Krunoslav Prates, jedan od ključnih svjedoka optužbe, i danas je svjedočio na suđenju bivšim dužnosnicima jugoslavenskih tajnih službi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču. Prates je pred istim, Višim zemaljskim sudom u Muenchenu već osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića, djela za koje se terete i Perković i Mustač. Govorio je i o smrti njegova sina.
“Tijelo mu je pronađeno u Kanadi, malo nakon ubojstva nakon njegova oca, a ne zna se je li ubijen ili je počinio samoubojstvo. No, postavlja se pitanje ako je bio toliko nezainteresiran za politiku, zašto je njegovo tijelo bilo tri tjedna u Beogradu, a njegov dosje UDBA je uništila u Zagrebu prije prvih demokratskih izbora. Zašto gospođa Đureković godinama nije mogla napisati njegovo ime na njegov grob?”, piše Dnevnik.hr.
U dijelu svjedočenja koji se odnosio na poznanstvo sa Stjepanom Đurekovićem, dao je detaljn opis garaže u kojoj je on ubijen. Prates je detaljno objašnjavao kako je postao vlasnik garaže, koje je poslove tamo obavljao, gdje se što nalazilo te tko je sve imao pristup i ključeve garaže.
Krunoslav Prates je radio pod pseudonimima ‘Boem’ i ‘Stiv , a vodio ga je Josip Perković Prilikom današnjeg dolaska u sudnicu upozoren je da ne utječe na druge svjedoke. Naime Prates je iz zatvora pisao vještaku o izmjeni brave na garaži u kojoj je brutalno ubijen Đureković.
Ispitivan je o garaži koju je kupio za 100 tisuća maraka i u njoj držao strojeve za tiskanje. Također je govorio o ključevima tiskare te kazao kako je Đurekovića upoznao godinu prije ubojstva, kod dr. Ivana Jelića. Pripremao je slog za njegovu knjigu protiv Jugoslavije “Komunizam – velika prijevara”.
Odnos Pratesa s Đurekovićem je bio poslovan. Dok je bivša Pratesova žena Keti Prates, Đurekovića vidjela dva puta u životu.
Prates je jučer govorio o svom dolasku u Njemačku i vezama s obitelji Jelić, vrlo aktivnoj među iseljenim Hrvatima (izdavali su časopis Hrvatska država). Njima se Đureković, kaže Prates, po dolaksu u Njemačku javio tvrdeći da ima važne informacije. Prates je potvrdio da ga je Perković vrbovao za doušnika Udbe.
S Perkovićem je Prates imao dogovor o razmjeni informacija. Dogovor je bio da kad zvoni telefon u puni sat, Prates zove s javne govornice, a od Perkovića je dobivao nadoknadu troškova. Prates je rekao kako je njegova tadašnja žena znala za njihove dogovore o telefonskim pozivima te joj je on pokušao objasniti tko je Perković. On tvrdi da je Perković bio zabrinut za sudbinu organizacije Hrvatski narodni odbor i “Hrvatsku državu” i da je Pratesa upozoravao da se u nju uvlače kriminalci. Nije pojasnio zašto je Perković, kao dužnosnik jugoslavenske tajne službe, bio zabrinut za sudbinu jedne emigrantske organizacije, ni u kolikoj je mjeri stvarno financirao Pratesa.
“Jeste li ga (Perkovića) ikad pitali zašto podupire novine koje rade protiv njegova poslodavca?”, upitao ga je sudac u jednom trenutku. “Nikad ga nisam ništa pitao”, odgovorio je Prates.
Sud i državno odvjetništvo pokušalo je saznati detalje Pratesovih prvih susreta s Perkovićem u Liegeu u Belgiji i u Berlinu, ali on je često odgovarao da se ne sjeća. Jednako neuspješan bio je odvjetnik Đurekovićeve udovice, koji je pokušao saznati zbog čega je Prates bio važan Perkoviću ako mu je, kako je nekoliko puta rekao, davao nevažne informacije.
Prates je jučer odgovarao i na pitanja odvjetnika Ante Nobila o tome koje organizacije u emigracije su imale teroristički karakter, kazavši da su postojale takve organizacije, no HNO i program Ivana Jelića, za kojeg je Prates tada radio nije bila takva organizacija.
“Mi smo bili protiv terorizma. Jednom je nazvao Bruno Bušić, htio je poslati neke puške, taj Bušić je snimio film “Hrvati, teroristi ili borci za slobodu”. Bušić je tada živio u Njemačkoj, htio je da mu pošalju puške, da se prikaže oružana borba. Zamislite, Bušić je htio te puške”, rekao je Prates i dodao da je Nijemcima to prijavio pa je Bušić dobio izgon iz Njemačke.
Današnje ročište obilježila je i velika pozornost medija i promatrača u Njemačkoj, a suđenje u Muenchenu nastavlja se u ponedjeljak trećim danom Pratesova svjedočenja.
