Djeca mlađa od 16 godina koja razmišljaju o promjeni spola vjerojatno neće biti dovoljno zrela, kako bi dala informirani pristanak za propisivanje lijekova koji blokiraju pubertet, presudio je nedavno visoki sud u Velikoj Britaniji, piše The Guardian.
Čak i u slučajevima koji uključuju tinejdžere mlađe od 18 godina, liječnici će se možda trebati obratiti sudovima radi odobrenja medicinske intervencije, odlučila su tri viša suca u tužbi pokrenutoj protiv Tavistocka i NHS-a, koji vode glavnu britansku službu za takozvani “razvoj rodnog identiteta djece”.
Zahtjev, odnosno tužbu, podnijeli su Keira Bell, 23-godišnjakinja koja je blokatore puberteta počela uzimati sa 16 godina prije nego što je odlučila izvršiti “detranziciju” odnosno poništiti promjenu spola, te neimenovana majka 15-godišnje autistične djevojke koja se nalazi na listi “terapiju”.
“Teško da bi dijete u dobi od 13 godina ili manje bilo kompetentno za davanje pristanka za primjenu blokatora puberteta”, dodali su suci. “Dvojbeno je da bi dijete u dobi od 14 ili 15 godina moglo razumjeti i izvagati dugoročne rizike i posljedice primjene blokatora puberteta.”
U protekloj godini u Velikoj Britaniji, čak 98 djece mlađe od 16 godina bilo je tretirano blokatorima puberteta u svrhu “promjene spola”.
Paul Conrathe, odvjetnik koji je zastupao tužitelje, kazao je da je riječ o povijesnoj presudi koja štiti djecu koja pate od rodne disforije. “To je možda spriječilo da stotine djece dobije eksperimentalno liječenje bez njihovog pravilno informiranog pristanka.”
Disocijativni poremećaj i rodna disforija
Podsjetimo, prije nekoliko godina Walt Heyer je svjedočio o tome kako je požalio zbog svoje odluke da promjeni spol. Nakon što je gotovo čitavo desetljeće živio kao žena, odlučio je prihvatiti svoj biološki spol i ponovno je promijenio spol u muški. U međuvremenu je Walt primio intenzivnu kognitivnu terapiju koja mu je pomogla da spozna traumu koju je doživio u ranom djetinjstvu
Trauma je uzrokovala psihički poremećaj koji se naziva disocijativni poremećaj identiteta. U svjetlu te spoznaje, njegova rodna disforija jednostavno je nestala. Njegov život kao „žena“ svodio se na pokušaj bježanja od stvarnosti. Nažalost, mali broj ljudi uzima u obzir mogućnost da se rodna disforija može očitovati kao posljedica ili simptom drugih psihičkih poremećaja, a napose disocijativnog poremećaja. (Više o tome u nastavku.)
Rodna teorija i promjena spola
Ideja o mogućnosti promjene spola potječe iz neznanstvene teorije naziva “rodna teorija”. Ta teorije je uglavnom utemeljena samo na nejasnom konceptu slobode u području osjećaja i želja ili trenutačnih želja izazvanih emocionalnim impulsima i voljom pojedinca te tvrdi kako postoje više od dva spola odnosno roda te da on ovisi o osjećajima pojedinca.
Papa Franjo je u knjizi izdanoj početkom 20202. godine posvećenoj poljskom papi Ivanu Pavlu II.(“Sveti Ivan Pavao Veliki”), osudio “zlo” rodne ideologije, rekavši da nastoji izbrisati sve razlike između muškaraca i žena.
“To je napad na različitost, na Božju kreativnost, na muškarca i ženu”, rekao je papa i dodao: “Ovaj pokušaj uniformiranosti doveo je do samouništenja, jer je to ideološki projekt koji ne uzima u obzir stvarnost, istinsku raznolikost ljudi, jedinstvenost svakog, razliku svakog pojedinca. Rodna ideologija želi potkopati čovječanstvo na svim područjima i u svim mogućim obrazovnim oblicima kulturnim nametanjem.”
Svjedoci smo „globalnog rata za uništavanje braka“ u kojem rodna teorija igra ključnu ulogu, boreći se „ne oružjem, već idejama“, rekao je papa Franjo.
Izvor: narod.hr