Što Macron poručuje Hrvatima plašeći ih ‘unutarnjim i vanjskim neprijateljima’?

foto HINA/ Slavko VUKADIN/ ik

Pismo Emmanuela Macrona povodom predstojećih europskih izbora upućeno je svim “europskim građanima”, a prenijeli su ga i brojni hrvatski mediji. Pisano stilom tipičnim za političara gdje se važe svaka riječ i koriste uvijek iste fraze, zapravo podsjeća na proglase komunističke partije iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Puno je unutarnjih i vanjskih neprijatelja koji žele uništiti SFRJ / SSSR / EU, potrebe zbijanja redova oko partije koja jedina nudi svjetlu budućnost i blagostanje, i toga kako se ne smije vjerovati zlim ljudima koji zavode prostodušni narod i njime manipuliraju, oni su neprijatelji progresa. To su snage mraka.

“Europski građani, slobodan sam obratiti vam se izravno, ne samo u ime povijesti i vrijednosti koje nas spajaju nego i zato što za to postoji nužnost. Predstojeći europski izbori bit će presudni za budućnost našeg kontinenta”, započinje pismo. “Nikada poslije Drugog svjetskog rata Europa nije bila toliko potrebna. Pa ipak, Europa nikada nije bila u tolikoj opasnosti”, započinje Macron svoje pismo.

Sve je odmah tu: opasnost koja se nadvila nad socijalizmom, odnosno Europom, budućnost je u pitanju! I kao i u socijalizmu, uvijek je bitka pred nama “presudna”. Jasno je iz ovakvog pokušaja mobilizacije birača da su europske elite, establishment koji glumata demokraciju a koji je podijeljen na nekoliko grupacija (socijalisti, liberali, pučani) koje se razlikuju uglavnom po boji svog loga, dok oko svih spomena vrijednih političkih pitanja među njima postoji konsenzus.

Te se opcije ne bore jedna protiv druge, niti se međusobno kritiziraju, već strahuju od stranaka poput AfD-a, VoX-a, talijanske Lige pa i Orbanovog Fidesa koji je formalno dio grupacije EPP, ali u stvarnosti je isto tako antisistemska stranka koja želi promijeniti smjer u kojem ide Europa.

“Brexit je samo simbol toga. Simbol krize Europe koja svojim narodima nije bila u stanju pružiti zaštitu pred velikim šokovima suvremenog svijeta. Brexit je i simbol europske zamke. Ne,  zamka nije pripadnost Europskoj uniji, zamka leži u laži i neodgovornosti koje je mogu uništiti. Tko je Britancima rekao istinu o njihovoj budućnosti nakon Brexita? Tko im je govorio o gubitku pristupa europskom tržištu? Tko je govorio o rizicima za mir u Irskoj povratkom na granicu iz prošlosti? Nacionalističko uzmicanje ne nudi ništa; to je odbacivanje bez projekta. I ta zamka prijeti cijeloj Europi: izrabljivači gnjeva, podržani lažnim informacijama, obećavaju sve i svašta”.

Ovaj dio je tipičan agitprop. Britancima nitko nije rekao što ih čeka nakon Brexita? Pa svi britanski mediji vodili su kampanju zastrašivanja Engleza Brexitom, pa se on svejedno dogodio! I unatoč tome što mediji Britaniji i dalje predviđaju katastrofu, praktički rat i glad, nije se dogodilo ništa potresnog niti će se dogoditi. Unatoč najavi Brexita, britansko je gospodarstvo raslo 1,5% u prošloj godini, a procjene su da će 1,5-1,8 posto godišnje rasti i idućih pet godina. To je malen rast, ali je jednak onom prije Brexita i općenito rastu razvijenih ekonomija u EU.

No stvar je u tome da upravo Macron i EU pokušavaju na sve načine “kazniti” Ujedinjeno kraljstvo zbog Brexita, umjesto da podrže demokratsku odluku svoje bivše članice, i kao kod svakog civiliziranog razvoda podijele imovinu. EU, umjesto da s UK potpiše sporazume o slobodnoj trgovini kakve ima sa svim zemljama okruženja od Uzbekistana  do Albanije, glumata da je Britanija neka zemlja za koju nikad nisu čuli i s kojom više nemaju ništa, a ne zemlja čije je gospodarstvo posve usklađeno s propisima u EU i to će i ostati. Dakle, kažnjava se Britaniju zbog Brexita, ili se bar pokušava, a onda se poručuje: “Rekli smo vam da to za vas neće biti dobro”.

“Moramo ustati”, poručuje Macron protiv kojeg se vodi ustanak

Potom slijedi apel u kom se EU prikazuje kao oaza mira i slobode u svijetu, dok su njeni neprijatelji “velike sile“, pri čemu se opet koriste fraze iz komunističke retorike, poput “mi moramo”, jer smatraju da su oni ti koji imaju pravo odrediti što drugi moraju:

“Suočeni s tim manipulacijama, moramo ustati. Ponosni i zdravog razuma. Reći najprije što je Europa. To je povijesni uspjeh: pomirenje opustošenog kontinenta, u novom projektu mira, napretka i slobode. Nemojmo to nikada zaboraviti. I taj nas projekt i danas štiti: koja zemlja može djelovati sama protiv agresivnih strategija velikih sila? Tko može tvrditi da je suveren, sam, suočen s digitalnim divovima?”

Dakle, EU nije ta koja ugrožava naš suverenitet, nego ga, po Macronu, štiti: “Kako bismo se oduprli krizama financijskog kapitalizma bez eura koji je snaga čitave Unije?”, kaže on dalje.

Za taj Euro je pak potvrđeno, u jednoj dubinskoj analizi objavljenoj ovih dana, da je praktički uništio zemlje poput Italije, pa i Macronove Francuske, ali je i te kako pogodovao jednoj Njemačkoj. A kako se to EU oduprla krizi iz 2008.? Tako da je Grčka praktički bankrotirala, a u Hrvatskoj, dijelu te iste EU, kriza je trajala skoro desetljeće! S EU i bez nje, ne bi bilo neke razlike!

Potom u pismu slijedi lamentiranje o bolnicama, cestama i školama koje je sagradila EU, socijalnim pravima, hvalospjevi uspjesima, uz obaveznu napomenu: “Ali moramo učiniti više, brže“.

“Nacionalisti griješe tvrdeći da naš identitet brane izdvajanjem iz Europe jer upravo nas europska civilizacija ujedinjuje, oslobađa i štiti”, kaže Macron, “Ali varaju se i oni koji ne žele ništa promijeniti jer poriču strahove koje narodi proživljavaju, poriču sumnje koje podrivaju naše demokracije. Ovo je odlučujuća prekretnica za naš kontinent…”

Plašenje naroda neprijateljima

Taj dio i ono što slijedi je vjerojatno prepisano iz govora Branka Mikulića na partijskom kongresu 1983. godine, pa ga nije potrebno detaljnije analizirati, dovoljno je samo zamijeniti “EU” sa “SFRJ” i demokracija sa socijalizam. No tu se radi i o plašenju izmišljenim neprijteljima, jer niti Orban, nit AfD, niti druge desne stranke protiv kojih je ovo pismo upereno nemaju izravne namjere izaći iz EU – za  sad. No ako EU ode u smjeru koji Macron zastupa, i to bi se moglo promijeniti: I tu postoji sličnost s Jugoslavijom, gdje je Milošević svojim politikama upravo otjerao iz SFRJ sve druge, a potom ih optužio za “separatizam”.

Nadalje, Macron piše “Europski model temelji se na slobodi čovjeka, raznolikosti mišljenja i stvaralaštva. Naša prvotna sloboda je demokratska sloboda, ona koja nam omogućuje odabir naše vladajuće strukture, dok prilikom svakih izbora strane sile pokušavaju utjecati na naše glasove”. A onda bitan dio: “Predlažem stvaranje Europske agencije za zaštitu demokracija koja će u svaku državu članicu uputiti europske stručnjake za zaštitu njenog izbornog postupka od cyber napada i manipulacija. U tom duhu neovisnosti moramo također zabraniti strano financiranje europskih političkih stranaka. Moramo, putem europskih propisa, stati na kraj govoru mržnje i nasilja na internetu jer je poštivanje pojedinca temelj naše civilizacije ljudskog dostojanstva.”

Ovdje treba iščitati stvarnu namjeru. Zapad se nikad, u vrijeme bipolarnog svijeta i SSSR-a, nije bojao sovjetske propagande! SSSR je bio taj koji je zaustavljao zapadnu propagandu, i to upravo tim argumentima koje Macron danas spominje!

Kao prvo, u tom dijelu Macron, čiji žbiri već mjesecima premlaćuju prosvjednike na ulicama Pariza i drugih gradova, traži stvaranje agencije “za zaštitu demokracije” ne da bi zaštitio demokraciju, nego da bi zaštitio sebe i sebi slične od demokracije, od naroda koji je nezadovoljan. Da bi, poput Vijeća mula u Iranu, stvorio europsku mulokraciju, u kojoj vijeće “prosvijećenih” i politički korektnih određuje tko se uopće smije kandidirati.  A nije teško iščitati ni namjeru iza zaštite od “cyber napada” – uspostaviti totalitarnu kontrolu nad onim što se piše. Zabrana financiranja iz inozemstva? Pa Francuska financira velik dio naših NGO-a, i druga strana veleposlanstva! Zacijelo, kad bi se Sorosu zabranilo da financira NGO-e u Hrvatskoj, Macron bi bio u prvom redu onih koji se bune! A sad, kad su i drugi osim njega shvatili da se preko nevladinih organizacija može utjecati na politiku, sad bi Macron zabranio ono što su sami liberali gurali sto godina! Globalizam da, ali samo kad Macronu odgovara!

Kako zaštititi i granice i “vrijednosti”?

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Nadalje Macron govori o potrebi zaštite europskih granica, ali i zajedničkoj politici spram imigranata i zaštiti, pored europskih granica, i “europskih vrijednosti”, uz solidarnost. To zapravo znači da bi veliki određivali, pa i mimo dogovora i zakona (kao Njemačka kad je srušila Dublinski protokol i pustila milijune Afrikanaca i Azijata u EU!) koliko će u EU ući imigranata, a mali bi “solidarno” trebali primiti one koji velikima nisu od koristi, koji nisu za posao i slično.

Zatim Macron, borac protiv nacionalizma, predlaže autarhično zatvaranje u nacionalne granice kad se radi o ekonomiji: kaže da treba “kazniti ili zabraniti u Europi tvrtke koje ugrožavaju naše strateške interese i naše temeljne vrijednosti, a to su ekološki standardi, zaštita podataka i pravično plaćanje poreza, a  u strateškim industrijama i našim javnim nabavama usuditi se dati prednost  europskim ponuditeljima, kako to u svojim zemljama čine naši američki ili kineski suparnici.”

Zašto, opet, dati prednost “europskim ponuditeljima”, zašto onda u Hrvatskoj – ne dati prednost hrvatskim ponuditeljima? EU propisi to brane: kome je to od koristi? Sigurno Nijemci ni Francuzi za javne poslove neće odabrati hrvatskog ponuditelja, zar ne? Ali mi hoćemo njihove, ako daju povoljniju ponudu, jer je – takav propis.

A što se “Kažnjavanja” tiče, jasno je da bi se “kažnjavale” tvrtke iz zemalja poput Hrvatske, jer “ugrožavaju europske vrijednosti”: homofobno pivo, i tako dalje. To je također alat buduće totalitarne europe, koja formalno promovira “slobodno tržište” a u stvarnosti vlada po političkim kriterijima odlučuje tko što smije nuditi.

Europa koja razmišlja u svjetskim okvirima, mora se okrenuti prema Africi, s kojom moramo izgraditi pakt o budućnosti. Preuzimanjem zajedničke sudbine, podupiranjem njenog razvoja ambicioznim, a ne obrambenim planovima: investicijama, sveučilišnim partnerstvima, obrazovanjem mladih djevojaka …”, nastavlja dalje Macron.

On još sanja Europu koja nije “drugorazredna sila”. Međutim trendovi su jasni. Europa nije drugorazredna, nije više niti trećerazredna sila: SAD, Kina, Indija, to su zemlje kojima pripada idućih sto godina. Europu je dotukla “bijela kuga” i ratovi, ona je danas uglavnom turističko odredište za dobrostojeće Koreance i Japance, a sve više i Kineze.

“Ne smijemo dopustiti da iskoriste gnjev naroda”

No posebno je zanimljiv dio gdje kaže, u posve komunističkom stilu, “Ne smijemo dopustiti da nacionalisti koji nemaju rješenja iskoriste gnjev naroda. … Građani posvuda traže veće sudjelovanje u promjenama. Zato predlažem da do kraja godine, s predstavnicima europskih institucija i država, organiziramo Konferenciju za Europu, koja će predložiti sve potrebne promjene za naš politički projekt, … Nesuglasice će postojati, ali je li bolje imati zamrznutu Europu ili Europu koja napreduje iako različitim brzinama, ostajući otvorena za sve?

U toj Europi narodi će stvarno preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom; u toj će Europi, siguran sam, i Ujedinjena Kraljevina naći svoje mjesto.”

Što znači “ne smijemo dozvoliti da nacionalisti koji nemaju rješenja iskoriste gnjev naroda”, što znači “nacionalisti”; pa iz samog pisma proizlazi da nema većeg nacionalista od Macrona!

Oni nemaju rješenja? Macron i njegov establishment nema rješenja, zato narod i jest nezadovoljan! O uzrocima nezadovoljstva Macron ne govori ništa, nego samo želi ići dalje u smjeru koji je nezadovoljstvo i proizveo, ali – brže!

I na kraju, on vraća ideju o “Europi s dvije brzine”, što je zapravo Europa u kojoj postoje narodi prvog reda i oni drugog reda; nakon svih lijepih priča o ravnopravnosti i svemu tome.

Ne treba se zavaravati – ono što govori Macron, vjerojatno najpotkapacitiraniji od zapadnih socijalističkih i antidemokratskih lidera, je ono što drugi, pametniji od njega, misle, samo su pametniji pa to ne izgovaraju glasno.

No upravo je njegovo pismo, ciljano da zaustavi neminovan rast desnih stranaka u Europi, onih koje kanaliziraju nezadovoljstvo naroda politikama Macrona i sličnih, politikama koje su ih iz gradova otjerale na periferiju, koje su ih osiromašile, zbog kojih žive lošije od svojih očeva i djedova, najbolji razlog zašto ne glasati za stranke establishmenta. Ono što Macron nudi nije sloboda, nije demokracija, nije napredak.

Ono što on nudi je orwelovska totalitarna država u kojoj bi tek rijetki, oni poput njega, imali pravo na dobar život, dok bi ostali bili svedeni na lumpenproletere bez slobode govora i prosvjeda protiv stanja stvari, a države poput Hrvatske proglašene “državama druge brzine”, odnosno drugorazrednim članicama EU i drugorazrednim narodima. EU koja se od ideja mora braniti cenzurom, od stranog utjecaja zabranama, od naroda pendrecima, koja mora mijenjati demokratska pravila igre kako ne bi propala, nije EU koja ima budućnost, nije EU u kojoj itko normalan želi živjeti.

Izvor: narod.hr