Nedavni marševi za žene i za život održani u Washingtonu dobar su pokazatelj polarizirane američke javnosti. Održani su u gradu Washingtonu gdje je Hillary Clinton dobila 94 posto glasova, a Donald Trump svega četiri posto.
I to mnogo govori o tom gradu. Da izbjegnemo licitaciju brojkama, osvrnimo se samo na nekoliko činjenica koji su vezani uz ova dva vremenski i mjestom održavanja bliska događaja.
Razlika između njih je ipak velika. Zašto?
Prvo, medijsko praćenje događaja bilo je potpuno drugačije.
Dok je Marš za žene bio u mainstream medijima u središtu pozornosti, Marš za život bio je samo fusnota za većinu glavnih medija, bez obzira na desetine tisuća ljudi koji su doputovali u glavni grad SAD-a. Tako je bilo i 2013. godine, kada je procijenjeno oko 650.000 ljudi na Maršu za život, a i svaku godinu ranije ili kasnije. No “bitno” je tko piše i za koga piše. Moglo je biti i 10 ljudi na Maršu za žene, to bi bilo dovoljno da se mjesecima piše o tome.
Drugo, činjenica da je potpredsjednik Pence govorio na događaju.
Bilo je to prvi put da je potpredsjednik SAD-a učinio tu gestu i to je trebao biti znak za veliku pozornost medija. No, niti to nije bilo dovoljno da se Maršu za život da barem 10 posto medijskog prostora koje je dobio „suprotni“ marš. Ipak, Pence je i dobro prošao u odnosu na hrabru suprugu tadašnjeg hrvatskog premijera Oreškovića koja se, eto, usudila doći na prvi hrvatski Hod za život. Mediji joj to nisu oprostili, za njih bi bila puno pozitivnija heroina da je virila s transparentima iz onog grmlja na Zrinjevcu od kuda su istrčavale desantne postrojbe prvoborkinja za pobačaj.
Treće, duh događaja bio je potpuno drukčiji.
Unatoč dubokog uvjerenja boraca za nerođenu djecu da se pobačajem uzima život nerođenom čovjeku, nije bilo nikakvih poziva na rušenje klinika za pobačaj, kao kontrast Madonninim pozivima na rušenje Bijele kuće. A niti vulgarnih i opscenih napada na pojedince kao Ashley Judd. Tu nije bilo ništa od govora koji će potaknuti ljude na nasilje ili mržnju. Umjesto toga, bila je borba za život i poziv u obranu života.
Četvrto, ideologija dva događaja bila je potpuno drugačija.
Među sudionicima Marša za života nećete vidjeti znakove s porukama poput ovog iz Marša za žene “Moja menstrualna krv će teći ulicama u borbi za pravo rodova”, niti ćete čuti što čujete od radikalnih feministkinja kao što su Aida Hurtado i Gloria Steinem, ekstremnih medijskih ljevičara kao što su filmaš Michael Moore i CNN-ov komentator Van Jones, transrodnih aktivista poput Janet Mock i Raquel Willis, ili žena kao što su Donna Hylton, koja je provela 27 godina u zatvoru zbog svoje uloge u brutalnoj otmici, mučenju i ubojstvu čovjeka. Te vrste podjela i govora mržnje bile su odsutne na Maršu za život.
U oštroj suprotnosti, velika tema Marša za život bio je život, nada i dostojanstvo čovjeka.
Uostalom pogledajte sami na videu koji sve govori i bez teksta:
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.