“Priziv savjesti obuhvaća čitav ljudski život od začeća do naravne smrti”, istaknula je na Znanstvenom skupu “Priziv savjesti zdravstvenih djelatnika: Pravo i obveza”, doc. dr. sc. Mirjana Radan sa Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
> Dr. sc. Hrvoje Pende: Gorak okus abortusa – dijelovima bebe do sjajnije kože i razmaženog nepca
Doc. dr. sc. Radan održala predavanje na temu “Humana reprodukcija i priziv savjesti”:
“Tridesetak godina živim priziv savjesti”
“Tridesetak godina živim priziv savjesti u struci ginekologiji i porodništvu. I dozvolite mi da progovorim znanstveno, stručno, iz iskustva, ali i sa strane zdravog razuma i osobnog uvjerenja” – rekla je dr. sc. Radan, te nastavila:
“Što je priziv savjesti? Priziv savjesti u ljudskoj reprodukciji označava odbijanje određenih postupaka vezanih za humanu reprodukciju zbog dubokih osobnih uvjerenja da predloženi ili naloženi čin nije u skladu s moralnim i stručnim vrijednostima. Odbijanje djelovanja zbog dubokog osobnog uvjerenja da bi se takvim postupkom narušio reproduktivni život, zdravlje i dostojanstvo ljudi. Savjest je Božji glas koji progovara u našim dubinama, ne može se potkupiti, ne može se ucijeniti. Može se pokušati ušutkati, ali se ustvari ne može ušutkati jer tada može doći do određenih ponašanja kao što su ovisnosti, strahovi, tjeskoba, depresija.”
Široko područje
Dr. sc. Radan objasnila je kako priziv savjesti u humanoj reprodukciji obuhvaća široko područje spolnosti života. Tu su uključeni pojedinci, brak, obitelj, te uža i šira zajednica u kojoj čovjek živi. Odnosi se na muškarce, žene, djecu, zdravstvene djelatnike, liječnike, medicinske sestre i tehničare, primalje, anesteziologe, znanstvenike, profesore, odgajatelje, čak poznate obitelji i prijatelje, te ljude koji oblikuju mnijenje i medije.
Na što se odnosi priziv savjesti u humanoj reprodukciji? Odnosi se na sve ljudsko djelovanje i nedjelovanje koje se može provesti u vezi sa spolnošću i reprodukcijom. Priziv savjesti se aktivira kada postoji jasna prijetnja, ugroza dostojanstva prenošenja ljudskog života ili kada se traži čin usmjeren protiv samog ljudskog života tako da taj čin izaziva remećenje razvoja ljudske osobe, bolest i smrt.” – rekla je.
Relativiziranje roditeljstva
Navela je potom čitav niz primjera:
“Propisivanje neodgovarajućeg moralno upitnog sredstva, to znači pilula za dan poslije, spirala; savjetovanje da se nešto loše učini vezano za život ili zdravlje ljudi – namjerni pobačaj, selektivno uklanjanje zametaka tijekom postupka potpomognute oplodnje, tko će izabrati majka ili stručnjak? Također i kod viška zametaka i njihovog čuvanja u hladnjacima, a znamo da ih je oko 30.000 u Hrvatskoj zamrznuto i ako nitko za njih ne pita ishod je poznat: kanalizacija, anti age sredstva za uljepšavanje i pokusi… Relativiziranje života, relativiziranje roditeljstva i arborizacija obiteljskog stabla. Nevjerojatne su činjenice da u jednom postupku surogatstva čovjek u jednoj osobi može imati baku i majku, majku i sestru, majku i tetu, to je slom obitelji.
Također dostojanstvo prenošenja ljudskog života koje se iz normalnog, prirodnog bračnog čina, smješta u laboratorij.
“Proizvodnja čovjeka radi dijelova”
“Posebno je zanimljiv fenomen stvaranja djece s onu stranu. Teško bolestan čovjek, bolesnik daje zamrznute spolne stanice, umre, u obitelji tuga velika, što je i razumljivo, pati udovica, pati njegova majka, unajme surogat majku da se oplodi i da rodi dijete oca koji je već odavno umro. Ekonomski gledano, opet priziv savjesti. Postoje ljudi koji su jako ekonomični pa su se dosjetili za svoju tvornicu proizvesti 30-ak djece opet putem surogatstva kao jeftinu radnu snagu. Ili se kvalificiranim ženama plaća surogatstvo zato da ne bi gubile vrijeme na trudnoću i porodiljni nego da bi radile svoj posao, koncentrirale se na karijeru. Promjena spola, propust neoživljavanja djeteta, upućivanje pacijenta drugom kolegi. Dizajniranje čovjeka i napad na Božju kreativnost, te proizvodnja čovjeka radi dijelova….” – neki su od primjera koje je navela dr. sc. Radan.
Istaknula je kako je priziv savjesti i stvar zdravog razuma kojem je jasno da život počinje začećem, za to ne trebaju visoke škole da se shvati.
Selektivni priziv savjesti
Kratko je kronološki opisala priziv savjesti u našoj domovini:
“U komunističkom sustavu tko se osjećao katolikom, ili onaj koji nije osjećao da može ukloniti ljudski život, nije imao što raditi na ginekologiji. Dobivamo našu domovinu i priziv savjesti se budi stidljivo. Međutim, imamo i selektivni priziv savjesti: primjerice netko kaže ‘ja pobačaje ne radim, ali spiralu da, pilulu za dan poslije da, zamrzavanje zametaka da’. Situacijski priziv savjesti. To je to kad otvorimo Pandorinu kutiju.”
> Prim. Ujević: Pobačaj na zahtjev ne bi smio spadati u zdravstvenu skrb
Istaknula je također veliki problem u cijelom svijetu, a osobito u Hrvatskoj:
“To je masovno odgađanje rađanja što šteti reprodukciji, a događa se zbog školovanja i karijere. Najveća plodnost je između 22 i 27 godine, poslije svake sljedeće godine plodnost opada za deset posto. Ako se takav trend nastavi to je put za lagano izumiranje. U vrijeme pada stanovništva liječnici koji se bave reproduktivnim zdravljem trebaju ozbiljno demografski razmišljati. Važan je dobar spolni odgoj i priziv savjesti koji se odupiru kontraceptivnom mentalitetu.
Priziv savjesti nije proizvoljni čin, to nije lakši nego je teži put” – rekla je.
Osvrnula se na i feticid (usmrćivanje djeteta), pojam koji je ovih dana čest u medijima:
“Feticid otvara put za eutanaziju. Pitanje je zašto onda ne bismo bilo kojeg bolesnog čovjeka usmrtili u svakoj njegovoj dobi, u majci, u jaslicama, vrtiću, školi, fakultetu… u duševnoj bolnici, u stvaralačkoj radnoj dobi, u staračkom domu, na odjelima intenzivne skrbi…” – zapitala je.
Zaključno je istaknula da moramo razmisliti i o tome da će zbog sve većeg razvoja tehnike, uvida u ljudsko tijelo i cjeloviti ljudski status buduće generacije postavljat ovo pitanje… “Kako su mogli štetiti čovjeku kad su znali da je čovjek čovjek od samog začeća?”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
