Budući da će Giorgia Meloni gotovo sigurno postati sljedeća talijanska premijerka, pitanje je može li njezina pobjeda okrenuti tok povijesti protiv establishmenta EU-a.
Meloni je dugo bila saveznica mađarskog premijera Viktora Orbana, a njih dvoje se slažu oko niza pitanja kao što su masovna migracija i tradicionalne vrijednosti.
Kao nacija, Mađarska trenutačno utjelovljuje najizraženije odbacivanje dominantnog lijevo-liberalnog establishmenta EU-a i njegove ideologije, zbog čega je taj establishment kao prioritet postavio uklanjanje Orbanove Vlade i postavljanje popustljivije. Italija koja iznenada stoji u kutu Mađarske ima ogromne geopolitičke implikacije, i barem na trenutak, mogla bi stajati na putu dugoročnom cilju EU-a o federalnoj superdržavi koja se temelji na otvorenim granicama, progresivizmu i multikulturalizmu.
EU napreduje s planovima da kazni Mađarsku oduzimanjem 7,5 milijardi eura
Podsjetimo, EU napreduje s planovima da kazni Mađarsku oduzimanjem 7,5 milijardi eura iz fondova, međutim, s novom vladom u Rimu Bruxellesu će vjerojatno biti puno teže kazniti Mađarsku na tako flagrantan način.
Nova švedska konzervativna vlada također bi mogla biti spremnija zauzeti se za Mađarsku ako Italija, treće najveće gospodarstvo u EU i jedna od osnivačica saveza, također bude prosvjedovala protiv tog poteza. I mnoge manje zemlje, koje nisu nužno na strani Mađarske, ali su zabrinute za svoj suverenitet u Europi kojom dominiraju Francuska i Njemačka, također bi mogle zauzeti stav protiv sankcija, piše Remix.
Zapravo, Mađarska i vizija Europe koju ona predstavlja, a to je Europa nacija, doživljava preporod. Nadalje, Italija ima izravni interes braniti Mađarsku. Neposredno prije talijanskih izbora, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen upozorila je Italiju da ako na vlast dođu “pogrešne” stranke, EU ima “alate” za rješavanje problema.
“Vidjet ćemo rezultat glasovanja u Italiji”, rekla je von der Leyen. “Ako stvari krenu u teškom smjeru – a govorila sam o Mađarskoj i Poljskoj – imamo alate.”
Na temelju prijetnje predsjednice Europske komisije, Italija, zajedno s bilo kojom drugom vladom koja je oprezna prema gotovo neograničenoj moći EU, mogla bi sebe vidjeti kao sljedeću na meti, ako prva bude kažnjena Mađarska.
Unatoč tvrdnjama von der Leyen, Italija je neto uplatitelj u proračun EU-a i neće biti tako lako maltretirati konzervativce u toj zemlji, pogotovo s obzirom na to da je euroskepticizam već u porastu među talijanskom javnošću.
Bez vlade s apsolutnom većinom
Ipak, Meloni se suočava s ozbiljnim izazovima. Stvarnost za konzervativce je da je pobjeda u Italiji možda jedna od najznačajnijih pobjeda u posljednjim desetljećima, ali je izgrađena na klimavim temeljima.
Kao prvo, Meloni nema apsolutnu većinu koja bi joj omogućila ustavne promjene, što je velika razlika u odnosu na Mađarsku, gdje Orban već dugo uživa dvotrećinsku većinu koja ne samo da je omogućila ustavne promjene, već mu je omogućila i da vlada bez stalne prijetnje raspada njegove koalicije.
Za Meloni nedostatak jake većine predstavlja ozbiljnu prepreku za korištenje moći koja joj je potrebna da bi doista utjecala na status quo. Međutim, također ne treba zaboraviti da je u Italiji moguće ustavne promjene provesti putem referenduma, što ostaje nategnuta mogućnost.
Jedina sigurna stvar u talijanskoj politici su prijevremeni izbori i nestabilne vlade
Drugi problem s kojim se suočavaju konzervativci je taj što su talijanske vlade notorno podložne iznenadnom i naglom raspadu, jer je zemlja imala 63 vlade u posljednjih 70 godina, što znači da svaka vlada u prosjeku nije trajala više od godinu dana.
Meloni ima izrazitu prednost u odnosu na vladu koja se raspala 2018. nakon što je čelnik stranke Liga Matteo Salvini pozvao na prijevremene izbore dok je bio ministar unutarnjih poslova, potez koji se pokazao kao teška strateška pogreška za Salvinija. Melonijina Vlada će se umjesto toga u potpunosti sastojati od stranaka desnog centra i nacionalističkih stranaka, što je postavlja na daleko stabilnije temelje.
No, već se naziru neke podjele.
Navodno Meloni ne želi ponovno imenovati Salvinija za ministra unutarnjih poslova zbog međunarodne reakcije s kojom bi se njezina Vlada mogla suočiti. Čak i ako su ove tvrdnje neistinite, Salvinijeva stranka nedvojbeno je u slabijoj poziciji u koaliciji nakon što je osigurala ispod 9 posto glasova, što je dramatičan pad potpore koji bi čak mogao ugroziti Salvinijevu ulogu stranačkog vođe. Iako je Salvinijev ego možda oštećen, činjenica da su i on i Meloni zajedno vodili kampanju i da dijele neka ideološka stajališta može pomoći u osiguravanju stabilnosti njihovog saveza.
Meloni bi se trebala potruditi da se Salvini i njegova stranka ne osjećaju marginaliziranima.
Silvio Berlusconi, čelnik stranke Forza Italia, predstavlja nepredvidljiviju kartu. Tjedan dana prije izbora rekao je da je Putin bio prisiljen izvršiti invaziju na Ukrajinu kako bi smijenio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s dužnosti i uspostavio “vladu s pristojnim ljudima” u Kijevu.
EU drži financijsku kesu
I Berlusconi i Salvini više podržavaju Rusiju i dali su oprezne izjave koje izgledaju kao da podupiru ukidanje sankcija, dok je Meloni izjavila da namjerava podržati Ukrajinu i nastaviti podržavati sankcije EU-a. U konačnici, sankcije Rusiji samo su jedna od mnogih spornih tema, a općenito je nejasno u kojem će smjeru Berlusconi voditi svoju stranku pod novom vladom.
Treći izazov za Meloni je golemi problem duga Italije. Italija ima jedan od najvećih dugova u bilo kojoj zemlji, od 151 posto BDP-a. Iako je Italija neto uplatiteljica u EU, EU također ima Italiju u programu oporavka vrijednom 19 milijardi eura, ili 1 posto BDP-a, pri čemu taj novac ovisi o nastavku uvođenja bolnih vladinih reformi u talijansko gospodarstvo.
Dok su Braća Italije izjavila da žele reformirati program pomoći, EU zahtijeva da Rim ispuni 55 novih ciljeva kako bi primio sljedeću tranšu sredstava u prosincu. Bruxelles je rekao da bi mogla biti moguća “dobra prilagodba” sporazuma.
Ako je Meloni, koja je u prošlosti rekla da želi obraniti Italiju od “nihilističkih globalističkih elita, vođenih međunarodnim financijama”, voljna upustiti se u neku rizičnu borbu, možda će uspjeti iskoristiti klimavu situaciju s eurovalutom, sve lošije ekonomske izglede cijelog bloka i bijes talijanskih građana s ciljem iznude više financijskih ustupaka od Bruxellesa. Ali u isto vrijeme, establishment EU možda nema dovoljno poticaja pomoći vladi koju smatraju neprijateljskom prema njezinoj političkoj moći.
Iako se nova vlada ne može okriviti za trenutačne gospodarske poteškoće Italije, ona će ih sasvim sigurno naslijediti u doglednoj budućnosti, uz rastuću energetsku i inflacijsku krizu koja prijeti potresom diljem Europe.
Novac samo uz “reforme” koje želi EU
U intervjuu za njemački Taggeschau, politički stručnjak prof. Andrea De Petris, koji radi u Centru za europsku politiku, opisao je tešku situaciju u kojoj se nalazi Meloni, rekavši da “Meloni vrlo dobro zna: gospodarski, Italija je vrlo ovisna o europskim fondovima.
Oni će nastaviti teći samo ako se nastave određene reforme koje je pokrenula Draghijeva vlada. Zato ja osobno ne očekujem tako veliku razliku u odnosu na EU. U protivnom mora pripremiti sebe i Italiju na to da će Europska unija reagirati na isti način kao s Mađarskom i Poljskom. Ali to je mnogima ovdje jasno.”
Iako De Petris pripada organizaciji koja je neprijateljski raspoložena prema Meloni, označavajući je kao “ekstremnu desnicu”, ne može se poreći teška gospodarska situacija u Italiji. Kada von der Leyen govori o “alatima”, ona ne mora nužno čak ni smanjiti sredstva EU-a zbog pitanja vladavine prava, kao što se vidjelo s Mađarskom.
Umjesto toga, EU može oštro provoditi programe štednje i, zauzvrat, ugušiti pokušaje da Meloni provede neka od svojih skupih predizbornih obećanja, kao što je uvođenje besplatnog vrtića za podršku formiranju obitelji.
Talijanski pro-EU predsjednik
Četvrti problem s kojim se suočava nova vlada je predsjednik Sergio Mattarella. Novoizabran na sedmogodišnji mandat, Mattarella je sasvim sigurno u krevetu s najtehnokratskim i lijevo-liberalnim elementima EU. On ima ovlasti odbaciti kandidate za ministre, staviti veto na zakone i izazvati druge oblike pustoši za novu vladu. On je također zapovjednik talijanskih oružanih snaga.
Stranka Braća Italije naznačila je da je jedan od njezinih ključnih političkih ciljeva učiniti mjesto predsjednika otvorenim za glasovanje široj javnosti, budući da trenutačno samo parlament izglasava predsjednika, ali to je potez koji bi zahtijevao reformu ustava. Kao što je već spomenuto, nova vlada ima samo dugoročne šanse za reforme u ovom području, ali ako se to postigne, to bi rezultiralo velikim udarcem nastojanjima lijevo-liberalnog establishmenta da obuzda novu vladu.
Meloni je možda istinska vjernica koja je spremna staviti vrat na kocku kako bi spasila svoju zemlju, ali morat će upotrijebiti svoju pamet i izgraditi saveze u Europi kako bi izdržala “brutalni” odgovor koji se očekuje od EU koja se boji rastućih europskih populističko-konzervativnih pokreta.
Unatoč ovim izazovima za novu talijansku vladu, izgledi su za europske konzervativce mjerljivo bolji nego prije samo nekoliko mjeseci. Što se europske vlade više okreću u smjeru Švedske, Italije i Mađarske, vjerojatnije je da lijevi liberali EU-a neće moći nametnuti svoju volju europskim nacionalnim državama i ispuniti svoj san o stvaranju europske superdržave.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
