Hod za život, obitelj i Hrvatsku po četvrti put održao se u Rijeci. Nakon okupljanja na Jelačićevom trgu od 10 sati, sudionici su krenuli rutom Jelačićev trg – Korzo – Trg Riječke rezolucije. Odaslane su snažne poruke za život, obitelj i Hrvatsku. Hod smo pratili uživo. Pogledajte poruke, fotografije i videozapise.
Pogledajte atmosferu nakon završetka službenog dijela programa ovogodišnjeg Hoda u Rijeci.
11:40
Nakon bračnog para Anđelić, okupljenima se opet obratila voditeljica Katarina: “Hvala gđi Andreji na ovom snažnom svjedočenju! Ovime smo se približili i kraju ovogodišnjeg Hoda za život, obitelj i Hrvatsku! Hvala Vam što ste svojim dolaskom pokazali da je Hod za život, obitelj i Hrvatsku jedan snažan pokret – pokret koji pokazuje kako iz godine u godinu, osim rastućeg broja ljudi koji dolaze na Hod, raste i broj gradova u kojima se organizira. To nas raduje i unosi optimizam! To je ona Hrvatska prema kojoj mi želimo ići! To je Hrvatska koju želimo ostaviti svojoj djeci u nasljeđe!
Hvala vam dragi prijatelji! Vidimo se dogodine na još jednom Hodu za život , obitelj i Hrvatsku!
Ostanimo zajedno i zabavimo se uz naš bend!”
11:40
Nakon Ivana, govor je održala i nejgova supruga Andreja. Evo što je poručila okupljenima: “Lijepi pozdrav drage Riječanke i Riječani i svi gosti drugih gradova i krajeva koji ste došli podržati ovaj Hod, ovdje sam sa svojim predivnim suprugom Ivanom i troje djece. Oduvijek kroz brak podržavamo ovaj Hod i govorimo o važnosti života od začeća do prirodne smrti, a tome smo i sami svjedoci s našim srednjim sinom Petrom Šimunom.
Andreja Anđelić o svojoj ‘stijeni’ – sinu Petru Šimunu
Zove se „stijena“ jer je rođen u 26. tjednu trudnoće radi spašavanja mog života, bila sam u bakterijskoj sepsi. Maleni je imao samo 950 g i borio se s nekoliko različitih sepsi. Bio je podvrgnut transfuzijama, 5 operacija abdomena (na crijevu) a većinu boravka na intenzivnoj njezi je bio inkompatibilan sa životom. Nekoliko puta su liječnici odustajali od njegova života i govorili nam da se oprostimo s njime. Iako su to govorili, Petar Šimun je i dalje imao svu liječničku i medicinsku potporu za život.
Vjerovali smo da je njegov život vrijedan i da ćemo ga upoznati kao odraslu osobu. Iako je izgledao tako bespomoćno i krhko, u bolovima i diskomfortu, daleko od svoje obitelji, ovisan o respiratoru i parenteralnoj prehrani, mi kao roditelji nismo odustajali od njegove prilike za ovozemaljski život. Petru Šimunu je odstranjeno tanko crijevo bez kojega nema života, prognoze liječnika su bile da nikada neće jesti na usta, i da, ako preživi sepsu će imati lošu kvalitetu života. Nudili su nam psihološku pomoć radi prihvaćanja činjenice da će naše dijete teško živjeti.
Povjerenje smo dali Gospodinu da ima plan za njega i da će ga čudotvorno ozdraviti. Cijenili smo njegov život iako je bio težak, besmislen, danima i mjesecima je ležao u inkubatoru spojen na mnoge aparate i lijekove umjesto da je imao sve one prilike kakve imaju zdrave bebe. Doma nam je silno nedostajao, pogotovo starijem bratu. Puno toga ga je boljelo i nas je to jako boljelo, htjeli smo s njime dijeliti bol, no nismo mogli, imali smo pola sata dnevno za provesti s njime, pjevati mu, maziti ga, pričati mu najnježnije riječi i moliti s njime.
Nakon devet mjeseci Petar Šimun je u obiteljskom domu!
Tako je bilo krhko, a opet snažno naše maleno nedonošće od 2 i pol kile bez obiteljskog doma i majčinog zagrljaja. U naručje sam ga dobila tek nakon 111 dana njegova života. Mnogo je trpio, imao je druge komplikacije sa zdravljem kakve nedonoščadi imaju, prijelom ruke i noge, problemi s plućima, tromb u nozi, konvulzije, probleme s očima i druge bitke s virusima, bakterijama i gljvicama.
Na Uskrs liječnici na pretrazi abdomena uočavaju segment tankog crijeva i na operaciji uviđaju da je isti zdrav. Izvode medicinski zahvat stome koje mu omogućavaju hranjenje na usta. Kako sam inače uporne i tvrdoglave naravi, a suprug je čitavo vrijeme imao slijepu vjeru da će ga Gospodin ozdraviti, ja sam održala laktaciju mlijeka izdajanjem i u tom trenutku mu bila u mogućnosti donositi mlijeko na jedinicu intenzivne njege. Maleni je na sondu tada jeo majčino mlijeko što je bila najbolja hrana za njegova nezrela crijeva. Kasnije smo se vodili u Klaićevoj bolnici u Zagrebu i ondje svjedočili snažno za život unatoč zdravstvenim problemima koje smo kasnije imali.
Susreli smo mnoge divne roditelje koji su odabrali život i dali vrijednost života svome djetetu iako su im liječnici u gestaciji prognozirali teške dijagnoze sa lošom kvalitetom života. Mnogi su ovisni o bolnici, terapijama, ali njihov osmijeh ne silazi s lica, radosni su radi darovane prilike za život i djeca i roditelji. Roditelji su svjedočili da koliko god da im je svakodnevica teška, nikada ne bi odabrali drugu opciju. Oni i njihovi roditelji su pravi borci za život, jedni drugima smo bili svjedočanstvo i velika podrška u svakodnevnim izazovima i teškoćama u bolnici i kasnije.
Nakon devet mjeseci Petar Šimun je napokon u obiteljskom domu, unatoč prognozama jako voli papati (pogotovo paštu bolonjez i pakapoke (palačinke) kako on kaže) i lijepo napreduje na težini, a u bolnicu dolazi jednom godišnje na kontrolu i svjedoči liječnicima da je vrijedno i važno cijeniti, voljeti život i nikada ne odustajati od njega!
Hvala na prilici za svjedočenje, pozdrav Rijeko!”
Govor Ivana Anđelića
“Pozdrav svima!
Jako sam sretan što vas ovdje vidim i što mogu zajedno s vama slaviti život!
Kao što piše na nekima od transparenata – mi volimo oboje – i majku i nerođeno dijete. I poštujemo pravo na život – i majke i djeteta.
Vi ste glas rođenih za život nerođenih! Mi smo danas glas rođenih za život nerođenih.
Zato ne smijemo šutjeti ako nas pitaju za nerođenu djecu! U svojoj obitelji, na ulici, na radnome mjestu, u javnosti. Ne smijemo šutjeti! Jer životi nerođenih ovise o tome koliko ćemo biti glasni, koliko ćemo se zauzeti za njih. Želimo se radovati svakom novom životu i onom koji je već među nama! Ne diskriminirajući ga, nego poštivajući ga, od začeća do prirodne smrti!
Nastavimo hrabro hodati i nakon ovoga današnjega događaja, svatko na svome polju da bi Hrvatska bila zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti.”
11:35
Voditeljica Katarina Štambuk
“Hvala Ante! Svi mi danas ovdje hodamo potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. Znanost je toliko uznapredovala te je svima nama otkrila kako je svako začeto dijete jedinstvenog genetskog koda. Već 18. dan od trenutka začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna formirani su svi organi, sa 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta. Već sa 12 tjedana starosti dijete se smije. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!
Ovime želim najaviti još jednog našeg dragog koordinatora Ivana Anđelića i njegovu suprugu Andreju. Ovi dragi ljudi, ponosni su roditelji troje djece.”
11:30
Govor koordinatora Hoda za život u Rijeci – Ante Bekavac
Evo što je poručio koordinator Ante Bekavac: “Okupili smo se danas ovdje jer volimo i majku i njezino nerođeno dijete. Jer znamo da pobačaj nikad nije rješenje. Znanost je dokazala: život svakoga od nas počeo je začećem.
Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi. Postoji pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost sam po sebi.
Želimo zakonom osigurati i zaštititi nerođeno dijete čije srce kuca već 18. dan od začeća. Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne ideologiji i kulturi smrti! I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina!
Mi smo na strani čovjeka i na strani znanosti. A kad se znanost okrene protiv čovjeka, onda to više nije znanost, nego karikatura znanosti. Jer koja to znanost može znanstveno opravdati da dijete minutu prije desetoga tjedna nije osoba i nositelj prava, a minutu poslije odjednom jest? Nijedna. Koja to znanost smije predložiti da se dijete u utrobi s teškom dijagnozom pobaci, samo zato što je različito i drugačije od nas, pa mi eto mislimo da neće biti sretno kao mi. Nijedna znanost to nema pravo predložiti. A ja ne poznajem radosnijih osoba od primjerice osoba s Downovim sindromom.
Pobačaj nikad nije rješenje
Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga.
Kao supružnici i očevi, u svojim obiteljima dijelimo obaveze i odgovornosti s našim suprugama i majkama naše djece. Ono što je od ključne važnosti jest da djeca osjete kako je otac, jednako kao i majka aktivno uključen u njihov život i da na njega mogu računati.
Podrška svim onim majkama koje su u poteškoći, koje zbog bilo kakvih razloga ili pritisaka razmišljaju o pobačaju… S ovoga mjesta poručujemo im da nisu same. Tu smo za vas. Za svaki ljudski problem postoji ljudsko rješnje. Pobačaj to nikad nije!
I zato, štitimo svaki život, ne iz moranja ili obveze, nego po naravi, po dužnosti! Jer život je dar!”
Okupljenima su se obratili Katarina Štambuk, članica Koordinatorskog tima Hoda za život u Rijeci, te Ante Bekavac – koordinator Hoda za život u Rijeci.
Voditeljica Katarina Štambuk: Hrvatska voli život!
“Dobar dan Rijeka!
Dobar dan draga djeco, drage majke i očevi! Dobar dan obitelji! Hvala vam što ste i ove godine došli hodati za život i podržati ono najvrjednije što imamo – ljudski život!
Građani koji se zalažu za temeljno ljudsko pravo, pravo na život za sve ljude, ove su godine hodali u 15 hrvatskih gradova – od Varaždina na sjeveru, do Opuzena na jugu Hrvatske. Tisuće i tisuće građana svojim su sudjelovanjem u Hodu za život, obitelj i Hrvatsku slavili život, iskazujući solidarnost sa nerođenim djetetom i svakim djetetom, njegovom majkom i ocem.
A što je ono najljepše što naša Rijeka, Kvarner i Istra ima? To su njezini ljudi, bili oni mali, nerođeni u utrobama svojih majki ili stari i bolesni!
I zato s pravom i ponosom, možemo reći: cijela naša Hrvatska hoda za život! Jer Hrvatska voli život!
Molim vas jednim velikim pljeskom, pozdravimo naše koordinatore, koji su i ove godine zajedno sa drugim članovima organizacijskog tima, brojnim volonterima nesebično darivali svoje vrijeme i talente kako bi se danas zajedno okupili i u radosti i veselju slavili život!
Pozdravimo našeg koordinatora, Antu Bekavca…”
11:20
Građani su stigli na Trg Riječke rezolucije, vlada odlična atmosfera, pjeva se i pleše, te slavi život. Nakon okupljanja uslijedit će program na kojem će se iznijeti poruke Hoda za život, obitelj i Hrvatsku.
11:15
Prosvjednici ometaju Hod. Policija ne reagira, unatoč upozorenjima sudionika. Povorka je skrenula kraćim putem prema Trgu Riječke rezolucije.
11:00
Hod za život stigao je na riječki Korzo. Nastavlja se put prema odredištu, na Trg Riječke rezolucije.
Ukradena zastava Hod za život?
10:50
Ispred sudionika Hoda nalaze se prosvjednici. Čini se kako nose ukradenu zastavu Hoda koju su uništili natpisom: “Pobacit ćemo i Crkvu i državu”. Ispisali su i psovke. Viču “Moje tijelo – moj izbor”. Mnogi od malobrojnih prosvjednika skrivaju lice i nose maske.
10:45
Uz pjesmu i radost krenuo je Hod.
10:35
Formirana je povorka. Svaki trenutak krenut će Hod za život!
10.20
Završeno je obraćanje medijima. Uskoro će krenuti Hod centrom grada do Trga Riječke rezolucije gdje će se poslati poruke ovog mirnog okupljanja građana.
10.00
U veselju i dobrom raspoloženju okupljaju se sudionici Hoda: majke, očevi, djeca i čitave obitelji, svi koji žele svojim prisustvom ukazati na činjenicu kako je svaki život vrijedan, od začeća do prirodne smrti.
Uskoro kreće i javljanje uživo za emisiju Dobro jutro Hrvatska.
> Dr. Markić i Bekavac pozvali građane na Hod za život u Rijeci: Ne postoji dijete koje nekome nije važno
„Hod za život miroljubivi je hod građana u znak potpore svakom rođenom i nerođenom djetetu, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Cilj Hoda za život je skretanje pozornosti na poštivanje svakoga ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Pravo na život temeljno je ljudsko pravo i preduvjet svakog drugog ljudskog i građanskog prava“, stoji na službenim stranicama Hoda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
