Marcel Holjevac: Kako je propao SDP – sukobi u stranci, pritisak HDZ-a s desna i Živog zida s lijeva…

foto HINA/ Denis CERIÆ /dc

U SDP-u je trenutno posvađan svatko sa svakim. U ponedjeljak je Gordan Maras e-mailom stranačkom vodstvu i članovima najavio ostavku na funkciju potpredsjednika kluba zastupnika SDP-a zbog “neslaganja s duboko nedemokratskom logikom koja dobiva prostor u SDP-u”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pozadina je ta što je on nedavno najavio kandidaturu za mjesto predsjednika zagrebačkog SDP-a, a Arsen Bauk mu je novim amandmanom o unutarstranačkim izborima koja je ove nedjelje, 6. svibnja, usvojio Glavni odbor stranke na Baukov prijedlog, a prema kojima se na čelne dužnosti ne bi mogli kandidirati dužnosnici koji se nisu odazvali na 50 posto sjednica tijela na koja su pozivani, onemogućio kandidaturu.

Bauk gađao Ostojića pa pogodio – Marasa

Tim amandmanom kojeg je podupro Davor Benardić je Bauk htio spriječiti kandidaturu – ali ne Marasa za mjesto čelnika zagrebačkog SDP-a, nego Ranka Ostojića za njegovo mjesto, mjesto, mjesto čelnika splitsko-dalmatinske organizacije SDP-a.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tijekom šestosatne rasprave o tome na Glavnom odboru stranke dio članova, uglavnom iz dalmatinskih organizacija koje podržavaju Ranka Ostojića, procijenio je da je taj Baukov amandman uperen protiv njegove kandidature, zbog čega su napustili dvoranu i na neko vrijeme srušili kvorum. Navodno je sve bilo praćeno glasnom vikom i svađom, gdje je Bernardićeva struja tumačila da se tako kažnjava lijenost i potiče veća aktivnost dužnosnika u lokalnim organizacijama, a protivnici da se tako manipulira unutarstranačkim izborima.

Nakon što Dalmatinci u konačnici ipak nisu uspjeli srušiti kvorum – amandman je izglasan s minimalno potrebnih 28 glasova od minimalno potrebna 54 prisutna na glavnom odboru, Maras je, izgleda, ispao kolateralna žrtva. On se već jednom, 2013., kandidirao za čelno mjesto u zagrebačkom SDP-u, zajedno s Bernardićem i Mrsićem, a kao pobjednik je izašao Bernardić, današnji šef SDP-a.

Grbin: “Nije čudo da nas Živi zid pretiče”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Oko cijele priče se kasnije oglasio i Peđa Grbin, glasni kritičar Bernardića, koji je napisao “U SDP-u smo se u ovih godinu i pol dana svega nagledali. Ali da ću doživjeti da kolega (Arsen Bauk) predloži amandman samo da bi eliminirao drugog kolegu (Ranko Ostojić) iz izbornog procesa, to nisam očekivao. I onda se nakon svega toga što sami sebi radimo čudom čudimo što nas Živi zid pretiče“.

Maras je također rekao da su motivi Bauka za taj amandman sumnjivi: “Motivi njegovog prijedloga nisu plemeniti i okrenuti budućnosti i s njima se ne slažem te se ne mogu ponašati kao da se ništa nije dogodilo. Ne znam je li normalno da to baš samo meni smeta, koji se odazivam na sve sastanke od ogranka do Glavnog odbora i koji se dvadeset i jednu godinu nikada nisam štedio za stranku”, rekao je.

A onda se stvar dodatno zakomplicirala istupom na konferenciji za novinare potpredsjednika SDP-a Zlatka Komadine,  koji je zapravo poništio Baukov amandman rekavši da je “amandman politički neispravan,” te kako će “svi dobiti ispričnice za ranije nedolaske i svi se mogu normalno kandidirati“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Glavni odbor izglasao, Komadina poništio…

Komadina je pojasnio da iza tog amandmana nije stalo Predsjedništvo stranke, da je osobno i u ime Predsjedništva na Glavnom odboru bio protiv njega i misli da je to greška, a očekuje se da će o tome ponovno raspravljati Predsjedništvo stranke. “Prolaz” amandmana pripisao je problemima s kvorumom i padom koncentracije članova Glavnog odbora.

Na kraju se oglasio i onaj koji je bio meta cijele priče, Ranko Ostojić. On je u jučer navečer za RTL televiziju komentirao Baukov amandman rekavši kako se “radi se o očajničkim potezima ljudi koji se boje izaći na izbore”. On je potvrdio da se namjeravao kandidirati za Baukovo mjesto, mjesto predsjednika županijskog odbora SDP-a Splitsko-dalmatinske županije jer je, kaže Ostojić, broj aktivnih članova SDP-a s pravom glasa na odboru u toj županiji pao s 3.800 na samo 500.

Na izravno pitanje novinara o kom se radi, potvrdio je da je mislio na Bauka. “Da, naravno. Baš o njemu govorim. Baš je od njega licemjerno da osoba koja godinu dana nije bila sposobna sazvati Županijski odbor, da proziva nekoga za nedisciplinu. Ono u što sam siguran je da Bauk neće izaći na izbore, da neće imati hrabrosti, da će se vjerojatno sakriti iza neke suknje ili skuta, a ono što je isto tako sigurno da neće sazvati ni Županijski odbor o kojem pričamo, a na kojem bi se raspisali izbori. Čekat će vjerojatno da to netko drugi napravi. To je jedna žalosna stvar i moram reći da, nažalost, kod nas Statut i pravila postoje da se vidi koliko se od njih odstupa. Kad matematičar to počne podređivati izbornom rezultatu, onome što njemu odgovara i to radi redovito, onda, nažalost, dobijemo ovakvu situaciju”, rekao je.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No zanimljivo, potvrdio je da Komadina, kao potpredsjednik stranke, ne može poništiti odluku Glavnog odbora koja onemogućava njegovu kandidaturu, bez obzira koliko ona nategnuto prošla. “Ukoliko su takvu stvar odlučili, onda se nje treba držati. Hoće li se to zaista ostvariti ili će se promijeniti ili neće, to ćemo vidjeti.” No s druge strane, osporio je je li Bauk uopće ovlašten predložiti Glavnom odboru amandman koji nije prošao na Predsjedništvu, tim više što Bauk – uopće nije član Glavnog odbora! “Jasno da je to potez očajnika”, dodao je Ostojić.  No za razliku od većine promatrača, on ne smatra da je Bauk to izveo pod pokroviteljstvom Davora Bernardića.

A sve to dolazi nedugo nakon što je Mirando Mrsić, dugogodišnji SDP-ovac, istupio iz stranke, i obećava nove izlaske.

“Pad koncentracije” 

Kad se potpredsjednik jedne navodno ozbiljne stranke poziva na pad koncentracije članova Glavnog odbora, kad se amandmani donose jedva polovicom od jedva polovice glasova pa se onda anuliraju od strane potpredsjednika, kad Glavni odbor glasa mimo odluka Predsjedništva a Predsjedništvo mimo volje Predsjednika, onda nije teško zaključiti da tu nešto jako ozbiljno ne štima.

To nije stvar samo (ne)sposobnosti Bernardića, očito je da su problemi SDP-a puno dublji. Kao prvo, SDP je pritisnut s dvije strane. Plenković je SDP s desnog prebacio na lijevi centar, i HDZ sad odnosi glasove centrističkih pa i lagano lijevih birača na koje je do sad uglavnom računao SDP. Istina, HDZ si je time otvorio velik nebranjeni prostor na desnici, ali taj prostor za sad još ne kontrolira nitko, pa to osigurava Plenkoviću razmjerno komotan položaj.

S druge strane, one radikalno lijeve, anarhističke i bundžijske, glasove SDP-u s lakoćom odnosi Živi zid. Ni tu nema nikakvog čuda, kad pogledate tko su birači SDP-a vidjet ćete da ta stranka daleko najbolje prolazi među starijima od 60 godina – u stvari, jedino kad bi glasali samo stariji od 60 SDP bi pobijedio na izborima. Pernar i Sinčić su kao puno autentičniji predstavnici mladih generacija od SDP-ove gerijatrije lako preuzeli lumpenproletere i mlađe urbane birače.

SDP je u i svjetonazorskoj krizi i krizi vodstva. Socijaldemokracija u Europi i svijetu općenito danas nema odgovora na nove izazove, oni perpetuiraju stare formule na tragu socijalizma kao ideologije 19. stoljeća u duboko izmijenjenom svijetu 21. stoljeća. Socijaldemokrati danas nemaju potporu radničke klase koju su izdali i zaboravili u ime seksualnih i etničkih manjina i oslanjaju se na sve malobrojniju dobrostojeću srednju klasu – de facto crvenu buržoaziju, i tajkune.

SDP u najvećoj krizi od 1990.

Usto, SDP je na zadnjim izborima prošao loše, i nije bilo dovoljno mjesta u politici, lokalnoj vlasti i na direktorskim mjestima i mjestima u nadzornim odborima kako bi se zadovoljili svi apetiti stranačkog članstva, naročito unutar foruma mladih koji je politiku, poučen odrastanjem u tranzicijskim devedesetim, shvaćao isključivo kao priliku za ostvarenje osobnih probitaka, a nipošto kao rad za opće dobro.

Kad na to dodate Milanovićeve godine na vlasti koje su rezultirale organizacijskim kaosom, lošom i lijenom vladavinom, lošim imageom SDP-a, te, nakon njegovog odlaska, potpunu dezorijentiranost, političku i vrijednosnu, novog vodstva, nije teško vidjeti zašto bi SDP mogao pasti čak i iza Živog zida. Zadnjih mjeseci gotovo da ne prođe dan da se SDP-ovci ne upucaju u nogu. Očito, stranka više nema ideju ni kako ni kamo, i postaje iz dana u dan sve više dio hrvatskog političkog folklora, kao i HSS i pravaši, a sve manje relevantan politički čimbenik. A to za Hrvatsku nije nužno dobro, jer svaka normalna demokratska zemlja treba snažnu oporbu koja će biti korektiv vlasti i disati im za vratom. SDP je trenutno previše zauzet sam sobom da bi predstavljao korektiv bilo koje vlasti.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.