Nije teško zaključiti zašto je Orban odnio nedjeljne izbore ne samo s ogromnom većinom, nego i uz vrlo visoku izlaznost koja pokazuje da njegova pobjeda nije proizvod apatije biračkog tijela ili biranja manjeg zla.
Orban je Mađarsku, nekoć jednu od najjadnijih zemalja komunističkog bloka i uvijek drugu ili treću violinu u svakoj državnoj zajednici u kojoj je bila, prometnuo u lidera promjena u Europi, postao uzorom novoj generaciji političara poput Kurtza u Austriji ili Frauke Petry u Njemačkoj, a sebe profilirao kao državnika koji zna, hoće i može zaštititi nacionalni interes, i koji se može vrlo uspješno suprostaviti svjetskim moćnicima – od eurobirokrata u Bruxellesa, preko Obaminog State departmenta čijim je imperijalnim tendencijama u Europi uspješno prkosio sedam godina do dolaska Trumpa, pa do zaplotnjačkih Sorosevih organizacija koje su iznutra pokušavale potkopati Mađarsku i “globalizirati je”.
Ne samo da je Orban uspio od Mađarske napraviti nešto najbliže “galskom selu” koje se opire rimskom imperiju koji želi “civilizaciju” i svoja pravila nametnuti svima jer i najmanja pukotina može dovesti u sumnju moć imperija, nego je unatoč tome što je u nemilosti Bruxellesa uspio Mađarsku pretvoriti u zemlju privlačnu za strane ulagače, ekonomski uspješnu i prosperitetnu: nezaposlenost gotovo da ne postoji (3,8 posto), ekonomski rast je među najvišima u EU (4%). Mađarska je usto nesporni lider “Višegradske skupine”.
Jedina oporba mu je – ona desna
Čak je i na vanjskom planu uspio dobiti vladu Izraela na svoju stranu u sukobu sa Sorosem, koji je pokušao prodati Orbanov sukob s njim osobno kao “antisemitizam”, odnosno sebe kao ugroženog Židova. Iz Tel Aviva su poručili da oni ne žele imati ništa sa Sorosem i da ga smatraju praktički neprijateljem Izraela. Orbanova Mađarska je prosperitetna, uređena, i, za razliku od većine zapadnoeuropskih – vrlo sigurna i mirna zemlja.
Mađari očito žele da to tako i ostane. Prvi rezultati govore o 133 od 199 mjesta u parlamentu za Orbanov Fidesz i pridružene kršćanske demokrate, razmjerno malu stranku u Mađarskoj. To im je dovoljno da ne samo vladaju sami, nego da i mogu donositi sami zakone za koje je potrebna dvotrećinska većina. A ne treba zaboraviti, kad je pred koju godinu Orbanov Fidesz pokrenuo referendum o primanju migranata u zemlju, iako su se gotovo svi koji su izašli na referendum izjasnili protiv, odnosno za prijedlog vlade, izlaznost na referendum nije bila dvotrećinska i rezultati nisu automatizmom imali snagu promjene Ustava, već su imali savjetodavni karakter, što su neki mediji pretenciozno proglasili Orbanovim porazom. A dvotrećinske većine nije bilo jedino zato jer je glavna oporbena stranka, desni Jobbik, pozvao Mađare da ne izađu na referendum, iako se i sami izričito protive imigraciji.
Potop neokomunista
Veličinu Orbanove pobjede pokazuje i to što su “liberali”, odnosno neokomunisti (MSZP-P) osvojili manje od 12 posto glasova, od čega gotovo sve u Budimpešti izvan koje nemaju apsolutno nikakav utjecaj, a zelenih (LMP) samo 6,5 posto. Glavna oporba Orbanu čak i nije ljevica, koja izvan uskog kruga budimpeštanskih “intelektualaca” i eventualno nešto lumpenproletera nema nikakvu potporu u narodu, već desni Jobbik, koji je osvojio preko 20 posto glasova. No Jobbik (Jabuka) je ideološki manje-više tamo gdje i Orban i dok god je on uspješan, nemaju neke izglede. Ovaj put su pokušali s programom borbe protiv korupcije i pomakom s pozicije desno od Orbana u sam politički centar, no dobili su samo 26 sjedala u parlamentu, a njihov lider, Gábor Vona, je nakon izbora dao ostavku.
Pored Jobbika i socijalista odnosno neokomunista, samo su još Zeleni i “Demokratska koalicija” bivšeg premijear Ferenca Gyurcsanyja prešli izborni prag od 5 posto.
Ipak, valja napomenuti da su oporbene stranke bile razmjerno uspješne u Budimpešti, gdje su osvojile 12 od 18 okruga uglavnom preko preferencijalnih glasova, jer je dogovor među oporbom bio da se glasa za bilo koga tko ima najbolje šanse protiv Orbanovog kandidata.
“Stvorili smo sebi priliku da obranimo Mađarsku”, rekao je Orban pred oduševljenom masom kad je velika pobjeda postala neupitna . “Velika je bitka iza nas. Ostvarili smo povijesnu pobjedu”.
Orbana danas nerijetko proglašavaju bivšim liberalom koji je postao “tvrdi desničar”; no bliže je istini da je Orban bio i ostao pravi liberal, protivnik komunizma i totalitarizma u bilo kom obliku i odakle god on dolazio, lider kojem je na prvom mjestu njegov narod i domovina te demokracija, koja se danas prečesto proglašava “populizmom”, a globalne elite i njihovi interesi su mu neprijatelji.
