Europski sud za ljudska prava u presudi broj 46470/11 Parrillo protiv Italije odlučivao je o statusu ‘viška’ ljudskih embrija, začetih in vitro i sačuvanih krio konzervacijom.
Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu odbacilo je, 27.kolovoza, žalbu talijanske državljanke Adeline Parrillo koja je na temelju svojih “prava na privatnost i obitelj” te “vlasništvom“ nad embrijima željela donirati pet embrija nastalih u postupku medicinski potpomognute oplodnje 2002. godine, a u kojoj je sudjelovao njezin pokojni partner Stefano Rolla.
Parrilo protiv Italije
Nakon Stefanove smrti 2003. godine, Adeline je odustala od trudnoće i odlučila donirati embrije u svrhu istraživanja, što je prema talijanskom zakonu izričito zabranjeno. Parrillo se 2011. godine žalila Europskom sudu za ljudska prava navodeći kako tzv. zakon 40/2004 ugrožava njezina prava.
Perrillo je u tužbi dovela u pitanje status embrija koji su “višak” u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i u talijanskom zakonodavstvu, a koji zabranjuju njihovo uništavanje uključujući ono u svrhu znanstvenih istraživanja.
Sud o pravu “vlasništva” nad embrijima
Po pitanju prava vlasništva Veliko vijeće jednoglasno je odbilo prijedlog da se ljudski embriji mogu svesti na imovinu. Pravo vlasništva naime postoji samo nad stvarima i dobrima. Pravo poznaje dvije kategorije – “dobra” i “osobe”.
Iako pravna logika nameće da ovom presudom ljudski embriji spadaju u kategoriju osoba, Sud je odbio to izrijekom reći, ili negirati.
Pitanje kršenja privatnosti ‘majke’
Po pitanju kršenja privatnosti ‘majke’, Veliko vijeće, gotovo jednoglasno (16 protiv 1) odllučilo je da Italija smije zakonom zabraniti uništenje ljudskih embrija pod vidom “prava i sloboda drugih”.
Druge osobe su ovdje embriji, jer talijanski zakoni priznaju svim embrijima status subjekta jednak statusu roditelja. No, Europski sud za ljudska prava kazao je kako presuda ne ulazi u to je se embriji mogu smatrati “drugima”.
Takva bi formulacija ugrozila mogućnost država članica da dovode u pitanje integritet ljudskih embrija.
Europski sud zbog pobačaja zapleten u kontradikcije
Nažalost Europski sud je i dalje zatočenik kontradikcija, ocijenio je Europski centar za pravo i pravdu (ECLJ), složivši se s izdvojenim mišljenjima nekih od sudaca koji su upozorili kako Sud priznaje da embrij nije predmet, već “drugi”, bez da je osoba… Ovo proturječje rezultat je straha od slabljenja pozicije pobačaja.
Identitet embrija
Druga kritika se treba uputiti na tvrdnju kako “ljudski embrij predstavlja konstitutivni dio osobnog genetskog materijala i biološkog identiteta”, jer “embrij sadrži genetski materijal” majke, ističu iz ECLJ-a.
Upravo je na temelju te pogrešne teze većina sudaca Suda odlučila da nemogućnost Perrillo, podnositeljice žalbe, da donira embrije u svrhu istraživanja predstavlja miješanje u njenu privatnost.
No, ECLJ podsjeća kako je više sudaca jasno istaknulo u izdvojenim mišljenjima:
“Dok embrij dijeli genetski materijal svojih bioloških ‘roditelja’, embrij je istovremeno zasebno, prepoznatiljivo biće, iako u najranijoj fazi svoga razvoja.”
‘Koncept’ početka života
Također Sud drži kako je “početak ljudskog života” – “koncept”, podložan “pluralnosti mišljenja po tom pitanju u različitim državama članicama”.
Početak ljudskog života nije koncept oko kojeg se možemo legitimno neslagati, nego je očita biološka činjenica koja se događa spajanjem dvaju spolnih stanica, ističu u ECLJ-u, te dodaju kako je ovaj dio presude očito napisan u vidu pobačaja.
Ovom presudom ljudski embrij ne smije više biti svođen na objekt
Unatoč ovim slabostima i nedosljednostima ECLJ pozdravio je ovu presudu koja traži poštivanje ljudskog života od začetka.
“Sud je prepoznao da ljudski embrij, pa i kada je začet in vitro, više nije objekt roditeljskog projekta; nije samo predmet. Sud je također presudio kako je zaštita embrija od uništavanja legitimna pod vidom “prava i sloboda drugih”.
Izdvojena mišljenja sudaca
Sudci su donijeli i svoja izdvojena mišljenja. Tako je sudac Dedov inter alia ustvrdio:
“Pravo na život je apsolutno – taj fundamentalni princip čini nepotrebnim objašnjavati zašto ubojica, invalid, napušteno dijete ili embrij trebaju ostati živi. Mi ne trebamo vrednovati njihovu koristnost za društvo, već imamo nadu njihovog potencijala.”
Sudac Pinto de Albuquerque svoje je izdvojeno i temeljito razrađeno mišljenje zaključio ovako:
“Nerođeni život nije u suštini različit od rođenog života. Ljudske se embrije mora u svim okolnostima tretirati s poštovanjem, dužnim prema ljudskom dostojanstvu. Znanstvena istraživanja ljudskog genoma, posebno na polju genetike, nisu iznad poštovanja ljudskog dostojanstva. Napredak znanosti ne smije se graditi na nepoštovanju onoga što je ontološki ljudska narav. Znanstveni cilj spašavanja ljudskih života ne opravdava sredstva koja su inherentno destruktivna prema tom životu. Početak i kraj ljudskog života nisu pitanja politike koja je prepuštena diskreciji država članica Vijeća Europe.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
