Prema projekcijama budućeg saziva koje se temelje na još uvijek privremenim rezultatima izbora u 28 članica proeuropske stranke zajedno imaju 510 mandata, 20 manje nego u prethodno sazivu, dok one stranke koje se mogu nazvati euroskeptičnima imaju zajedno 235 zastupnika, 22 više nego u prethodnom sazivu.
No, dvije najjače političke skupine Europska pučka stranka (EPP), sa 180 mandata i Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) sa 135 nemaju više natpolovičnu većinu, to jest 376 zastupnika. Stoga će te dvije srednjostrujaške stranke desnog i lijevog centra morati tražiti koaliciju ili sa Zelenima, koji su u nekim zapadnim članicama ostvarili vrlo dobre rezultate ili liberalima, ojačanim najavljenim pristupanjem zastupnika izabranih na listi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona ili pak s obje stranke.
EPP, S&D i Zeleni, sa 69 mandata po zadnjim rezultatima imali bi natpolovičnu većinu, 394 zastupnika. Kombinacija EPP, S&D i liberala (ALDE), sa 109 mandata imala bi zajedno 434 zastupnika. U svakom slučaju, ne može se osigurati nadpolovična većina bez EPP-a i S&D.
Dva glavna obilježja netom održanih izbora su veća fragmentiranost Europskog parlamenta te preokret trenda u pogledu odaziva na izbore. Na izbore je izišlo 50,82 posto, dok je na zadnjim izborima 2014. izlaznost bila samo 42 posto i odaziv birača stalno se smanjivao sve od prvih izravno izbora 1979. godine do ovih izbora kada je preokrenut trend.
Populistički val ipak nije preplavio Europski parlament, proeuropske stranke i dalje imaju golemu većinu, iako nešto manju nego dosad i sada predstoje razgovori proeuropskih stranaka o stvaranju koalicije u kojoj će Zeleni imati znatan utjecaj, izjavio je u ponedjeljak glavni tajnik Europske komisije Martin Selmayr.
“Mislim da je tzv. populistički val bio obuzdan”, rekao je Selmayr, vrlo utjecajni glavni tajnik Europske komisije, što je najviša administrativna, nepolitička pozicija u Komisiji.
Selmayr je dao naslutiti mogućnost stvaranja koallicije EPP-a, S&D i Zelenih, jer sve tri stranke podržavaju model “spitzenkandidata”, a s druge strane najveći protivnik toga modela je francuski predsjednik Macron.
Liberali su na prošlim izborima 2014. snažno podržavali taj model po kojem je Jean-Claude Juncker izabran za predsjednika Komisije, ali su na ovim izborima, nastojeći pridobiti Macrona, izveli čudan manevar i umjesto svoga “spitzenkandidata” imenovali “spitzen-tim”, za izbore koji broji nekoliko osoba. Nitko od članova toga “spitzen-tima” nije htio izrijekom ni potvrditi ni opovrgnuti da je “spitzenkandidat”, ali je primjererice Margrethe Vestager, liberalka iz Danska i povjerenica za tržišno natjecanje, sudjelovala na predsjedničkoj raspravi kandidata za predsjednika Komisije uoči izbora.
Selmayr kaže da su Zeleni svjesni da uopće nemaju predstavnika u Europskom vijeću, najvećem političkom tijelom koji čine šefovi država ili vlada i da se stoga neće fokusirati na kadrovska pitanja nego na sadržaj programa eventualne koalicije te će nastojati da u što većoj mjeri svoj politički program ubace u program budućeg šefa Komisije.
No, Zeleni najavljuju da će biti vrlo zahtjevan partner ako do partnerstva dođe. Oni su vrlo federalistički nastrojeni, a za provedbu neke od njihovih ideja trebalo bi čak mijenjati Lisabonski ugovor, što je iznimno komplicirana zadaća i mnogi u EU nisu se spremni upuštati u takav podhvat.
Supredsjednik Europske stranke zelenih i član EP-a Reinhard Buetikofer kaže da EU mora “počivati na dvije noge – Uniji država članica i Uniji građana”.
On čak traži da Europski parlament dobije pravo predlagati nove zakone, a to nije moguće bez promjene Ugovora.
Za razliku od nacionalnih parlamenata, Europski parlament nema pravo predlagati nove zakone – direktive i uredbe, iako to jako želi. To pravo ima isključivo Europska komisija, s tim da Europsko vijeće, Vijeće EU-a ili Europski parlament mogu pozvati Komisiju da izradi neki zakonodavni prijedlog. Komisija nema obvezu slijediti preporuku Europskog parlamenta u tom slučaju, ali je dužna obrazložiti zašto ne prihvaća inicijativu Parlamenta.
