Mucanje je poremećaj tečnosti govora. U govoru djece predškolske dobi često se javljaju netečnosti, piše prof. Martina Starčević, logopedica na svom blogu. Prema nekim istraživanjima čak se u 80 % djece predškolske dobi povremeno, tijekom razvoja, javljaju netečnosti u govoru. Ipak, određena količina i oblik netečnosti govora smatraju se razvojnim, a to je upravo jedan od razloga zašto se termini netečnosti i mucanje ne smiju izjednačiti.
Definirajući mucanje važno je naglasiti da je mucanje komunikacijski poremećaj koji je obilježen prekidima u normalnoj tečnosti govora. Kada govorimo o mucanju i njegovim karakteristikama razlikujemo primarna i sekundarna obilježja ove govorne poteškoće. Najčešća primarna obilježja su ponavljanje glasova, slogova, riječi ili fraza, produžavanje glasova, umetanje glasova, dodavanje pauza unutar riječi i sl. Sekundarna obilježja posljedica su primarnih obilježja mucanja tj. javljaju se kao reakcija na njih, a to su izbjegavanje kontakta očima, treptanja, tikovi i sl.
Mucanje najčešće započinje tijekom intenzivnog govorno jezičnog razvoja djece. Između 18 mjeseci i sedme godine života djeca usvajaju veliki broj novih riječi, počinju koristiti složenije jezične strukture, tempo govora se ubrzava, a govorno-motorički sustav još uvijek nije dovoljno razvijen pa upravo u ovoj kronološkoj dobi najčešće se javljaju normalne razvojne netečnosti, ali mogu se javiti i prvi simptomi mucanja. Ponekada je teško razlikovati normalnu razvojnu netečnost i rane znakove mucanja pa ću opisati njihove glavne karakteristike i razlikovna obilježja.
Normalna razvojna netečnost
Govor djece predškolske dobi često je obilježen prekidima u govoru koji mogu biti u obliku ponavljanja glasova, slogova ili riječi (većinom na početku rečenice) ili u obliku umetanja riječi (djeca najčešće umeću riječi “uh”, “ um”). Netečnosti se javljaju otprilike jednom u svakih desetak rečenica, a broj ponavljanja nije jako veliki (većinom oko 1 -2 ponavljanja ). Netečnosti u govoru najčešće se javljaju kada su djeca uzbuđena ili uznemirena pa nešto žele brzo ispričati ili kada su umorni. Djeca opisanih poteškoća većinom nisu svjesna. Ako ovako opisane netečnosti nisu konstantno prisutne u dječjem govoru tj. ukoliko postoje periodi i tečnog govora najčešće se radi o normalnim netečnostima koje sazrijevanjem i jačanjem govorno-jezičnih vještina djece spontano nestaju.
Blago mucanje
Tijekom razdoblja naglog govorno-jezičnog razvoja mogu se javiti i prvi simptomi mucanja. Početno, blago mucanje obilježeno je:
– prekidima u govoru koji mogu biti u obliku ponavljana glasova, slogova ili riječi pri čemu se navedena ponavljanja javljaju više od dva puta (o-o-o- o-oblak). Što je broj ponavljanja u govoru veći, veći je i rizik za razvoj mucanja.
– produljivanjima glasova (aaaauto)
– periodi tečnog govora su rjeđi tj. netečnosti u govoru javljaju se redovito
– dijete može osjećati nelagodu zbog problema u govoru
Razvijeno mucanje
Ovaj oblik mucanja često se javlja kod djece koja su duži vremenski period blaže mucala. Ponekada se razvijeno mucanje može javiti naglo tj. periodi prethodnog blažeg mucanja nisu bili prisutni. Glavna obilježja razvijenog mucanja su:
– mišićne tenzije – na mišićima (većinom na mišićima lica) često se mogu uočiti mišićne tenzije tj. napetosti mišića. Kod neke djece razvoj mišićnih tenzija je brz, ali ipak kod većine djece mišićne tenzije u govoru javljaju se i razvijaju postepeno. Jedan od ranih znakova mišićnih tenzija je podizanje visine glasa tijekom ponavljanja glasova, slogova, riječi ili fraza što može dovesti i do “blokada ” u govoru tj. do prekida prolaska zračne struje.
– javlja se strah od govora i izbjegavanje govornih situacija
– periodi tečnog govora su rijetki, netečnosti su prisutne često (gotovo u svakoj rečenici)
– uočljiva su sekundarna ponašanja (tikovi, izbjegavanje kontakta očima…)
Ako kod djece uočite opisane poteškoće najbolje je potražiti stručnu pomoć logopeda.
