Prije desetak godina rekla bih da želim više novaca, manje kilograma, veći stan, bolji auto, ljepšu odjeću, više putovanja… Ništa od toga nije loše samo po sebi, ali sad si želim, bez obzira na to što život pred mene stavi, zadržati mir i širiti oko sebe tu pravu životnu radost. Kad god ugledam ta blaga lica starica izborana godinama, pomirena sa životom, ali živa i zahvalna za svaki trenutak, posramim se svojih izvolijevanja i nezadovoljstava. Izgledam si baš kao dvogodišnjak koji ne može dobiti svoju igračku.
> (VIDEO) Marijana Bijelić prozvala odgoj djeteta ‘reproduktivnim radom’
A ljudi nas trebaju. Prvo muž, pa naša djeca, a zatim naši bližnji, roditelji, braća, sestre, prijateljice, susjedi… Ne trebaju nas možda da im nosimo namještaj i šišamo travu, možda uopće ne trebaju da im ikako pomognemo, ali trebaju nas da budemo dobro. Da se brinemo za sebe i svoju obitelj, da uživamo u svakom danu sa zahvalnošću i kad nas sretnu ispred zgrade da popričamo o vremenu i zdravlju, da sjednemo trenutak duže na klupi u parku i poslušamo njihovu životnu priču.
Nema te demografske mjere, nema tih 12 pravila, nema tog, Bože mi oprosti, kako je to grozno ružno rekla jedna aktivistica nedavno na HTV-u, reproduktivnog rada koji se može usporediti s pravom ljubavi muškarca i žene u kojoj se rađaju djeca. Skladan brak, sretna obitelj, to je predokus Raja za koji se gine. Domovina je veća slika upravo te male obitelji. Za to su ginuli vitezovi, za to su ginuli naši branitelji.
