Organizator središnje komemoracije u povodu 73. godišnjice Bleiburške tragedije i Križnog puta koja će se održati u subotu, 12. svibnja 2018., na Bleiburškom polju u Austriji, je Počasni bleiburški vod, a suorganizatori komemoracije u liturgijskom dijelu su Ravnateljstvo dušebrižništva za Hrvate u inozemstvu i Hrvatska katolička misija u Klagenfurtu.
Pokrovitelj komemoracije je Hrvatski sabor, a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine.
Program komemoracije
Program započinje molitvom u 11.00 sati na groblju u Unter-Loibachu, potom oko 11:20 kreće procesija prema Bleiburškom polju, gdje će se, od 12.00 sati, uz izravan prijenos Hrvatske radiotelevizije, odvijati službeni dio komemoracije – sveta misa, dova i pozdravni govori u ime pokrovitelja, supokrovitelja i organizatora. Misno slavlje predvodit će zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije msgr. dr. Želimir Puljić.
Što Vijeće Europe kaže o Komemoraciji na Bleiburgu?
Besplatni prijevoz je organiziran za hodočasnike iz Zagreba. Autobusi će kretati ujutro, 12. svibnja 2018., od 5.00 do 6.00 sati s autobusnog kolodvora u Zagrebu. Za ostale gradove i županije je nadležna lokalna samouprava jer organizatori nisu u mogućnosti financijski pokriti cijelu Hrvatsku. Prethodne rezervacije za mjesta u autobusu nisu potrebne, no kako je broj autobusa ograničen mole se svi koji raspolažu osobnim prijevozom da njime dođu do Bleiburga.
Što se dogodilo na Bleiburgu?
Podsjetimo ukratko što se tamo dogodilo. 15. svibnja 1945. godine vojska NDH i civili počeli su se povlačiti prema britanskoj vojsci, a 17. svibnja nad njima je počeo pokolj koji je trajao tjednima. Većina zarobljenika pobijena je u zarobljeničkim logorima ili na marševima kroz tadašnju Jugoslaviju koji su kasnije prozvani “križnim putevima.” Ključnu ulogu u tome je odigrao Toby Low, britanski narednik štaba, koji je kasnije, 1962. godine, dobio titulu prvog baruna od Aldingtona te tako ušao u ekskluzivan krug britanskog plemstva.
Naime, britanski feldmaršal Harold Alexander izdao je naredbu prema kojoj su zarobljenici trebali biti smješteni u kampove na sjeveru Italije ukoliko se odbiju predati Titovim partizanima. Time je zapravo, na nalog američkog političkog savjetnika Alexandera Kirka, poništio naredbu britanskog generala Briana Robertsona čija prvotna namjera je bila predati zarobljenike upravo Titu i njegovoj vojsci. Međutim, u dogovoru s tadašnjim britanskim ministrom za Sredozemlje i štićenikom tadašnjeg britanskog premijera Winstona Churchilla, Haroldom MacMillanom, koji je 1957. godine postao predsjednikom vlade Velike Britanije, zarobljenici se ipak izručuju Titovim partizanima, čineći to zapravo Alexanderu iza leđa.
Istovremeno je Toby Low na temelju zapovijedi generala Robertsona izdao svoju zapovijed o izručivanju “jugoslavenskih nacionalista” Titu. Među njima nalazili su se brojni civili koji su u konačnici stradali.Umjesto da ih se otpremi na sigurno, prema Italji, zarobljenici su padali u ruke Titovih partizana.
Točan broj žrtava Bleiburga i križnog puta nije poznat, no Hrvatska enciklopedija navodi prilično širok raspon, od 45.000 do 200.000.
