Situacija u svijetu je okrenuta naglavačke, a ljudi nestrpljivo i tjeskobno iščekuju svako novo jutro. Samo zato da bi mogli čuti što se događa, koje su novosti, što potresa svijet oko nas. Gotovo nitko od ljudi nije imun niti bezbrižan zbog situacije koja pogađa čitav svijet, radikalno mijenjajući odnose država i naroda, kao i utabanu stazu globalnog svijeta i unipolarizma praćenog svim ideologijama koje su ga aktivno podupirale desetljećima. Stari svijet se ruši pred našim očima, a stara dama Europa potpuno je zbunjena.
Stari svijet se ruši – i nije samo u pitanju Ukrajina
U svemu tome, barem u našem zapadnom dijelu svijeta, mediji imaju veliku ulogu senzacionalističkim, jednostranim, ‘navijačkim’ pisanjem o međunarodnoj politici, političkim osobama i događanjima. Već dugo, kod velikog broja ljudi, to baca sjenu na medijske slobode i neovisnost medija. S druge strane, osim stvaranja atmosfere zbunjenosti, tjeskobe i straha, to uzrokuje formiranje radikalnih stavova među ljudima, bez potrebne doze kritičnosti i analize događanja.
Stoga, pokušajmo baciti osvrt na događanja posljednjih tjedana i dana.
U središtu zbivanja posljednjih dana je Ukrajina, osobito nakon neuspješnog sastanka predsjednika Trumpa i Zelenskog. To je trenutno i najvažnije žarište. Ali promjene potresaju Bliski Istok, Europu, Pacifik, pa čak i druge dijelove globalnog svijeta. Npr., tek ćemo vidjeti posljedice carinskog i ekonomskog rata koje je SAD nametnuo brojnim državama svijeta.
Postrani stoje, ništa manje važna događanja na Bliskom Istoku: napetosti u Izraelu, Siriji i drugim dijelovima ne jenjavaju. Mediji to slabije prenose, jer je sada ‘in’ tema sastanak Trump-Zelenski i njegove posljedica.
No, treba znati i to da Bliski Istok opet vrije. Građanski rat, koji nikada zapravo nije završio, sada prijeti eskalirati u novu, još brutalniju fazu, s izraelskim prijetnjama vojnom intervencijom i potpunim urušavanjem kontrola islamističkog režima u Damasku.
Svijet je zaista u do sada neviđenim promjenama i potresanjima. Situacija može ići prema eskalaciji ratova, ali zbog nepredvidljive i najčešće inverzivne politike Donalda Trumpa u odnosu na prethodnih 30 godina SAD-a – i prema miru!
Ukrajinsko pitanje – zbunjenost i grabež za pozicije Velike Britanije i EU
Ukrajina ostaje top tema, osobito za stanovnike Europe čiji se čelnici gorljivo natječu tko će prije sazvati kakvu konferenciju o Ukrajini ili dati neku izjavu medijima o aktualnim događanjima. Mnogi žele biti lideri u Europi, koja danas SAD prepušta sebi. Bar u ovom trenutku.
Čak i notorni Britanci koji su izglasali brexitovsko udaljavanje od Europe i priklanjanje transatlantizmu. Naravno, kao vođe transatlantizma, uz predsjednike SAD-a tipa Biden ili Harris. Kod Trumpa to ne prolazi jer on mijenja svjetsku globalnu paradigmu.
Tako je svega dva dana nakon sastanka Trump-Zelenski u Londonu održan sastanak europskih čelnika, s nekim ‘pojačanjima’ izvan Europe. Zanimljivo da je organizator i predvodnik tog sastanka bila notorna diplomacija Velike Britanije, a ne neka država Europske Unije, što bi bilo logično s obzirom da na Brexit.
>Europa sve karte stavlja na obranu: Von der Leyen traži 800 milijardi eura!
‘Pravedan i stabilan mir’
Mantra koja se neprestano ponavljala na sastanku je da se treba nastaviti rat u Ukrajini dok se ne postigne ‘pravedan i stabilan mir’. Već sama ta floskula, koja može podrazumijevati i najgore ratne scenarije, izazvala je kod Europljana osjećaj neizvjesnosti, nelagode i tjeskobe. Kako i zašto je EU dopustila da tako važan sastanak bude dislociran izvan njenog teritorija, izvan glavnih gradova njenih država lidera, u najudaljeniji dio Europe od ratne Ukrajine, u tradicionalno prevrtljivu i antieuropsku, Brexitom opterećenu, Veliku Britaniju – ne znamo.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen istaknula je kako Europa, nakon godina nedovoljnog ulaganja, mora značajno povećati izdvajanja za obranu. “Ukrajinu moramo pretvoriti u čeličnog ježa kojeg nitko neće poželjeti napasti“, rekla je von der Leyen, ukazujući na nužnost jačanja obrambenih kapaciteta kontinenta. Slične riječi čule su se od ostalih čelnika.
Podjele u Europi
Možemo reći da u Europi vladaju podjele, koje nije stvorila ni Rusija ni Putin.
Stvorili su ih lideri Francuske na čelu s Macronom, koja se sada postavlja kao lokomotiva EU. Zatim Velika Britanija na čelu sa Strammerom, koja je izašla iz EU. Te na kraju Ursula von der Leyen, čelnica Europske komisije, koja nije izabrana direktnom izbornom voljom građana.
Prilično neuvjerljiva grupa, ali dosta militantna.
>Trump: Američki problem nije Putin, već bande silovatelja među migrantima
Zagovornici mirovnog sporazuma u Ukrajini su Mađarska i Slovačka, koje imaju desnu i lijevu vladu. U tu grupaciju možemo staviti još neke političare, kao i hrvatskog predsjednika Milanovića, koji je upravo na temi stava prema ratu (i miru) u Ukrajini dobio veliki broj glasova i odnio nadmoćnu pobjedu. Njemačka se drži po strani (ili je drže po strani), a Poljska je za sada prilično šutljiva.
Europa je i slaba i podijeljena, te je pitanje Europske Unije i njene sudbine jedno od pitanja bliske ili malo dalje budućnosti.
Europa potpuno ignorira Rusiju – pozicija koja je za pregovore neodrživa
Zanimljivo, dok su Europljani s tolikom žestinom prozvali Washington i Moskvu da se pokušavaju dogovoriti “bez Kijeva”, upravo istu stvar rade sad i oni – žele skrojiti “mirovni plan” bez ikakvog sudjelovanja Moskve.
Na sastanku gotovo da se potpuno ignorira činjenica da se Rusija, vrlo oštro i direktno, protivi bilo kakvom dolasku europskih vojnika u Ukrajinu zbog toga što smatraju da je Europa “sudionik u ratu”.
Zelenski i njegovi saveznici u Europi stalno spominju “sigurnosne garancije” SAD-a.
Dok na jednoj strani Zelenski traži sigurnosna jamstva, na drugoj strani Trump podsjeća na mogućnost eskalacije rata, čak u Treći svjetski rat. I ne želi dati sigurnosna jamstva Ukrajini, jer je svjestan da se na taj način može SAD uvući u sukob ili rat s Rusijom i tešku poziciju ako SAD ne ispuni sigurnosna jamstva prema Ukrajini. Što bi moglo uništiti kredibilitet SAD-a ili čak, u slučaju ispunjenja jamstava, potencijalni rat s Rusijom.
No, nešto se pita i Rusiju.
Gdje su Rusiji sigurnosne garancije da ulazak europskih trupa u Ukrajinu nije uvertira u eskalaciju rata, ili čak napad na Rusiju? Ako se pritom uzme u obzir da je sam rat izbio upravo zbog činjenice da Rusija želi spriječiti ulazak Ukrajine u vojni savez NATO-a, čijih članica bi vojnici trebali doći u Ukrajinu, teško je dogovor na “povijesnom sastanku” u Londonu ne vidjeti kao opasnu provokaciju koja ugrožava sigurnost cijelog kontinenta.
Ključno pitanje koje se postavlja je: može li se u Ukrajini postići prekid vatre?
Rusija prevarena Sporazumom iz Minska
Sada Macron i Europa predlažu prekid vatre, a onda traženje političkog rješenja. Zaboravlja se da se to već jednom dogodilo i da je Zapad tu prevario Rusiju: u sporazumu iz Minska.
Najaktivniji posrednik, uz Kijev i Moskvu, bila je ovdje upravo EU, i njene tadašnje liderice Njemačka i Francuska. Kijev je trebao ispregovarati političke odnose i stvari s Donbasom nakon prekida vatre. Što se dogodilo? Njemačka i Francuska su prevarile Rusiju. Čak je Angela Merkel priznala da su prevarili Rusiju te iskoristili dobiveno vrijeme da zajedničkim naporima Zapada naprave veliku i snažnu ukrajinsku vojsku.
Zbog toga će Rusija teško pristati na sličan oblik rješenja sukoba. Rusija neće pristati na prekid vatre bez prethodnog političkog dogovora iz tri razloga. Prvi, prevareni su od Njemačke i Francuske u sporazumu iz Minska. Drugi, ne žele nikakve europske snage članica NATO država u Donbasu i drugim okupiranim dijelovima Ukrajine. Treće, trenutno vojno napreduju i bilo kakav prekid vatre prije političkog dogovora im ne odgovara.
Cijeli koncept mirovnjaka predstavlja problem za Rusiju, jer Rusija smatra da je u proxy (posredničkom) ratu NATO saveza i cijelog Zapada protiv nje.
Rusija kao jedinog međunarodnog relevantnog sudionika u pregovorima vidi SAD na čelu s Trumpom.
Posrnula Europa želi biti lider po pitanju ukrajinskog rata
Osim toga, više je nego očito da Macron i Europljani u stvarnosti žele nastavak rata u Ukrajini, kako stavovima oko pregovora u miru u Ukrajini, tako i višegodišnjim ‘sijanjem straha’ od Rusije i njenog napada na Europu. Povijesne istine radi, podsjetimo se da je od napoleonskog doba Rusija bila napadana od država Europe (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Austro-Ugarska), a ne obrnuto. I k tome, imala uvezenu iz Europe filozofiju komunizma koja je uništila Rusko Carstvo, ne bez pomaganja pojedinih europskih država.
Tako da, povijesno gledano, Rusija se treba bojati Europe.
Ali Europa u 2025. nije ona ista od prije 100 ili 200 godina. Čak je i SAD smatra nebitnom u odnosu na nove multipolarne centre svijeta. Europa je samu sebe uništila svojim pogrešnim politikama, na kojima i dalje ustraje. Predsjednik SAD-a im je direktno rekao da je imigracijska politika puno veća opasnost za građane SAD-a nego Rusija. Sami Europljani to osjećaju, bar intuitivno i podsvjesno kada vide što se događa na ulicama Europe. A može biti puno gore.
Svima je jasno da se Europa ponaša kao da želi rat, a ne mir.
Sada kada SAD žele završiti ovaj rat, odjednom Europa prestaje biti podređena SAD-u što je bila godinama, još od mandata Billa Clintona i postjugoslavenskih ratova. Povremena pružanja otpora SAD-a, kao kod napada na Irak, još su EU čvršće vezale uz vazalski odnos prema SAD-u.
Ovo što smo vidjeli u Londonu nije čak ni pokušaj diplomacije. Ovo su sirove eskalacije. Sada Europa vjerojatno sprema “novi plan” koji bi trebao Trumpa izmamiti iz izolacije, a ako ni to ne ide, nastavljaju sami. Možemo se samo nadati da je to sve veliki blef kako bi se spriječilo potpuni raspad transatlantizma, a ne suludi plan rata protiv Rusije. Gledajući lica u Londonu, neki vjerojatno jesu bleferi, ali neki, većinom su stajali u prvom redu – misle potpuno ozbiljno.
Europa kao da želi ratnu opciju
Što možemo zaključiti nego da je Europa bila za ratnu opciju sve dok je na čelu SAD-a bio Biden. To je apsurdno jer je Ukrajina dio Europe, njen najistočniji dio. Kao i Bjelorusija ili europski dio Rusije. Europa bi trebala imati najveći interes da rat u Ukrajini stane, te da se dođe do uspostave mira.
Zbog toga svijet promatra s čuđenjem, pa i gađenjem, Europu koja želi nastaviti rat.
Tri godine Europa sjedi i gleda kako stotine tisuća ljudi ginu i umiru, bez pokušaja da se pregovorima, diplomacijom ili bilo kakvim političkim akcijama dođe do sprečavanja ili eskalacije rata. U Europi je jedino konstantan ekstremni izričaj u javnosti i medijima prema onima koji su govorili od drugim političkim djelovanjima osim rata: fašisti, putinofili, ekstremna desnica, neonacisti, govor mržnje i slične fraze. To više nego jasno govori o pogubljenom smjeru europske politike, prožete woke i zelenim agendama. U stvari Europa je puna ekstremnih ideologija i izričaja.
To ne znači da se time amnestira odgovornost Rusije za napad na Ukrajinu, već se treba ‘prljava igra’ pogledati puno šire od početne 2022. i ograničenog rata Rusije i Ukrajine. Počelo je mnogo ranije i umiješano je puno više država od Rusije i Ukrajine.
Kada već mnogi uspoređuju ukrajinski rat s hrvatskim, što je apsurd, sjetimo se jedne činjenice koja razlikuje rat u Ukrajini od rata u Hrvatskoj. Jedne od brojnih, ali koju nitko ne spominje. Sjetimo se koliko je bilo diplomatskih ili mirovnih pregovora da rat u Hrvatskoj stane. Nebrojeno mnogo. Sjetimo se koliko je bilo prekida vatre između JNA i Hrvatske potpisano. Nebrojeno mnogo.
U Ukrajini – ništa slično nije niti pokušano u tri godine.
Potreba za otrežnjenjem
Možemo zaključiti da je najveća greška Europe nemogućnost da se prilagodi novoj podjeli svijeta i novom svijetu koji se rađa i stvara pred našim očima.
Europa ima sliku da Zapad vlada svijetom. I da taj Zapad počiva na dva stupa: EU i SAD.
A to nije istina, niti jedno niti drugo.
Donald Trump im je to rekao u lice. Stvara se multipolarni svijet, a SAD je to dobro osjetio. Zato se Trump vraća doktrini velikih sila, političkim dogovorima ili pregovorima, Monreovoj doktrini ili kako god hoćemo to nazvati. Fokus SAD-a ide prema zapadnoj hemisferi i Pacifiku.
Zbog svega toga Europa mora promijeniti svoju svijest i politiku prema novom svjetskom poretku, u kojima Zapad nije više jedini gospodar i vladar. Nešto se pita Rusiju, Kinu, pa i arapski svijet, Indiju, Iran i druge.
Dobro bi bilo da i Hrvatska, koja je dio Europe, to shvati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.