U Poljskoj je pobjednik predsjedničkih izbora Andrzej Duda, uz podršku vladajuće stranke znakovitog imena Pravo i pravda (PiS). PiS je suverenistička stranka. Poljaci su na vrijeme spoznali prijetvornost i lažno demokršćanstvo Građanske platforme, koja je član Europske Pučke Stranke kao i HDZ, i odlučili napraviti radikalan zaokret k istinskom suverenizmu.
O Poljskoj se malo piše u Hrvatskoj, premda se radi o prosperitetnoj katoličkoj državi koja doživljava pravi procvat na svim razinama. To je isključivo zato jer se radi o velikoj europskoj naciji koja je odlučila ići vlastitim putem suverenizma, odbacila euro i politiku ‘bruxelleskog demokršćanstva’. Poljska je predvodnica zemalja Višegradske skupine koje vode snažnu političku borbu za Europsku Uniju kao savez suverenih država.
Istinski suverenizam u sebi ima sadržanu ideju istinskog demokršćanstva i politički temelj u kršćanskim (katoličkim) načelima glede vrijednosti, prava i obveza prema pojedinicu-građaninu, obitelj i državi kao temelja nacionalne samobitnosti.
Andrzej Duda i Pravo i Pravda (PiS) – procvat na krilima suverenizma
PiS je donio u Poljsku pravi nacionalni, kulturni i ekonomski procvat. Na krilima podrške stranke PiS-a pobijedio je na predsjedničkim po drugi puta Andrzej Duda, premda je protiv sebe imao ujedinjenu cijelu poljsku politički scenu od ljevice preko liberala do desnog centra. Njegov protukandidat Trzaskowski član je poltičke stranke Građanska platforma (član EPP-a kao i HDZ) koja je pandan hrvatskom HDZ i predstavlja se kao liberalno-konzervativna stranka ili desni centar. Njezin najpoznatiji političar i zaštitini znak je bruxelleska ‘zvijezda’ Donald Tusk koji zauzima čvrste pozicije i reputaciju u središtu Europske Unije, slično kao Andrej Plenković. ‘Demokršćanin’ Tusk iz Građanske platforme bio poljski premijer do 2015. godine kada PiS definitivno preuzima vodeću poltičku ulogu u državi na svim razinama.
Vrijedno je istaknuti: u Poljskoj u drugom krugu nisu bili suparnici tzv. socijaldemokrati i demokršćani kao u Hrvatskoj, nego predstavnik suverenizma Duda i predstavnik cijele ujedinjene političke scene i član tzv. demokršćanske Građanske platforme, pandana našem HDZ-u.
Prekrasna politička priča i demokršćansko-suvereinstički revival Poljske i PiS-a nije išao lako i preko noći jer je ovaj suverenistički pokret bio osnovan još 2001. godine kao politički projekt braće Kaczynski. Na tim prvim izborima PiS je dobio 9,5% glasova. Stariji brat Lech stradao je u avionskoj nesreći 2010. kada je kao predsjednik države putovao na komemoraciju povodom obljetnice komunističkog masakra poljske intelektualne, vojne i svećeničke elite u Katynskoj šumi za vrijeme sovjetske okupacije Poljske u dogovoru Staljina i Hitlera.
Unatoč kratkotrajnim ulascima u vlast (brat Jaroslaw bio je premijer 2006.-2007. nakon što je brat Lech osvojio predsjedničke izbore 2005.), različite koalicije koje su se okupljale protiv PiS-a uspijevale su do 2015. zajedničkim naporima vladati Poljskom. Godine 2015., kada su u Poljskoj održani pretprošli parlamentarni izbori, dogodile su se ogromne političke promjene koje su dale snažan zamah Poljskoj. Poljski suverenisti iz PiS-a odnijeli su pobjedu i drže vlast u Poljskoj već dva izborna mandata suvereno i samostalno, premda su i ranije participirali u vlasti na parlamentarnoj i predsjedničkoj razini.
I na ovim nedavnim predsjedničkim izborima gotovo sve političke platforme od ljevice do tzv. desnog centra ujedinile su se da sruše suverenista Dudu kojeg je podržavao PiS, na sličan način kao što se to dogodilo u Francuskoj na predsjedničkim izborima kada se cijela politička scena ujedinila oko Emmanuela Macrona i protiv Marine Le Pen. Sve je pažljivo dirigirano, poticano i nadzirano iz centara moći, pa je tako Le Pen izgubila izbore, sama protiv gotovo cijele političke opcije u Francuskoj.
Duda nije i to već dva puta: suverenisti i dalje imaju predsjednika na čelu države.
Poljska živi svoj zlatni trenutak zaslugom suverenista
Poljaci, što je poznato, žive zlatni trenutak zahvaljujući ekonomskom procvatu koji je doveo do pune zaposlenosti i poreznom sustavu koji je privukao najbolje strane tvrtke u Varšavu i okolinu. Odbijanje uvođenja eura i ulaska u eurozonu, kao i ispravna ulaganja vlade u ključne sektore bile su ispravne odluke političkog suverenizma.
PiS je poveo Poljsku u procvat u svim aspektima života: gospodarskom, političkom, nacionalnom, obrazovnom, kulturnom i obiteljskom.
Provedena je i još uvijek se provodi lustracija, što mnogi smatraju vrlo važnim u procvatu Poljske.
Jača se obitelj i potiče rađanje djece, kao i borba za rađanje sve začete djece (Poljska je država u kojoj je pobačaj dozvoljen u samo tri slučaja: kada su zdravlje i/ili život majke ugroženi, kada je do začeća došlo silovanjem ili incestom, te u slučaju teške malformacije začetog djeteta).
Dinamički se reformira obrazovni sustav, te poljsko školstvo spada među najbolje u Europi i na svijetu, usprkos vjeronauku u školama koji, prema ljevičarskim promašenim dogmama, ‘silno sprječava napredak školstva’. Na nedavnom istraživanju školstva u svijetu (PISA) najbolje rezultate u Europi postigle su Estonija s 530 bodova, Finska koja ima 522 i Poljska s 511 bodova.
Podaci pokazuju da su socijalni izdaci u postotku BDP-a u Hrvatskoj u padu, dok u Poljskoj rastu; to je najvažnija razlika između dvije zemlje.
Državni sektor u Poljskoj mnogo je manji, ali i mnogo efikasniji nego u Hrvatskoj, što se vidi kroz manje (i ne-rastuće) udjele izdataka za plaće u državnom sektoru i kupnje roba i usluga. To je jedan od glavnih razloga zašto Poljaci relativno više izdvajaju za socijalne transfere. PiS-ova politika kršćanskog humanizma znatno je povećala udjele socijalnih transfera u BDP-u.
Hrvatska i Poljska su zemlje s različitim političkim ekonomijama. Dok u Hrvatskoj političke strukture ovise o zapošljavanju u državnom sektoru (i o podršci zaposlenih u javnom sektoru) te o nabavkama roba i usluga od strane države, u Poljskoj se politika obraća najširoj populaciji čak i kada to čini u populističkoj maniri.
Zlatno doba Poljske je tek počelo, jer ta država uspješno odolijeva ogromnim pritiscima u imigranstkoj politici, LGTB ideologiji,borbi protiv pobačaja, posvajanju djece od homoseksualnih parova, jačanju uloge Crkve i kršćanskog humanizma u društvu.
Sve to prati obnovljena poljska katolička crkva koja daje snažnu podršku samo onim strankama koje se zalažu za život, obitelj i kršćanska načela života.
Poljska je jedna od zemalja koja ima najbolje ekonomske rezultate u Europi. Umjesto da prima nagrade i priznanja, Poljska je trajna žrtva pritiska Bruxellesa, do te mjere da su u Varšavi izgubili strpljenje i zaprijetili da će krenuti putem Ujedinjenog Kraljevstva (tzv. Polexit).
Poljska je primjer svima, a kao katolički narod i država s snažnim utjecajem Crkve posebno Hrvatima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
