U utorak je održana konferencija u Europskom parlamentu u Bruxellesu pod nazivom ”Europska kultura sjećanja na primjeru stradanja Hrvata u Bleiburgu i Križnom putu”. Konferenciju je organizirala zastupnica Željana Zovko (HDZ,EPP). Zovko se osvrnula na činjenicu da su nacistički i fašistički zločini primjereno evaluirani i osuđeni u Europi, što nije slučaj s totalitarnim komunističkim režimima. Na isti fenomen osvrnula se i litvanska zastupnica Rasa Juknevičienė.
>Miki Bratanić: Od Srebrenice do Bleiburga zločini pod istim velikosrpsko jugoslavenskim simbolima
Spomenik žrtvama svih totalitarističkih režima u Bruxellesu
“Nacistički režim primjereno je ocijenjen i osuđen, ali komunizam i komunistički zločini nikada nisu odgovarajuće evaluirani”, rekla je litavska zastupnica Rasa Juknevičienė. Juknevičienė dolazi iz stranke desnog centra Domovinska unija i koja djeluje u zastupničkom klubu Europske pučke stranke.
Juknevičienė, čiji su djed i baka protjerani u Sibir, gdje su umrli u logoru, utemeljiteljica je neformalne skupine zastupnika EP-a za njegovanje kulture sjećanja. Rekla je da je glavni cilj te skupine podići spomenik žrtvama svih totalitarističkih režima u Bruxellesu, središtu institucije Europske unije.
Bugarski zastupnik Andrej Kovačev, pripadnik stranke GERB koja je također članica EPP-a, govorio je o problemu otvaranja arhiva bivše jugoslavenske tajne službe Udba. On je rekao da su fašizam, nacizam i komunizam podjednaka zla koja nisu jednako osuđena u današnjoj Europi.
>Hitrec: Je li kasno za rezoluciju o Bleiburgu?
Masovni zločini na kraju rata opravdavani su kolektivnom krivicom
Vlatka Vukelić, profesorica povijesti na Hrvatskim studijima u Zagrebu, rekla je da su zločini u komunističkim društvima zaokupili zapadnu javnost tek nakon pada Berlinskog zida. Kao i da je kultura sjećanja na te zločine tek u povojima, te da se u Hrvatskoj svi pokušaji da se zločini totalitarističkog režima istraže i revaloriziraju etiketiraju kao revizionizam.
“Hrvatima se u bivšoj Jugoslaviji sustavno nabijao osjećaj krivnje, a masovni zločini na kraju rata opravdavani su kolektivnom krivicom”, rekla je Vukelić. Više pogledajte ovdje.
Vladimir Šimunović, također profesor na Hrvatskim studijima, rekao je da “Bleiburg najveća tragedije u povijesti hrvatskog naroda, masakr velikog broj ljudi čiji ostaci još nisu pronađeni”. Na konferenciji je govorio i austrijski povjesničar Florian Rulitz, koji je objavio knjigu “Tragedija u Bleiburgu i Viktringu”.
>Mons. Gorski o Bleiburgu: Šutjeli su izvršitelji zločina, šute i njihovi potomci
Svibanj 1945.
Željana Zovko je rekla da je svrha konferencije “pružiti pružiti uvid u tragične događaje i zločine koji su pogodili hrvatske neistomišljenike tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, s posebnim naglaskom na Bleiburšku tragediju. S ciljem zajedničkog unaprijeđenja razumijevanja i sjećanja na ove značajne povijesne događaje”.
Rekla je da je u zapadnoj Europi kraj Drugog svjetskog rata značio kraj dotad nezabilježenog užasa i zločina, a da je u Hrvatskoj, svibanj 1945. postao simbol “groznih poratnih komunističkih zločina”.
“Zato je do danas to razdoblje u hrvatskoj povijesti ostalo duboko bolno i traumatično, iako je Hrvatska iz Drugog svjetskog rata izašla na strani pobjednika”, rekla je Zovko.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
