«Moje flertanje sa svom djecom uskoro je poprimilo erotski karakter. Osjetio sam da su petogodišnje djevojčice naučile kako se odnositi prema meni. Nekoliko puta se dogodilo da su mi neka djeca otvorila patent na hlačama i počela me milovati. Reagirao sam drukčije, ovisno o okolnostima svakog slučaja, ali želje djece su mi predstavljale problem… Kad su inzistirali, ja sam njih milovao. Bio sam optužen za perverziju, i upućena su pisma Gradskom vijeću u kojima je bilo upita plaćaju li me javnim sredstvima. Na sreću, zaključio sam ugovor izravno s Odborom roditelja, inače bi me otpustili. U Njemačkoj, protuautoritarni pokret je najjači utjecaj imao na polju obrazovanja.» (Daniel Cohn Bendit)
Postoji li ijedna zemlja na svijetu u kojoj bi se istaknuti političar mogao javno hvaliti svojim seksualnim iskustvima s djecom i još uvijek ostati na dužnosti? Vjerojatno ne – ali čini se da Europski parlament ima vlastita pravila.
Ovaj čovjek koji napisao gornje riječi član je EU parlamenta!
Seksualne igre s djecom od 5 godina – za EU parlametarca je to fantastično
“Kad se djevojčica od pet ili pet i pol godina počne skidati, onda je to fantastično. To je fantastično jer je to igra, jedna apsolutno erotsko-manična igra.”
Danas nitko javno ne bi izrekao ovakvu rečenicu. Daniel Cohn-Bendit je 1982. time, prema vlastitim navodima, htio provocirati. Ali, to mu, izgleda, nije uspjelo jer se ni u talk-showu u kojem je to rekao niti u javnosti nitko nije uzbudio zbog te izjave, piše dw.com.
Tako profesor politologije Franz Walter i njegov suradnik Stephan Klecha opisuju situaciju u Srednjoj Europi početkom 1980-ih godina. Daniel Cohn-Bendit je već tada bio član stranke Zelenih i još uvijek je zastupnik u Europskom parlamentu. S obzirom da je i drugim članovima Zelenih predbacivano simpatiziranje s pedofilima stranka je početkom ove godine dala nalog znanstvenicima Walteru i Klechi s Instituta za istraživanje demokracije iz Göttingena da istraže povijest te stranke.
Prve rezultate su znanstvenici objavili ovih dana u Frankfurter Allgemeine Zeitungu. Oni pokazuju da seksualni odnosi između odraslih i djece nisu tolerirani samo u redovima Zelenih nego i u brojnim drugim lijevim i liberalnim skupinama, pa čak i politički podržavani.
Zeleni tražili legalizaciju pedofilije!
Tako su Zeleni 1980. godine na jednom saveznom kongresu stranke odlučili da će se zalagati za legalizaciju pedofilije. Zeleni su zahtijevali promjenu paragrafa 174 i 176 Kaznenog zakona, koji govore da su seksualni odnosi između osoba mlađih od 14 godina i odraslih bez iznimke kažnjiva djela. I neke grupacije koje su bile bliske stranci liberala (FDP) javno su se zalagale za slobodu seksualnih odnosa između djece i odraslih, navode ovi znanstvenici.
Kako je moglo doći do toga? “Bilo je to vrijeme pobune”, kaže psihoterapeut Jürgen Lemke u razgovoru za DW. Zeleni su osnovani kako bi rebelirali protiv konzervativnih struktura. Neki od zahtjeva su bili seksualno i političko oslobađanje, novi sustav i okretanje od autoriteta.
Eva Quistorp je bila suosnivačica Zelenih. “Mislim da su neki zatvarali oči prema načelu: sad ćemo mi drugim strankama pokazati kako alternativni i kako otvoreni smo mi, da smo konačno nadvladali nacističko vrijeme, da seksualnoj revoluciji dajemo potpuno slobodan prostor”, kaže ona u razgovoru za dw.
I u medijima su pedofili dobivali dovoljno prostora kako bi javno predstavili svoje sklonosti. Tako je Olaf Stüben 1979. u dnevnim novinama Die Tageszeitung (taz) napisao: “Ja volim dječake”. U članku na čitavoj stranici on zahtijeva “seksualnu revoluciju” i zalaže se za legalan seks s djecom i mladima.
Po mišljenju psihoterapeuta Jürgena Lemkea pedofili su se “prikačili” na seksualnu revoluciju i uspjeli su svoja stajališta proširiti sve do znanosti. “I znanost o seksualnosti bi se morala kritički pozabaviti svojom prošlošću”, kaže Lemke.
Tko je EU parlamentarac Daniel Cohn-Bendit – pedofil ili ne?
Daniel Cohn-Bendit, nekoć protagonist studentske pobune 1968. i kulturalne revolucije koja je uslijedila, i koji danas vodi «Greeens/European Free Alliance» u Europskom parlamentu. Bivajući na ovoj funkciji, Cohn-Bendit težio je imati ulogu sličnu onoj koju je odigrao Maximilien de Robespierre tijekom Francuske revolucije, držeći svakoga odgovornim za sve – pa i mađarskog premijera Viktora Orbana zbog novog Ustava te zemlje koji štiti obitelj, definira brak kao zajednicu muškarca i žene, i (najgore od svega što se protivi “europskim vrijednostima”) spominje Boga.
Uvjerili smo se da ne dijele svi vrijednosti gospodina Cohna-Bendita. Lijevo orijentirana fondacija Theodor-Heuss odlučila je dodijeliti mu nagradu za njegova politička dostignuća – ali je predsjednik njemačkog ustavnog suda Andreas Vosskuhle odbio poziv da održi govor u čast Cohna-Bendita, govoreći kako nije htio stvoriti dojam da ustavni sud odobrava Cohn-Benditova stajališta o pedofiliji, piše bitno.net
Cohn-Bendit radio kao učitelj u vrtiću – pedofilske igrice s dječacima
Cohn-Bendit je sedamdesetih radio kao učitelj u vrtiću koji je bio osnovan u svrhu eksperimentiranja s neautoritarnim poučavanjem. Doktrina neautoritarnog odgoja očito je bila suočiti djecu, koja su tada imala pet ili šest godina, s neobuzdanom seksualnošću, kako bi prevladali tradicionalni moral. Kasnije je Cohn-Bendit napisao knjigu u kojoj je opisao svoja iskustva: «Moje flertanje sa svom djecom uskoro je poprimilo erotski karakter. Osjetio sam da su petogodišnje djevojčice naučile kako se odnositi prema meni. Nekoliko puta se dogodilo da su mi neka djeca otvorila patent na hlačama i počela me milovati. Reagirao sam drukčije, ovisno o okolnostima svakog slučaja, ali želje djece su mi predstavljale problem… Kad su inzistirali, ja sam njih milovao. Bio sam optužen za perverziju, i upućena su pisma Gradskom vijeću u kojima je bilo upita plaćaju li me javnim sredstvima. Na sreću, zaključio sam ugovor izravno s Odborom roditelja, inače bi me otpustili. U Njemačkoj, protuautoritarni pokret je najjači utjecaj imao na polju obrazovanja.»
Ovi retci bili su objavljeni 1975.
Tada se to činilo «modernim» i «prosvijetljenim» pristupom obrazovanju. Tek su zadnjih godina postali problem za Cohna-Bendita, zbog ponavljanih optužbi da je pedofil.
Cohn-Bendit je uvijek odbacivao ove optužbe pismom u kojem su neki od roditelja čiju je djecu poučavao u vrtiću napisali njemu kao potporu, naglašavajući da se seksualno zlostavljanje nije dogodilo i da g. Cohn-Bendit nije zlostavljač djece. Ali to više ne drži vodu – autorica pisma, gđa Thea Vogel, rekla je njemačkim medijima da je to pismo napisala samo iz političkih razloga, ali da zapravo nije pročitala inkriminirajuće odlomke iz Cohn-Benditove knjige, i da njezin sin zapravo nikad nije bio u vrtiću gdje je Cohn-Bendit imao erotska iskustva. Cijelo pismo bilo je namještaljka. Tako, nema više svjedoka koji bi svjedočili u korist Cohna-Bendita. Ali znači li to da je stvarno zlostavljao djecu? Sad kaže da je njegova erotska proza loša literatura, ne stvarne činjenice.
Daniel Cohn-Bendit sigurno je (a to nikad nije porekao), političar koji aktivno promovira pedofiliju kao dio svojeg političkog plana. I ne samo on, nego i cijeli njegov politički pokret s njim. Za njega i one poput njega, seksualnost je uvijek imala političku svrhu. Istospolni «brak», LGBT prava, promoviranje pedofilije, itd., bili su uvijek dio istog plana: uništenje «represivnih» institucija, poput obitelji i braka. Ako su privremeno odustali od pedofilije, to je samo zbog taktičkih razloga. Suprotno njihovim nadama, društvo još nije dovoljno «napredovalo» u prihvaćanju njihova plana.
Ali kad bi bili iskreni, proširili bi akronim LGBT još jednim slovom. To slovo je P.
Autor: J.C. von Krempach, J.D.
Izvor: Life Site News
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/dw.com
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.