Na kraju smo Velikog tjedna. Vjernici u ove dane odlaze na bogoslužja i pripremaju se za najveći kršćanski blagdan. Često si postavljamo pitanje trebaju li, i u kolikoj mjeri, sudjelovati djeca u Euharistiji?
Euharistijsko slavlje je središte cjelokupnog života kršćanske zajednice, a Crkva je prva priznala čovjekovo dostojanstvo djeteta Božjega od začeća, dajući mu, tek rođenom, sakrament krštenja pa je njihovo uvođenje u euharistijsko slavlje potrebno već od najranije dobi.
Dijete je duboko ukorijenjeno u Bogu i sposobno je od svoje najranije dobi izraziti svoj odnos prema Bogu, a zadaća nas odraslih je u tome da mu pomognemo da Mu se približi.
Župska zajednica je kao i obitelj i kao što dijete ne izdvajamo iz obitelji ni iz obiteljskih slavlja tako ne bi trebali ni iz župske zajednice nego im dati priliku da osjete da su i oni važni, kako Bogu tako i župnoj zajednici.
Dobro bi bilo s djecom biti što bliže oltaru da bi mogli vidjeti što se događa iz blizine, ali da postoji mogućnost izlaska bez ometanja drugih ukoliko se za to bude potrebe.
Dijete do treće godine ne može mirno sjediti sat vremena. Ono može napraviti par koraka, zabaviti se kratko nekom igračkom koja ne izaziva buku, uputiti roditeljima koju riječ. Ako dijete postane izrazito nemirno i ometa druge, možemo na trenutak izaći izvan crkve i objasniti mu zašto nije primjereno takvo ponašanje i da nije lijepo smetati druge dok mole. I ponovo se vratiti u crkvu jer na taj način mu šaljemo poruku da neprimjerenim ponašanjem neće dobiti ono što je naumilo. Napuštamo crkvu po završetku Euharistije, a ne kad to dijete poželi.
Važno je razgovarati s djecom, objasniti zašto idemo u crkvu. Dajmo im vremena da promotre prostor, osobe oko sebe, svećenika. Djeca vrlo brzo nauče pravila i pridržavaju ih se ako smo mi dosljedni. Važno je pokazati vlastitim primjerom. Djeca „čitaju“ s lica roditelja. Ako smo mi nervozni i jedva čekamo da izađemo van jer je dijete nemirno, ono će to shvatiti kao signal da nastavi jer na taj način dobiva ono što želi. Dijete mora osjećati pripadnost zajednici kao što to osjeća u obitelji. To ce osjetiti samo ako je redovno prisutno na euharistijskom slavlju.
Ponekad se dogodi da neke osobe negativno reagiraju na boravak djece u crkvi. Ne treba se obeshrabriti takvim komentarima. Isus je rekao: „Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!” (Mt 19, 14-15)
* Klementina Šuljug je odgajateljica, specijalizirana za vjerski odgoj za djecu predškolske dobi. Živi u Osijeku, aktivna je članica inicijative “U ime obitelji”.
