“Novorođena djeca nemaju svijest o sebi. Stoga oni nisu osobe. Njihovi životi nisu dostojniji zaštite od života fetusa.”
Ovaj citat dolazi iz usta profesora bioetike na prestižnom Sveučilištu Princeton, Petera Singera.
Tko je Singer?
Singer je jedan od najpopularnijih filozofa današnjice, gorljivi ateist i veliki borac za prava životinja, koji degradira one najranjivije među nama, poput nerođenih sa sindromom Down. Na svakih deset beba kojima je prenatalno dijagnosticiran sindrom Down, samo jedno preživi trudnoću. Island, navodno ekonomska oaza i zemlja tolerancije, ima nultu stopu tolerancije kada su u pitanju osobe sa sindromom Down, pa danas ponosno izjavljuju da su “zemlja u kojoj takve više ne stanuju”. Da usporedba s nacistima nije bespredmetna potvrđuje sam Singer iznoseći u svojoj knjizi Practical Ethics da “nije … sve što su nacisti učinili strašno; ne može se osuditi eutanaziju samo zato što su to je činili nacisti. ”
Naime, australski je profesor zagovornik ideje utilitarizma, prema kojoj je temeljna etička norma najveća moguća sreća najvećeg mogućeg broja osjetilnih bića. Na prvu zvuči prihvatljivo, no treba uzeti u obzir da prema utilitarizmu najveći neprijatelj svakog čovjeka je bolest i nemoć, stoga ih treba iskorijeniti, pod svaku cijenu.
Utilitarizam, darvinizam i eugenika
Utilitarizam je usko povezan s darvinizmom i eugenikom. Charles Darwin nam je “pokazao”, prvo, da je čovjek nastao od životinja te da je i sam životinja; drugo, da među ljudima postoje biološke varijacije, te treće, da smrt donosi napredak. On svoje je stavove o evoluciji uvelike izgradio čitajući djela poznatog engleskog ekonomista i filozofa Thomasa Roberta Malthusa, začetnika maltuzijanizma, teorije prema kojoj izvori hrane rastu aritmetičkom, a broj stanovništva geometrijskom progresijom, pa se bijeda i siromaštvo mogu spriječiti samo smanjenjem populacije, odnosno sprečavanjem siromašnih i bolesnih slojeva da rađaju djecu. Ono što se ne može naći u u školskim udžbenicima o Darwinu jest činjenica da je u svojim djelima isticao kako se u moderno doba gradnjom raznih institucija za skrb o bolesnim i nemoćnim omogućava istima da svoj genetski materijal dalje prenose na potomstvo, što je, po njemu, izrazito negativna pojava koju treba izbjeći.
No, bitno je naglasiti da Darwin nije zagovarao automatsku primjenu tehnika koje bi takvu nekontrolirano nasljeđivanje “opterećenoga genetskog materijal” spriječavalo. Tek pojavom teoretičara koji su darvinistički koncept selekcije prenijeli na društvene pojave, omogućio se razvoj ideje da je potrebno prirodnu selekciju – koja je razvojem civilizacije eliminirana iz ljudskoga društva – zamijeniti nekim oblikom umjetne selekcije.
Bez obzira na Darwinovo odbacivanje praktične eugenike, neki autori smatraju da je darvinizam najzaslužniji za postavljanje znanstvenih preduvjeta i moralnu promjenu koja je omogućila eugeničarima da se upotrijebe tehničke mogućnosti za “spas rase”. Darwin je svakako pokrenuo revoluciju, a kao što nam je povijest, magistra vitae(učiteljica života), nebrojeno puta pokazala, dovoljna je iskra da plane smrtonosni požar neviđenih razmjera. Darwin je započeo, a njegovi sljedbenici i simpatizeri nastavili izvrtanje shvaćanja biti čovjeka i njegova položaja u svijetu živih bića, odnosno fundamentalnu transformaciju shvaćanja čovjekove prirode, korijena moralnog ponašanja i uloge pojedinca u tzv. preživljavanju vrste.
Svjetonazorski najvažnije promjene koje je darvinizam donio sa sobom bile su ideja moralnog relativizma, naglašavanje primata vrste kao biološki važnijeg entiteta od pojedinca, te koncept borbe za preživljavanje i preživljavanja najsposobnijih. Moralni relativizam u kontekstu darvinizma označava činjenicu da je ljudska vrsta nastala od zajedničkog pretka s današnjim čovjekolikim majmunima, te da je tek kvantitativno, a ne kvalitativno različita od njih. Također, ono je, na temelju shvaćanja da postoje biološki bezvrijedni pojedinci koji ne zadovoljavaju trenutne zahtjeve društva, omogućilo da se eugeničke mjere prema “manje vrijednim” pojedincima upotrijebe bez osjećaja krivnje.
Haeckel i primjena darvinističkih teorija
Za primjenu darvinističkih teorija na društvo (socijalni darvinizam) svakako jedan od najzaslužnijih je zoolog Ernst Haeckel. Haeckel je školski primjer učenika koji je želio nadmašiti učitelja pa će Darwinove teorije preuzeti i nastojati “usavršiti” novom žestinom i bezobzirnom dosljednošću kojoj je i sam Darwin bio nesklon. On je usto bio nepokolebljiv pobornik i preteča današnjih aktivista u obrani abortusa, čedomorstva i eutanazije. Haeckel je, poput današnjih zagovaratelja abortusa, tvrdio da je fetus dio majčina tijela nad kojim ona ima potpunu vlast, te da je embrij, čak i novorođeno dijete samo „stroj koji reagira“. Nadalje, Haeckel je smatrao da je zabrana pobačaja i eutanazije nepotreban teret kršćanskog milosrđa i krivog shvaćanja svijeta kojim je zapadna civilizacija još uvijek „zaražena“, stoga je svim silama zagovarao, posebice među njemačkim narodom, povratak predkršćanskim korijenima i poganskom obožavanju prirode.
Svoje podupiratelje nekoliko godina kasnije naći će među Hitlerom i suradnicima koji će njegova djela uvrstiti u kanon svog genocidnog plana. No Haeckel nije bio onaj koji je znanosti o rasnoj higijeni nadjenuo današnji naziv. Autor termina eugenika je Francis Galton, Darwinov bliski rođak i još bliži učenik. Skovao ga je od grčke riječi ευ (eu,odnosno dobar) i γενσ (genos, rod, rasa) i u začetku mu posvetio svoju raspravu Inquiries into Human Faculty and its Development. Iako lijepo zvuči, ispod ukrasnog imena krije se ideja koja je prouzročila najviše zla u 20. stoljeću.
Eugenika, Margaret Sanger i nacisti
Galton je smatrao da je glavna zadaća eugenike “obuzdati stopu rađanja tjelesno i umno zaostalih te poboljšati rasu poticanjem ženidbe najboljih loza u mladoj dobi”. Na temelju tog tumačenja nastala je podjela na pozitivnu i negativnu eugeniku. Prva ohrabruje razmnožavanje “pravih” ljudi, a druga obeshrabruje ili čak onemogućava razmnožavanje ljudi s “pogreškom”. Danas će neki naivno reći da negativnu eugeniku treba odbaciti jer je ona, eto, loš produkt u procesu razvijanja dobre ideje, a pozitivna eugenika je zapravo „prava stvar“.
Nadalje, Galton je i osmislio kako spriječiti “nepodobne” da se razmnožavaju. Naime, smatrao je da treba poduzeti sterilizaciju tjelesno i umno zaostalih govoreći da “ono što priroda čini slijepo i okrutno, čovjek može učiniti smišljeno, hitro i dostojanstveno”. Eugenika će se zahvaljujući Galtonu prometnuti u vrlo popularnu mladu znanstvenu disciplinu, posebice zahvaljujući znanstveno – tehničkom napretku i bržem putovanju i razmjeni informacija. Tomu su doprinijela i brojna eugenička društva koja su se počela osnivati najprije u Velikoj Britaniji, zatim u ostatku Europe i SAD-u.
Upravo će u SAD-u pustiti najdublje korijene, jer već 1907. godine savezna država Indiana donosi zakon o prisilnoj sterilizaciji, a Američki Zakon o useljeništvu iz 1924. nastojat će zaustaviti useljavanje pripadnika nepoželjnih rasa. Godine 1927. Vrhovni sud SAD-a će potvrditi ustavnost sterilizacije. Eugenika je zaposjednula srca i umove mnogih Amerikanaca, među njima i Margaret Sanger, osnivačice zloglasnog Planiranog roditeljstva (Planned Parenthood), koje je danas vodeća industrija pobačaja, a dodatna im je djelatnost prodaja tkiva abortirane djece. Sanger je čitavog života pokretala ideja smanjenje populacije siromašnih, posebice neobrazovanih Afroamerikanaca za koje je smatrala da nisu sposobni “kvalitetno se reproducirati”, te je u tu svrhu rado držala predavanja pripadnicima Ku Klux Klana i izmjenjivala pisma s nacističkim oficirima i znanstvenicima, tvorcima holokausta. Nažalost po mlade generacija, ta je slika, prava slika Margaret Sanger, gotovo potpuno izblijedila i prevladava ona kojom zagovaratelji pobačaja mašu, prvakinje ženskog prava izbora. No čak je i oni ne spominju često, jer je bremen njezinog života i rada ipak pretežak.
Sanger je u svom aktivizmu prvo krenula s zalaganjem za sterilizaciju. U jednom svom članku iz 1932. Sanger je zazivala segragaciju žena koje bi htjele rađati od onih koje su dobrovoljno pristajale na sterilizaciju. Također, aktivno je zagovarala i eutanaziju, koja je u osnovi uključivala ubijanje bolesnih, starih i tjelesno i mentalno oštećenih. Jedan od njezinih bliskih kolega, kalifornijski progresivac Paul Popenoe zazivao je izgradnju “smrtonosne komore” kako bi veliki broj “nepodobnih” ljudi mogao biti sustavno postrojen i ubijan. Nacisti su saznali za te američke programe i s oduševljenjem su ih usvojili.
Kao što Edwin Black dokumentira u svojoj knjizi Rat protiv slabosti, nacistički zakon o sterilizaciji iz 1933. i kasniji nacistički zakoni o eutanaziji utemeljeni su na idejama i nacrtima koje su izradili Sanger, Popenoe i drugi američki “ naprednjaci“. O intenzivnosti suradnje s nacistima govori činjenica da je Lothrop Stoddard, koji je objavljivao u časopisu The Birth Control Review i služio u odboru Američke Lige za kontrolu rađanja (kasnije Planned Parenthood Federation of America- PPFA), čiji je pokretač odnosno utemeljitelj bila Margaret Sanger, putovao u Njemačku gdje se sastajao s najvišim nacističkim dužnosnicima i s oduševljenjem prenosio doživljaje s tih sastanaka. Spomenuti časopis objavio je i članak o eugeničkoj sterilizaciji Ernsta Rudina, glavnog arhitekta nacističkog programa sterilizacije i mentora Josefa Mengelea, zloglasnog nacističkog liječnika u Auschwitzu. Časopis je također tiskao pamflet koji je Rudin pripremio za britanske eugeničare. I sama Sanger je 1938. godine pisala kako bi SAD trebale slijediti primjer Hitlera. Upotrebljavajući jezik socijalnog darvinizma, isti onaj kojeg je Hitler koristio u Mein Kampf, objasnila je da „na farmama, bolesnoj stoci nije dozvoljeno razmnožavati se. U vrtnjacima, korov se sječe. Stoga Amerika mora naučiti od nacista i ispuniti dužnost koju nam priroda nalaže, te posjeći „ljudski korov.“
Kao što je već istaknuto, Sanger će se se posebno okomiti na crno stanovništvo i njihove četvrti, koje je smatrala najvećom prijetnjom čistoće rase, tako da će prve klinike za pobačaj Planned Parenthoda biti otvorene upravo tamo u okviru programa Negro Project, a kasnije i u zemljama Trećeg svijeta. U tome je uživala podršku velikog djela tadašnje akademske zajednice i bogatih filantropa, jer su članovi uprave organizacije Planned Parenthooda (i njezinih preteča) bili istodobno i članovi Američkog udruženja eugeničara. Najrelevantniji primjer je Allan Guttmacher, utemeljitelj „Instituta Allan Guttmacher“, podružnice PPFA, čiji je bio predsjednik, kao i potpredsjednik Američkog eugeničkog društva.
Ideje koje žive i danas
Nakon Drugog svjetskog rata i otkrivanja užasa holokausta, mnogi će se licemjerno distancirati od nacista i ekstremnog eugeničkog pokreta, ali ne i od položaja u institucijama koje su isti etablirale. Margaret Sanger će nakon rata pretvoriti pitanje “kontrole rađanja” u feminističko pitanje i postati istaknuti zagovornik prenatalnog testiranja kao uobičajene “mjere opreza” koju je Planned Parenthood savjetovala svim roditeljima kod kojih je postojao rizik da će imati “defektnu djecu”. Njezine ideje će preživjeti sve do današnjih dana, iako pod drugim imenom, među akademskom elitom na visokim društvenim položajima, poput onog profesorskog na Princeton Svečilištu s početka priče.
Izvori:
Singer, Peter, Practical Ethics, Cambridge University Press, 1979 (first edition)
DeMarco, D.; Wiker, B., Arhitekti kulture smrti, Verbum, Split, 2007.
Kuhar, Martin (2015) Eugenika u hrvatskoj medicini i njezin utjecaj na javnost u razdoblju od 1859. do 1945. [Eugenics in Croatian medicine and its public influence 1859-1945]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.
Jonjić, Tomislav, Rasno učenje i eugenika u hrvatskim zemljama do sredine 1930-ih godina, Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol. X No. 1-2, 2015.
https://www.lifesitenews.com/opinion/end-the-down-syndrome-holocaust-today
https://www.nationalrighttolifenews.org/2017/02/the-down-syndrome-holocaust/
Edwin Black, The War Against the Weak (Washington, D.C.: Dialog Press, 2013), xvii, 258.
Ernst Rudin, “Eugenic Sterilization, an Urgent Need,” Birth Control Review, April 1933.
Margaret Sanger, “Human Conservation and Birth Control,” March 3, 1938 speech, Margaret Sanger Papers, nyu.edu/projects/sanger
Tekst se nastavlja ispod oglasa
