Francuski predsjednik Emmanuel Macron uoči summita EU-a o europskoj obrani i Ukrajini obratio se putem medija građanima Francuske i Europe. Istaknuo je važnost jačanja europske obrane i upozorio da je Rusija prijetnja za Europu i Francusku zbog kontinuiranog naoružavanja sebe i svojih saveznika. No ono što je donio novo jest otvorenost Pariza za razgovore o proširenju francuskog nuklearnog kišobrana na europske partnere.
Macronova ideja otvara pitanje treba li Europa razviti vlastite nuklearne obrambene kapacitete kako bi smanjila ovisnost o Sjedinjenim Državama i osigurala dugoročnu stabilnost kontinenta.
Reakcije europskih čelnika na ovaj prijedlog bile su oprezne. Neke zemlje, poput Švedske i Danske, izrazile su dobrodošlicu raspravi. No druge, poput Latvije i Češke, bile su rezervirane, naglašavajući svoju trenutnu ovisnost o američkim sigurnosnim jamstvima.
>Macron: Nekažnjena invazija jedne europske zemlje na drugu ugrožava sigurnost svih
Francuska je jedina nuklearna sila u EU
Francuska je jedina članica EU-a koja posjeduje nuklearni arsenal i jedna od devet nuklearnih sila u svijetu.
Trenutno raspolaže s oko 290 nuklearnih bojevih glava, što je čini trećom nuklearnom silom u svijetu, odmah iza SAD-a i Rusije. Nuklearne snage podijeljene su na pomorsku i zrakoplovnu komponentu.
Reuters piše da Francuska godišnje troši oko 5,6 milijardi eura (6,04 milijarde dolara) na održavanje svog arsenala od 290 nuklearnih bojevih glava, koje se lansiraju s podmornica i iz zraka. Po veličini svog nuklearnog arsenala, Francuska je na četvrtom mjestu u svijetu. Oko 15% godišnjeg obrambenog proračuna ulaže se u modernizaciju nuklearnih kapaciteta.
Sjedinjene Američke Države i Rusija posjeduju više od 5.000 nuklearnih bojevih glava, prema podacima Federacije američkih znanstvenika. Od toga, SAD ima 1.700 bojevih glava raspoređenih diljem svijeta. Ujedinjeno Kraljevstvo svoj nuklearni program opisuje kao “operativno neovisan”, ali tehnologiju projektila nabavlja iz SAD-a te ovisi o američkoj podršci za nabavu i održavanje.
>Opasnost ili blefiranje: Koliki je ruski nuklearni arsenal?
Pomorska i zrakoplovna nuklearna sila
Francuska se u velikoj mjeri oslanja na nuklearne podmornice klase Le Triomphant, kojih ima četiri, a barem jedna je uvijek u aktivnoj patroli. Svaka podmornica nosi 16 balističkih projektila M51 s višestrukim bojevim glavama, osiguravajući sposobnost drugog udara u slučaju nuklearnog napada na Francusku.
Uz pomorske snage, Francuska raspolaže i zrakoplovnim nuklearnim snagama koje uključuju krstareće rakete ASMP-A, prilagođene za nošenje nuklearnih bojevih glava. Ove rakete lansiraju višenamjenski borbeni avioni Dassault Rafale, omogućujući brz i precizan nuklearni odgovor.
>Francuska bi u Njemačku mogla poslati borbene avione opremljene nuklearnim oružjem
Što kaže francuska nuklearna doktrina?
Francuska nuklearna strategija temelji se na doktrini odvraćanja, koja osigurava zaštitu od potencijalne agresije. Francuska se ne oslanja na američki nuklearni kišobran i inzistira na vlastitoj strateškoj autonomiji. Iako je članica NATO-a, njezin nuklearni arsenal nije pod zajedničkim zapovjedništvom Saveza, već isključivo pod nacionalnom kontrolom.
Predsjednik Emmanuel Macron izjavio je da ti interesi imaju “europsku dimenziju”, ali nije naveo konkretne pojedinosti. Politika “stroge dostatnosti” znači da se francuski nuklearni arsenal održava na najnižoj mogućoj razini i koristi se samo u krajnjim slučajevima samoobrane. Ova politika podrazumijeva da Francuska ne gomila tisuće nuklearnih bojevih glava poput SAD-a i Rusije, već održava relativno mali, ali vjerodostojan nuklearni kapacitet koji bi mogao zadati neprihvatljivu štetu svakom potencijalnom agresoru.
Macron, poput svojih prethodnika, odbio je staviti francuski nuklearni arsenal pod zapovjedništvo Europske unije ili NATO-a. Tu je poziciju potvrdio i u svom govoru u srijedu.
>Sjevernokorejska hidrogenska bomba mijenja pravila igre
Što znači proširenje francuskog nuklearnog kišobrana?
Macronova izjava o ”proširenju francuskog nuklearnog kišobrana na europske partnere” znači da Francuska razmatra mogućnost pružanja nuklearne zaštite drugim europskim zemljama. Slično načinu na koji SAD svojim nuklearnim arsenalom štiti saveznike u NATO-u.
Francuska bi u ovom slučaju mogla sklopiti službene sporazume s europskim državama, jamčeći im zaštitu svog nuklearnog arsenala u slučaju vojne prijetnje ili napada. Time bi europske zemlje, koje nemaju vlastito nuklearno oružje, imale dodatnu sigurnosnu garanciju, ne oslanjajući se isključivo na SAD i NATO.
Macronovo iznošenje ideje o francuskom nuklearnom kišobranu valja promatrati u kontekstu smanjene vojne prisutnosti SAD unutar Europe. Dakako, ne slažu se sve članice Europske unije s ovom idejom.
Usporedba francuskog i američkog nuklearnog kišobrana?
Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, Francuska ne nudi prošireno jamstvo odvraćanja ili odgovora na nuklearne ili nenuklearne prijetnje saveznicima radi njihove obrane.
Francuska posjeduje tek djelić broja nuklearnih bojevih glava koje SAD može staviti na raspolaganje saveznicima. Svaka nadogradnja njezinih sustava bila bi skupa i zahtijevala bi značajne logističke i operativne promjene u trenutku kada su državne financije već opterećene. Stručnjaci procjenjuju da bi Francuskoj moglo trebati i do deset godina da poveća svoj arsenal za samo 100 bojevih glava, piše Reuters.
SAD raspoređuje svoj nuklearni arsenal diljem Europe, dok francuska nuklearna doktrina zabranjuje stacioniranje atomskog oružja izvan Francuske.
”U trenutnoj situaciji, francuske i britanske nuklearne snage nadopunjuju američko prošireno odvraćanje. No ne bi predstavljale održivo rješenje u slučaju naglog povlačenja američkih nuklearnih snaga”, navodi Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz Washingtona.
”Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo ne pružaju jamstvo proširenog odvraćanja na način na koji to čine Sjedinjene Države unutar NATO-a.”
>Hirošima i Nagasaki: Svijet obilježio 70 godina od prve nuklearne bombe
Zašto ostale članice EU-a nemaju nuklearne arsenale
Ostale članice Europske unije nemaju vlastite nuklearne arsenale, bilo zbog povijesnih, političkih ili sigurnosnih čimbenika.
Nakon Drugog svjetskog rata, mnoge europske države odlučile su se odreći razvoja nuklearnog oružja kako bi promicale mir i stabilnost na kontinentu. Radije su se okrenule kolektivnoj sigurnosti i diplomaciji umjesto nuklearnom naoružanju.
Nadalje, sigurnosni aranžmani unutar NATO saveza omogućili su europskim zemljama da se oslone na tzv. američki nuklearni kišobran. Smatrajući da im vlastiti nuklearni arsenal nije potreban. Sjedinjene Američke Države jamče zaštitu svojim europskim saveznicima, čime se smanjuje potreba za razvojem nacionalnog nuklearnog oružja.
Većina članica EU-a također je potpisnica Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), međunarodnog sporazuma kojim su se obvezale da neće razvijati ili posjedovati nuklearno oružje. Ovim ugovorom europske države potvrđuju svoju posvećenost globalnoj nuklearnoj kontroli i neširenju oružja za masovno uništenje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.