Goran Andrijanić: Prvi politički zatvorenici poljske Treće republike?

Goran Andrijanić s lica mjesta analizira političku krizu u Poljskoj: Donald Tusk drma ustavno-pravni poredak poljske Treće republike.

Izgledalo je to poput scenarija iz nekog kriminalističkog filma, započinje Andrijanić na svojem substack blogu Poljska u mome srcu.

Policija je jučer navečer upala u predsjedničku palaču na Krakowskom Przedmieśću i tamo uhitila dvojicu važnih političara stranke Pravo i pravda (PiS) – bivšega ministra unutarnjih poslova Mariusza Kamińskog i njegova zamjenika Macieja Wąsika.

Uhapšeni čelnici Ureda za borbu protiv korupcije

Kamiński i Wąsik osuđeni su na po dvije godine zatvora zbog prekoračenja svojih ovlasti u vrijeme dok su bili direktor i zamjenik Središnjeg ureda za borbu protiv korupcije (Centralny biuro antykorupcijny – CBA; te su funkcije obnašali u razdoblju od 2006. do 2010.). Obojica i dalje tvrde da su nevini, štoviše da su žrtve političkog progona koji je još 2010. protiv njih započeo u svojemu prethodnom mandatu premijer Donald Tusk, a sada ga dovršava.

U prosincu je sud presudio o njihovoj krivnji, nakon čitavog niza čudnih događanja koje ću ovdje opisati. Jedan od tih događaja jest odluka predsjednika Andrzeja Dude da ih 2015. pomiluje. Međutim, Tuskova vlada tvrdi da to pomilovanje nije stupilo na snagu, jer je udijeljeno prije pravomoćne presude. Duda, s druge strane, ponavlja kako je njegovo pomilovanje na snazi i kako su Kamiński i Wąsik nevini, te kako su proganjani kao borci protiv korupcije.

Čudne okolnosti

U prilog takvim tvrdnjama iz tabora PiS-a idu doista čudne okolnosti cijeloga slučaja, koje ovdje treba istaknuti. Pri tome moram naglasiti kako je priča višeslojna i njezino praćenje zahtijeva dosta strpljenja, za koje vas molim. Istodobno, jako je indikativna i korisna, jer govori puno o Poljskoj i njezinom političkom i pravosudnom sustavu.

CBA je utemeljen 2006. u vrijeme vlade PiS-a i njegovih koalicijskih partnera od 2005. do 2007. Ured je bio posvećen borbi protiv korupcije u političkim strukturama, koja je tijekom 1990.-ih i početka 2000.-ih jednostavno “cvijetala” u Poljskoj, posebice za vrijeme postkomunističkih vlasti.

Prvi šef CBA bio je Kamiński, veteran Solidarnosti iz vremena borbe protiv komunističkog režima, i može se reći da je Ured njegova politička “beba”. I njegova najbližeg suradnika – nešto mlađeg Wąsika. CBA je bila zamišljena kao institucija koja će biti očišćena od kadrova povezanih s postkomunističkim obavještajnim i ekonomskim strukturama, koje su duboko prožele III Republiku. Bila je, dakle, predoređena za okrutnu borbu s tim strukturama. Kamiński, čovjek koji je već u vrijeme antikomunističke oporbe imao reputaciju “tvrdog igrača” (kao 16-ogodišnjak završio je u popravnom domu jer je uništavao spomenik Crvenoj Armiji), bio je pravi čovjek za to.

“Zemljišna afera” i “kockarska afera”

Ured počinje s radom 2006., a već iduće godine otkriva “zemljišnu aferu”. Afera je bila povezana s primanjem mita za pretvaranje zemljišnih u građevinska zemljišta, a istraga CBA je ustvrdila da korupcijski lanac vodi do tadašnjeg potpredsjednika Vlade, ministra poljoprivrede i predsjednika stranke Samoobrana Andrzeja Leppera (počinio samoubojstvo u 2011.). Prije nego je cijela operacija završena, informacija o tome da je osumnjičen došla je do šefa Samoobrane. Izbio je skandal koji je završio smjenom Leppera, a premijer Jarosław Kaczyński raspisuje izvanredne izbore.

Nakon izbora, novu vladu formira Građanska platforma (PO) i Poljska seljačka stranka (PSL), a premijerem postaje Donald Tusk. Kamiński ostaje šefom CBA. Krugovi iz Samoobrane, bliski Lepperu, tuže CBA kako su prekoračili svoje ovlasti, posebice u tajnome nadzoru nad osumnjičenima. Istraga se vodi, ali niti Kamiński niti Wącik nemaju status osumnjičenih.

Situacija se mijenja kada Kamiński dolazi kod Tuska i predstavlja mu istragu o “kockarskoj aferi”. CBA je otkrila kako neki ljudi iz Tuskove vlade pogoduju vlasničkom lobiju aparata za kockanje pri izradi novoga zakona, a procjenjena šteta po proračun iskazana je na pola milijardi zlota. Afera je završila ostavkama nekoliko ključnih ljudi Tuskova kabineta.

Nakon toga, u prvi plan ponovno izbija “zemljišna afera” i navodne zloporabe koje je počinila uprava CBA, i istraga koja je prije bila rutinska, sada se pojačava. Tusk smjenjuje Kamińskog i njegove ljude. Ovi odgovaraju kako su imali apsolutno sva dopuštenja koja su trebali od nadležnih institucija i kako bez njih nisu započinjali niti jednu operaciju.

Neutemeljena optužba za prekoračenje ovlasti

Slučaj istražuje tim državnih tužitelja (među njima je i jedna tužiteljica iz Rzeszowa koja je kasnije osuđena za korupciju) i predaju zaključke svoje istrage okružnom sudu u Varšavi. Ovaj ih odbacuje, zaključujući kako nema osnove za pokretanje postupka protiv Kamińskog i Wącika. Tužiteljstvo ne odustaje, traži ponovno razmatranje kod drugoga suca. To je lipanj 2012., peta godina vlasti Tuska.

Novi sudac preuzeo je slučaj. Zove se Wojciech Lączyński i sam se javio kako bi presudio, što je neuobičajena praksa. Tri godine kasnije, točnije dva mjeseca pred parlamentarnim izborima u 2015. godini, Lączyński presuđuje da su Kamiński i Wącik prekoračili ovlasti i obojica su osuđeni na po dvije i pol godine zatvora.

Analitičari odluke iz 2015. tvrde kako je potpuno pravno neutemeljena, kako su za sve postupke u istrazi o korupciji šefovi CBA imali potrebna dopuštenja, što je u presudi o njihovoj krivici ignorirano. Ukazuju na to kako je Lączyński iz onoga kruga sudaca koji je blizak PO-u i Tusku, kako se tijekom rada na slučaju u više navrata susretao s članovima te stranke (što je i sam priznao), te kako je njegova presuda prepuna nelogičnosti.

Nedugo poslije odluke, novoizabrani predsjednik Andrzej Duda odlučuje pomilovati Kamińskog i Wąsika. Učinio je to, kako je rekao, da bi oslobodio poljsko pravosuđe jednog procesa koji ima sve elemente političkog progona i kojim se pokušava strpati u zatvor ljude zbog borbe protiv korupcije. Proces biva prekinut, a Kamiński i Wąsik ulaze u novu vladu kao ministar i doministar unutarnjih poslova.

Žalba Vrhovnom sudu

Međutim, krugovi povezani sa tada već bivšom strankom Samoobrana, iza kojih su stajali i interesi tadašnje oporbe, podnose žalbu Vrhovnom sudu, jer je predsjednik amnestirao političare prije pravomoćne presude, što je po njima protuustavno. Vrhovni sud objavljuje mišljenje po kojoj predsjednik može udijeliti pomilovanje samo nakon pravomoćne presude. Nastaje pravni spor koji, čini se, biva razriješen presudom Ustavnog suda, koji presuđuje kako ovlast pomilovanja pripada isključivo predsjedniku države i kako se Vrhovni sud nema pravo izjašnjavati o tome.

Unatoč tome, Vrhovni sud opet daje presudu po kojoj slučaj treba biti ponovno razmatran. Dakle, ignorira odluku Ustavnog suda i odluku predsjednika o pomilovanju. Upravo ta situacija pokazuje kaotično stanje u poljskom pravosuđu, gdje je nastala jaka polarizacija nakon što je PiS krenuo u reformu toga resora. U biti, riječ je o otporu pravosudne elite, forimirane još u vrijeme komunizma i potpuno imune na procese lustracije, koji pravosuđe zapravo nikada niti nisu dirnuli. PiS je to pokušao promoijeniti, i to je glavni razlog što je optužen za ugrozu “vladavine prava”. Cijela ta situacija odrazila se i na slučaj Kamińskog i Wąsika.

Žalbeni sud u Varšavi ponovno razmatra presudu i u prosincu prošle godine izriče kaznu političarima PiS-a na po dvije godine zatvora. Presuda, za razliku od one prve, ne osporava kako je istraga koju je započela CBA bila opravdana, te kako je postojala mogućnost da je počinjeno djelo ozbiljne korupcije. Potvrđeno je, za razliku od prve presude, kako su šefovi CBA imali sva potrebna dopuštenja za početak akcije. Unatoč tome, sud na prilično nelogičan način zaključuje kako je manevar pokušaja hvatanja počinitelja in flagranti (agent je glumio građevinskog poduzetnika koji želi kupiti zemljište) bio – prekoračenje ovlasti.

Pravni kaos

Od momenta presude, traje politička drama u nekoliko činova. Novostovorena vlada kao da želi što prije strpati političare u zatvor. Ignorira se odluka predsjednika o pomilovanju, ignorira se odluka Ustavnog suda. Predsjednik Sejma Szymon Hołownia prima zahtjev za skidanje imuniteta dvojici političara koji su izabrani u novi saziv parlementa. On ga ekspresno ispunjava, s čime prestaju sve one špekulacije po kojima bi Hołownia mogao postati neovisni igrač u odnosu na Tuska.

Kamiński i Wąsik se žale Vrhovnom sudu na odluku o skidanju imuniteta. Sud donosi odluku kako ostaju zastupnici. Hołownia izjavljuje kako ne smatra Komoru Vrhovnog suda za izvanredni nadzor i javna pitanja, koja je donijela tu odluku, nadležnom, pozivajući se na odluku Suda Europske Unije koja je nedavno upravo tu komoru opisala kao nezakonito sazvanu. Ispostavlja se da je Hołownia zahtjev preko svojega tajnika uputio prema jednoj drugoj komori, koja nije bila nadležna, ali je zato imala suce po mjeri nove vlade, s čime je prekoračio sve ovlasti. Još jedna ilustracija trenutačnog kaosa u poljskom pravosuđu.

Prekjučer, policija dobiva zahtjev za uhićenje zastupnika. Oni jučer prijepodne dolaze u predsjedničku palaču, na poziv Dude. Tamo i ostaju i izgledalo je da će tamo biti još neko vrijeme, pod zaštitom predsjednika.

Intervencija policije

Ministar policije Marcin Kierwiński šalje policiju u palaču dok je predsjednik na susretu s bjeloruskom oporbom u drugoj predsjedničkoj rezidenciji. Policija upada u objekat, uhićuje političare. Tusk pokazuje da nema poštovanja niti prema predsjedniku, niti prema političarima čije zasluge za Poljsku datiraju još iz dana Solidarnosti. Danas je objavljeno da je Mariusz Kamiński započeo štrajk glađu u znak protesta. Predsjednik Duda i dio medija opisuje dvojicu zatočenih kao prve političke zatvorenike u Poljskoj nakon 1989.

Strast s kojom je Tuskova vlast učinila apsolutno sve da političari završe u zatvoru, doista je upadljiva. Vladajući i bliski im mediji to tumače kao inizistiranje na vladavini prava. Jedna je, stvar, međutim inidikativna. Tuskova vlast je u samo nekoliko tjedana imala zanimljiv manevar. Prvo je oslobodila svoga čovjeka Włodzimierza Karpińskog, optuženog za milijunske malverzacije u gradskoj upravi Varšave, iz istražnog zatvora i poslala ga u Bruxelles, gdje je nakon izbora i odustajanja od eurozastupničkog mandata nekoliko poslanika, aktiviran njegov mandat. A potom je u zatvor strpala ljude koji su se borili protiv korupcije. Jedni iz istražnog zatvora u Bruxelles, drugi zbog borbe protiv korupcije u zatvor. To je pravosudni razime prvih tjedana Tuskove vlasti.

Prosvjedi u Varšavi

Kolege s kojima sam razgovarao kažu mi da je središnja ličnost cijelog ovoga manvera i glavni razlog za njega zapravo Kamiński. Kao čelnik CBA, kažu kolege, razbio je nekoliko unosnih korupcijskih lanaca i tako sebi osigurao niz neprijatelja. Neki od njih jako su moćni i sada na njegovom primjeru žele pokazati kako prolaze oni koji eliminiraju korupciju na najvišim razinama društva. Inače, Tusk je najavio kako želi ukinuti CBA. Tvrdi kako je riječ o “politiziranoj” organizaciji.

Kamiński, nastavljaju oni, ipak je tvrd orah, iako fizički ne izgleda tako. Političar koji se formirao u vrijeme najokrutnije borbe s komunističkom represijom, jednostavno ne odustaje lako i spreman je boriti se do kraja.

Toliko u ovome prvome tekstu o cijelome slučaju koji je, kako sam već napisao, indikativan za poljsku politiku na više načina. Zasigurno ću se pozabaviti njime i u nekom od slijedećih tekstova.

Sutra će se u Varšavi, u organizaciji PiS-a, održati demonstracija protiv svega što je Tusk napravio u nekoliko zadnjih tjedana (pisao sam već o napadu na javne medije) i što neki već opisuju kao puzajući državni udar Vidjet ćemo kakav će biti odaziv na nju. Od toga ovisi puno toga.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.