Mađarska: Fenomen Orban – političar koji nije odustao od borbe za svoja uvjerenja

Foto: fah

S čak 52 posto glasova na europarlamentarnim izborima, Viktor Orban je ne samo jasan pobjednik nego je toliko daleko od svih ostalih političkih snaga u Mađarskoj da se na njih jednostavno ne mora obazirati. Niti jedan čelnik niti jedne europske države nema takav demokratski legitimitet poput njega.

I onda se dogodi da ga Angela Merkel, Theresa May, i Emmanuel Macron suspendiraju iz EPP-a, europske pučke stranke, jer nije na partijskoj liniji! Propali lideri propadajućih, iako ekonomski i dalje jakih država.

Političari bez demokratskog legitimiteta

Merkel se na vlasti drži nemogućim koalicijama iako joj je podrška nikakva, a njen CDU je na izborima doživio pravi potop: Ostvarili su najgori rezultat u povijesti stranke, od oko 22 posto glasova, a onda su se obrušili na Youtubere i zatražili “reguliranje iznošenja mišljenja na internetu” (to je ispalila Annegret Kramp-Karrenbauer).

Theresa May je upravo dala ostavku, nakon kriminalne nesposobnosti da ispregovara suvisle i Britaniji prihvatljive uvjete izlaska iz EU, za što je njena stranka, pod Margarte Thacher nepobjediva, nagrađena najgorim izbornim rezultatom od 1832., odnosno od izborne reforme (tada nije baš previše ljudi imalo pravo glasa, kako vam je vjerojatno poznato). Osvojili su devet posto glasova. Da su izbori za europarlament bili izbori za parlament, Torijevci bi s preko 400 zastupnika u donjem domu parlamenta spali na – jednog.

Prosvjedi protiv Macrona traju mjesecima, popularnost mu je nikakva, a na izborima ga je pobijedila od medija sotonizirana Marine Le Pen. Ostat će u povijesti zapamćen uglavnom po scenama u kojima specijalci maltretiraju učenike u pariškim srednjim školama jer su (neki od njih) podržali prosvjede protiv njega.

To su, dakle, ljudi koji kažu da Orban nije dovoljno demokratičan, da je autokrat, da ugrožava neovisnost sudstva – što je izgovor koji jako podsjeća na one komunističke, poput “miješanja u unutarnje stvari suverene države”. To su ljudi koji bi njega i njegovu stranku, Fidesz, izbacili iz europske pučke stranke kojoj pripada i naš vrli HDZ, i koja bi trebala, na papiru, biti stranka desnog centra, demokršćanska i narodna.

Borac za demokraciju i protiv svakog totalitarizma 

A Fidesz je upravo osnovan da bi se borio protiv totalitarizma, 1988. godine, još dok su Rusi, odnosno “Sovjeti” bili u Mađarskoj. Orban, tada 25-godišnjak, je bio jedan od osnivača.

Proslavio se godinu dana kasnije, 16. lipnja 1989.: tog je dana održao govor povodom ponovnog svečanog pokopa Imrea Nagya, središnje ličnosti mađarskog ustanka protiv Sovjetskog Saveza 1956. godine. U vrlo zapaženom, i za ono vrijeme vrlo hrabrom govoru, zahtijevao je slobodne višestranačke izbore i, naravno, povlačenje ruskih trupa iz Mađarske. Taj govor se smatra ključnim trenutkom antikomunističke revolucije u Mađarskoj, i jednom od prekretnica u mađarskoj povijesti.

Nakon tog govora, tada već diplomirani pravnik dobiva stipendiju za studij političkih znanosti na čuvenom Oxfordu – i to od udruge financirane od Sorosa – no 1990. se vraća u Mađarsku kao zastupnik. Zanimljivo je da je 1992. neko vrijeme bio i potpredsjednik – liberalne internacionale: Fidesz je naime tek 2000. pristupio Pučkoj stranci. Mijenja li Orban svoje stavove ili su političke stranke u zadnjih tridesetak godina, naročito Pučani, skrenuli u lijevo?

Više od 20 godina od prvog mandata kao premijer

Devet godina nakon što je Mađarska oslobođena od Rusa, 1998., Viktor Orban s 35 godina postaje drugi najmlađi predsjednik vlade Mađarske (nakon Andrása Hegedűsa). Njegova je stranka tada dobila 29 posto glasova. U prvom mandatu se nije morao baviti privatizacijom ni reformom mirovinskog sustava – to je već u potpunosti odradila prijašnja, socijaldemokratska vlada (za razliku od, recimo, Hrvatske gdje privatizacija nikad nije stvarno odrađena, a iako se zapravo nije ni dogodila, svima je kriva za sve). No proveo je bitne reforme – zdravstvenog sustava i agrarnu, smanjio inflaciju, osigurao visok gospodarski rast.

Najvažnije od svega – zemlja je ušla u NATO, a donio je i zakon koji je štitio tri milijuna etničkih mađara u dijaspori – prvenstveno Rumunjskoj i Srbiji – i osiguravao im obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, a sve u cilju ispravljanja nepravdi nanesenih Trianonskim sporazumom iz 1920. Taj zakon je izazvao dosta kontroverzi. Reformirao je i državnu upravu, osigurao naknadu za rodilje, smanjio i poreze i socijalna davanja istovremeno smanjivši budžetski deficit i nezaposlenost. Vlast ipak gubi – prvenstveno zbog korupcijskih afera u koje su bili upleteni članovi koalicijskih partnera.

No nakon gubitka izbora 2002. i 2006., 2010. se vraća osvojivši apsolutnu većinu glasova na izborima – i dvije trećine mandata u parlamentu, i postaje neprijatelj svih onih u EU i šire koji promoviraju masovnu i pretežno ilegalnu imigraciju iz islamskih zemalja, jer smatra da se radi o planu uništenja kršćanske tradicije i kulture kontinenta, ali i zamjene biračkog tijela onim ovisnim o socijali i državnim transferima, koje će uvijek glasovati za socijaliste.

Neprijateljstvo sa Sorosem i prijateljstvo s Izraelom

Njegov najveći neprijatelj postaje George Soros, koji je za Viktora Orbana jednom rekao: “Njegov plan tretira zaštitu nacionalnih granica kao cilj, a izbjeglice kao problem. Naš plan tretira zaštitu izbjeglica kao cilj a nacionalne granice kao prepreku”. Zaštita, naravno, nije zaštita tih ljudi tamo gdje oni žive – što bi bila stvarna zaštita i pohvalno, već pod “zaštitom izbjeglica” Soros podrazumijeva dovlačenje istih u Europu. Soros je pokušavao riješiti se Orbana na sve moguće načine – pa i tako što ga je optuživao za antisemitizam temeljem toga što je protiv njega, Židova. No tu se preračunao jer je Orban dobar prijatelj izraelskog premijera Netanyahua, a u Izraelu je Soros također – nepoželjan.

Od migrantske krize 2015. se intezivira sukob Orbana (i Mađarske) sa zapadnim establishmentom. Njegova politika koja ide za tim da podigne natalitet u Mađarskoj, radije nego da uvozi stanovništvo s Bliskog istoka, je Zapadu potpuno neprihvatljiva. Isto tako je neprihvatljiva politika zaštite nacionalnih granica i sprječavanja ulaska u zemlju osoba bez dokumenata. Te politike Orbanu donose veliku popularnost unutar Mađarske, no i status negativca u ljevičarskim medijima koji najviše utječu na formiranje pogleda na zapadu.

Istovremeno, kako ga sve više napadaju u Bruxellesu, jača njegova veza s mađarskim narodom. Njegova politika zatvaranja granica za tzv. “imigrante” ima gotovo jednoglasnu potporu Mađara, a Mađarska je jedna od država koje imaju najveći rast gospodarstva u Europi i svijetu. Usto, Mađarska je nevjerojatno uspješna u privlačenju stranih investicija i ulagača: Njemačka auto-industrija seli velik dio svojih pogona u Mađarsku, a i ne samo Njemačka nego i Japanci, Francuzi… U Mađarskoj ne gledaju na stranog ulagača kao na neprijatelja (kao u Hrvatskoj) niti smatraju da firme prodane strancima “nisu više Mađarske”, što je jedan od čestih pogleda u Hrvatskoj. Isto tako, nitko ne smatra da bi država trebala imati nekakva “upravljačka prava” u MOL-u, kojim upravljaju privatni vlasnici, uglavnom austrijske banke i mađarska OTP banka u pretežno austrijskom vlasništvu.

Lider s uvjerenjima

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sve je to dovelo do toga da je najveću pobjedu na europskim izborima od svih država odnio upravo Orbanov Fidesz, s 52 posto glasova. No Orban isto tako odbija izaći iz EPP-a i surađivati u desnim grupacijama u europarlamentu, poput Salvinijeve, a izlazak Mađarske iz EU mu nije ni na kraj pameti: On je više sklon tome da se EU reformira kao zajednica nezavisnih i suverenih država, nego da iz nje jednostavno izađe. Isto tako, iako EPP ne želi njega, on ne odustaje od toga da vrati EPP tamo gdje je politički nekoć bio, na desni centar.

Orbana je najbolje objasnio sam Orban, govoreći o tome zašto neće podržati Manfreda Webera za idućeg predsjednika Europske komisije. Za Orbana, Weber jednostavno više nije konzervativni političar. “Ako želite biti vođa, morate se boriti za svoja uvjerenja”, rekao je Orban za njemački Bild u jednom posve nedavnom intervjuu. “Koliko ja mogu vidjeti, Manfred Weber je pristojan čovjek, ali se ne želi boriti za vlastite vrijednosti.”

Očito, isto što misli o Weberu misli i o Europi: Ona je pristojno mjesto, ali se više ne želi boriti za vlastite vrijednosti. Orban od borbe još nije odustao, a njegov ga narod u tome potpuno podržava.

Izvor: narod.hr