Finska je iz medijske perspektive dosadna zemlja, toliko dosadna da ni obrazovani ljudi poput bivšeg premijera Milanovića ne znaju ništa o njoj osim da tamo na sjeveru Laponije živi Djed Mraz, pa tako ni o tome da je Finska, za razliku od Hrvatske, imala građanski rat. Problem, naravno, nije što je Milanović prišio Fincima da nisu imali građanski rat, već što je Domovinski rat, na tragu Markovine i sličnih, proglasio građanskim.
Kad smo kod toga, taj rat je bio prilično krvav, u prvoj polovici 1918. godine je izbio između socijalista – komunista, “crvenih”, potaknutih revolucionarnom Rusijom koja je i kontrolirala finske ljevičare (onda još nije bilo Sorosa) i konzervativaca, “bijelih”, koji su potpomognuti od Njemačke na kraju, nakon borbi za sam Helsinki, velikom pobjedom kod Lahtija 7. svibnja 1918.okončali rat. I ako mislite da su Finci fini kao da su iz Finske: U niti pola godine je poginulo 37.000 ljudi, pri čemu i velik broj djece, a niti jedna od dvije strane se nije istakla velikom humanošću – neke stvari iz tog rata bi posramile i “divlje Balkance”. Kako god, Rusija je izgubila utjecaj nad susjednom joj Finskom, a Nijemci su izgubili rat – i Finska je iz njega izašla kao neovisna država. Valja reći i da je gradski lumpenproletarijat ratovao na strani “crvenih”, koje je vodila socijaldemokratska stranka, dok su bijeli bili uglavnom farmeri, ali i građanska viša srednja klasa.
Velika glad
Pobjeda desnih snaga je otvorila prostor demokraciji, ali i neovisnosti: Finci su tu imali više sreće od nas, a možda i više pameti. Jer, i oni su kroz povijest bili podijeljeni između Švedske – čiji je Finska bila dio do 1809. – i Ruskog imperija koji je vladao kasnije, do neovisnosti. S tim da su Rusi, začudo, bili šire ruke: Finska je imala široku autonomiju kao Veliko vojvodstvo. A 1906. je postala prva zemlja na svijetu koja je svim odraslim građanima dala pravo glasa – i pravo da budu birani (uključujući i žene, što je tada bilo vrlo progresivno). Uglavnom, sto godina nakon što su pobijedili svoje “antifašiste” u građanskom ratu, i izborili neovisnost, nekoć siromašni Finci su bogata i uspješna, uredna, dosadna zemlja.
Ovo “siromašni” nije nešto što sam napisao tek tako. Finska je uz susjednu Švedsku bila zadnja zemlja Europe u kojoj su ljudi masovno umirali od prirodno uzrokovane gladi, koja je bila posljedica izuzetno hladne i kišne godine. U vrijeme kad su druge europske zemlje, naročito viktorijanska Engleska, radile na edukaciji farmera i uvođenju tehnologija i organizacijskih metoda koje su sprječavale glad ma kako loša klima bila, poučeni primjerom Irske, Finska se i dalje pouzdala u lijepo vrijeme i sreću. Tako je šezdesetih godina 19. stoljeća u Finskoj je oko 8,5% stanovništva umrlo od gladi, a u najteže pogođenim područjima čak 20 posto. Vojvodstvo nije imalo novca za uvoz hrane, vlasti su kasnile s reakcijom, a Finci su se snalazili jedući ono što su mogli naći – koru borova iz beskrajnih finskih šuma koje pokrivaju čak 77 posto inače ogromne površine zemlje. Partizani su tvrdili da su oni to s korom drveća patentirali, no nisu.
Šume su kumovale i tome da Finci, iako na glasu kao hladni sjevernjaci, imaju čak 14 osvojenih svjetskih prevenstava u reliju, ali i četiri osvojena prvenstva Formule 1, najviše na svijetu u odnosu na broj stanovnika. Slabo naseljena zemlja, sa samo 15 stanovnika po kvadratnom kilometru, ima goleme površine pokrivene makadamom koje niti jedna policija zbog površine ne može kontrolirati. A vozački možete polagati samo po ledu, da pokažete da znate po njemu voziti. Led, velika prostranstva i loše (lokalne) ceste, to je ono što od Finaca stvara prvake. Spomenimo i da zimska Finska ima više medalja s ljetnih olimpijada per capita nego i jedna druga zemlja.
No upravo hladna klima i surovi uvjeti života kumovali su i tome da se Finci, kao i svi sjevernjaci, formiraju u discipliniran, radišan, solidaran i odgovoran narod. Država jest socijalna, ali nimalo socijalistička, privatno je sve, a ekonomija lijepo napreduje i nakon de facto propasti finskog gospodarskog čuda “Nokie”.
Sličnosti i razlike
Bi li Finska podijelila sudbinu Hrvatske i bila pripojena kakvoj susjednoj “antifašističkoj” državi nakon Drugog svjetskog rata da nije već prije njega bila neovisna? Vjerojatno, kao i Hrvatska, jer je dogovor Saveznika bio da se ponište sve države koje je Hitler proglasio neovisnima i stanje vrati na ono prije rata. Finska, koja je najvećim dijelom rata blisko surađivala s nacističkom Njemačkom, te priznala NDH, uspjela je nakon 1945. ostati nezavisna i demokratska te postati jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta.
Rusi su, naravno, i dalje pokušavali vratiti je pod svoj imperij, kao i srodne joj baltičke zemlje, s kojima Finci imaju ipak više zajedničkog nego s ostatkom Skandinavije. S Estoncima dijele srodan jezik – što je dosta bitno jer im se jedina druga braća po jeziku iz ugrofinske jezičke skupine – Mađari – nalaze na posve drugom kraju Europe. Da bude veselije, dok ostali Skandinavci dobro razumiju jedni druge, pa se tako švedski i danski razlikuju manje nego hrvatski i sprski, Mađari ne razumiju Fince u govoru, i obratno.
Danas se za Finsku u Hrvatskoj razmjerno rijetko čuje, što znači da je to razmjerno sretna zemlja, bez velikih afera i problema. UN čak tvrdi, najsretnija: U prošlogodišnjem UN-ovom istraživanju o tome koja je nacija najsretnija, Finci su prvi. Hrvati osamdeset i drugi. Je li moguće da su Finci, koji žive u uvjetima polarnih noći u kojima je nebo cijelo vrijeme tamno plave boje – uz koju je nemoguće spavati ako se soba ne zamrači, ljeta u kojima temperatura jedva dosiže dvadesetak stupnjeva i ledenih zima, tako sretna? Ne bi se reklo: Finci su pri samom vrhu po broju samoubojstava, Hrvati pak u donjoj polovici unatoč velikom broju bivših vojnika s PTSP-om, a i skloni su, kao i drugi skandinavci, opijanju do besvijesti, naročito na trajektima prema Estoniji koji uglavnom i služe tome da bi se vikendom Finci imali gdje jeftinije opijati.
Patria
No s druge strane, pravosuđe je na dobrom glasu. Dobro, da se kod nas dogodilo što i u Finskoj – da akteri afere Patria, finski menadžeri koji su optuženi za davanje mita, budu prvostupanjski osuđeni a u drugom stupnju oslobođeni, pričalo bi se da je sud posve sigurno korumpiran. No, Finci, s razlogom, vjeruju u svoje pravosuđe, a pravosuđe ovaj put (na žalost) nije pronašlo nepobitne dokaze. Transparentnost sudstva je pak divna: Kad sam svojevremeno nazvao finskog državnog tužitelja čiji je broj dostupan na internetu, Jukku Rappea, ne samo da je bio ljubazan porazgovarati oko pola sata o stanovitom S.M. za kojeg je rekao da vjeruje da je primatelj mita u iznosu od oko 600 tisuća eura, nego mi je poslao i optužnicu po kojoj dotični doduše nije optužen, ali samo zato jer je sporazum bio da će sve četiri zemlje u aferi Patria (Hrvatska, Slovenija, Austrija, Finska) zajedno voditi istragu a svaka dizati optužnice samo protiv svojih građana. No zato ga se u njoj spominje na velikom broju mjesta kao primatelja mita. Kako god, probajte nazvati Cvitana! Koga god da nazovete u državnim tijelima reći će vam da pošaljete mail i da će vam odgovoriti u dva tjedna što je zakonski (i novinarima beskoristan) rok, dok Finci to rade drukčije.
A da pravosuđe u Finskoj ipak funkcionira svjedoči i slučaj “našeg” Danka Končara, kom su Finci rebnuli globetinu od “sitnih” pedesetak milijuna eura jer je pokušao prikriti koliki je njegov vlasnički udio u tvrtki Afarak čime je izbjegao obvezu stavljanja ponude otkupa malim dioničarima, vrijednu gotovo pola milijarde eura. Kad smo kod toga, radi toga mu je u Finskoj propala kupovina helsinškog brodogradilišta Arctech. U Hrvatskoj mu nije propala kupovina Uljanika zato jer je još osamdesetih bio osuđen na 12 godina zatvora zbog gospodarskog kriminala, tj. uzimanja mita.
Avioni
A drukčije Finci i kupuju avione. Da, prošle godine je i Finska raspisala natječaj za nove avione. Šalju u mirovinu (kad smo kod mirovine, u Finskoj se radi do 68. godina ako se može) čak 62 aviona F 18 hornet! I odlučili su potrošiti na nabavu novih za hrvatske prilike nevjerojatnih 15 milijardi dolara (kroz cijeli životni vijek aviona!). Opet, Finska, iako ima teritorij od čak 338 tisuća kilometara spram hrvatskih 56 tisuća, ima vrlo malo stanovnika, tek nešto preko 5 milijuna. Što će njima toliko i tako skupih aviona, vjerojatno F-35? Zemlji okruženoj mirnim susjedima kojima nije do rata (uglavnom), i koja čak nije u NATO paktu?
Očito, neke zemlje svoju neovisnost shvaćaju ozbiljnije od drugih. Doduše, uvijek je tu blizina Rusije, no stvar je jednostavno da se Finci prema svojoj zemlji odnose ozbiljno i odgovorno, ne kao Hrvati prema svojoj (jamranje je nacionalni sport kod nas, a u Skandinaviji nepojmljivo u tom obliku). Nisu to samo avioni – Finska na nacionalnu obranu troši kudikamo više nego mi, a u veljači prošle godine predstavljen je plan o povećanju broja djelatnog vojnog osoblja i aktivnih rezervista s 230.000 na 280.000 ljudi.
Usto, finska vlada planira potrošiti oko 20 milijardi dolara na velike nabavke u sljedećih pet godina, od kojih su najveći obnova ratnog zrakoplovstva i mornarice, na koju se planira potrošiti oko 2 milijarde dolara. Što je tu osim iznosa drukčije? To što će vrata ministarstava biti čvrsto zatvorena za lobiste trgovaca oružjem.
“Ministar se neće nalaziti s lobistima”, rekao je finski ministar obrane Jussi Niinistö u veljači prošle godine. “Oni vrlo dobro razumiju zašto. Djelatnici ministarstva smiju imati kontakt s predstavnicima proizvođača, ali samo u sklopu obavljanja svojih redovnih dužnosti.”
Finska je, kad smo kod toga, najmanje korumpirana zemlja na svijetu, po nekim rang listama. Hrvatska je uporno među najkorumpiranijim europskim zemljama.
Nacionalni dohodak
Spomenimo još jednu stvar: Finci su prvi u svijetu uveli nešto o čem se zadnjih godina dosta pričalo, univerzalni odnosno temeljni dohodak. Nevjerojatno popularna ideja na ljevici s mnogo zagovornika i u Hrvatskoj.
Finska je taj program uvela kao eksperimentalni, početkom 2017. Odlučeno je da će 2.000 slučajno odabranih, nezaposlenih Finaca primati mjesečno od države 560 eura, a inicijalno je program trebao trajati dvije godine nakon čega bi se, ako bi pokazao dobre rezultate, donijela odluka o njegovom proširenju ili produljenju. Međutim, nakon samo godinu i tri mjeseca, Vlada je odlučila “ubiti” taj eksperiment, koji se očito pokazao kao neuspješan i kontraproduktivan. Studija je pokazala da bi porez na prihode trebalo dignuti za bar 30% kako bi se moglo svima isplaćivati osnovni osobni dohodak, što bi posve uništilo ekonomiju i pogodovalo neradnicima, a kompanije i radnike dovelo na prosjački štap te prouzročilo masovna otpuštanja upravo slabije plaćenih radnika koji bi postali trajni socijalni slučajevi.
Izračunato je da bi stopa siromaštva u Finskoj uvođenjem tog dohotka u tom iznosu podigla stopu siromaštva u zemlji s 11,4% na 14,1%. Usto, pokazalo se da taj sustav demotivra rad. Za sad, ništa od socijalizma u Finskoj!
Imigracija
I na kraju, zadnjih godina je Skandinavija na glasu i po – imigrantima i kriminalu, naročito Švedska. U Finskoj je ponešto drukčije: Bijela kuga još nije uzela maha, djece ima (skoro) pa dovoljno, a najveći broj stranaca u zemlji, imigranata, čine – Rusi, pa slijede Estonci i Šveđani. Od “onih” imigranata ima tridesetak tisuća Iračana i dvadesetak tisuća Somalijaca.
Možda i zato je Finska tek lani imala svoje “vatreno krštenje” s terorizmom, kad je Abderrahman Bouanane, 23-godišnjak kojem je odbijen azil (Finska nije darežljiva s njim kao Švedska) u Turkuu ubio dvije žene, i ozlijedio osam. Na sred glavnog trga. Tužitelji su dokazali da se radi o terorizmu, i Abderrahman je osuđen na doživotnu kaznu zatvora: Problem je tek što ona u Finskoj traje u prosjeku tek 14 godina, a osuđenik može biti oslobođen već nakom 12. Najdulja ikad zabilježena je trajala 22 godine. Da, Finska je humano društvo, s odličnim školstvom i đacima koji postižu vrhunske rezultate, ali to humano društvo nema institucije koje bi se mogle nositi s onima iz vrlo nehumanih društava, za sad.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
