne uči i smatram da bi se to trebalo bodovati pri upisu u srednju školu.
Drugo što vidim kao trenutno velik problem je način ocjenjivanja koji je nerealan. Iznimno je velik broj odličnih učenika.
Prije 30 godina u razredu od 30 djece imali ste 3- 4 odlikaša, 2- 3 slabija đaka i dvadesetak (nazovimo prosječnih) koji su imali ocjene od 1 do 5 i prolazili sa 3 ili 4. Danas u razredu od 30 djece imate preko 20 odlikaša par četvorki i eventualno jednu trojku. Apsolutno nerealno.
Srednjoškolski nastavnici kažu da sva djeca dolaze kao odlični učenici, a da u stvarnosti mnogi od njih nemaju to znanje. Također je problem da u pojedinim sredinama učenici koji imaju petice dosežu tek znanje onih koji u nekim drugim mjestima imaju četvorke.
Narod.hr: O čemu bi roditelji posebno trebali voditi računa prilikom odabira srednje škole i postupka upisa?
Mislim da je bitno voditi računa o preferencijama i sposobnostima djeteta. Onoga tko nije strpljiv ne možete poslati da ide za urara. Netko tko ima alergije ne može ići za laboratorijskog tehničara.
Moja logika je da je dobro da djeca imaju srednju školu s kojom mogu odmah raditi, dakle stručnu školu, iako ću svoju djecu, naravno, poticati da studiraju.
Dodatan problem je što mnoga djeca danas biraju škole po tome je li im ta škola u blizini i hoće li tamo ići njihovi prijatelji, a u drugi plan stavljaju svoje preferencije i sposobnosti.
Mnoga zanimanja i zanati su postali deficitarni i zanemareni. Proučavajući to, iznenadila sam se koliko sve srednjih škola i kojih sve smjerova u Zagrebu ima.
No, mi u Hrvatskoj ne potenciramo takve zanate. Uzmimo za primjer urarski ili postolarski zanat. Kod nas se, primjerice, urarska škola zatvorila. Istovremeno, iz prve ruke znam kako naši urari u Njemačkoj mogu odmah dobiti posao. Imaju odlične uvjete jer tamo su majstori traženi.
Također, posebno je važno obratiti pažnju na to da se s vremenom mijenja kvaliteta pojedinih škola.
Neke škole su na glasu kao elitne, ali u stvarnosti sve to ovisi o trenutnoj ekipi profesora i, posebno, o vodstvu. To jako utječe na to hoće li neke škole „pasti“ ili se „dići“. Zbog toga sam se, za one škole koje su meni interesantne kao izbor za moje dijete, nastojala raspitati kod drugih i čuti njihova iskustva.
