Zašto su euroskeptici neujedinjeni u Europskom parlamentu?

Foto: Fah

Bivši talijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini je zajedno s francuskom kolegicom Marie Le Pen neposredno prije EU izbora u svibnju 2019. snažno  zagovarao plan ujedinjenja euroskeptika u jedinstvenu skupinu u Europskom parlamentu. Međutim taj se plan, kao i povijesni euroskeptični pomak, kojeg su mnogi predviđali, ipak nije ostvario. Velika želja Salvinija – Viktor Orban, koji je sipao hvalospjeve na račun svog talijanskog kolege u pogledu njegove anti-imigrantske politike i kršćanskih vrijednosti, ipak nije dopustio da njegov Fidesz pređe u novu grupaciju Identitet i demokracija, već je unatoč suspenziji ostao u Europskoj pučkoj stranci (EPP).

Tko su zapravo euroskeptici?

Euroskepticizam je u mainstream gurnula bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, nakon govora u Brugesu 1988. protiv dominacije europske super-države vođene iz Bruxellesa, a kao odgovor na prijedlog tadašnjeg predsjednika Europske komisije Jacquesa Delorsa, koji se zalagao za bližu ekonomsku i političku suradnju. Iako pojmovno određenje nije jednostavno, ono zapravo označava protivljenje, otpor i skeptičan stav prema Europskoj uniji, europskim integracijama i njihovim sastavnicama kao što su institucije i politike. Intenzitet može varirati od manjeg otpora zbog suprotnosti s nacionalnim interesima do snažnijeg, kojim se čak traži i napuštanje EU. Shodno tome, pojam euroskeptik se upotrebljava kada se želi opisati osobu koja se protivi europskoj integraciji ili je sumnjičava prema EU i njezinim ciljevima. Posljednjih godina se euroskeptike, najčešće u negativnom kontekstu nakon pobjede Trumpa, povezuje i s pojmom „populisti“ kao one koji za sebe tvrde da rade za interes naroda protiv korumpirane elite, koja se odnarodila. 

Neslaganje zbog američkog i ruskog utjecaja

Razlozi za neuspjeh zajedničkog ujedinjenja desnih snaga su mnogostruki, kao primjerice vanjskopolitičko razilaženje oko pristupa Pokretu (eng. The Movement) Stevea Bannona, bivšeg stratega američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji djeluje po „uzoru“ na Otvoreno društvo Georga Soroša, ali koje nasuprot njemu promovira obiteljske vrijednosti i nacionalni identitet. Usprkos želji, ujedinjenje populista ipak nije naišlo na plodno tlo većine osim Salvinija koji im se pridružio, Le  Pen se ogradila, iako je Bannon bio rado viđen gost na stranačkim skupovima njene stranke, kazavši da će sudbinu Europe voditi suverene države Europe, a ne Amerikanci. Sličnog su mišljenja i njemački AFD, austrijski FPÖ te poljska stranka Pravo i pravda (PiS), čiji je predstavnik Karol Karski izjavio da Pokret ima za cilj rušenje EU, što njima nije cilj te da njegova stranka nikako ne može surađivati s onim strankama i pokretima koji podržavaju Rusiju. Također je Poljskoj na visokoj listi prioriteta i suradnja s Bijelom kućom, a ulazak u tabor osobe nepoželjne kod Trumpa ne ide u prilog tom cilju.

Poljacima je mrska i činjenica što je Nacionalno okupljanje Marie Le Pen 2014. godine, primilo oko 9 milijuna eura od ruske banke te su se kao i AFD i FPÖ izjašnjavali protiv EU sankcija Rusiji zbog sukoba u Ukrajini, a sve kako bi stekli naklonost Kremlja, u kojemu vide srodnost glede nacionalističkih pogleda i protivljenja liberalnoj politici Bruxellesa. 

Pored povijesnih razloga u neslaganju Poljske i Rusije tu su i osobni, naime Lech Kaczynski, brat sadašnjeg predsjednika stranke PiS Jarosława, poginuo je u kontroverznoj avionskoj nesreći 2010. godine u Rusiji, gdje je išao odati počast poljskim žrtvama sovjetskog masakra u Smolensku 1940. godine.

Razilaženje oko migranata i EU financiranja 

Dok euroskeptici imaju zajednički konsenzus oko otpora migracijama, postoji neslaganje oko udjela u prihvatu većeg broja migranata, što zagovara Salvini, budući se u Italiji „nasukava“ najveći broj izbjeglica, što ne odobravaju Mađari, Poljaci i Česi.

U pogledu ekonomskih razloga AFD, FPÖ i nizozemska krajnja desnica žele smanjiti financiranje iz strukturnih fondova zato što njihove zemlje uplaćuju najviše u EU proračun, dok Talijanima, Mađarima i osobito Poljacima, kao najvećim korisnicima s primljenih 100 milijardi eura ne odgovora smanjenje EU sredstava.

(Ne)ujedinjeni u otporu

Da nedostatak kohezije nije slučajnost, pokazuje i mjerenje VoteWatch-a, gdje su Zeleni u prošlom sazivu Europskog parlamenta čak 95% odluka donijeli jedinstveno, dok ih je desna grupacija Europe nacija i sloboda imala svega 49%. 

Desni euroskeptici su, čini se, ujedinjeni oko onoga čemu se protive, a ne oko onoga u čemu se slažu te im nedostaje jasna zajednička vizija, ali i želja za kreiranjem zajedničkih politika te je sve vjerojatnije da će kao i do sada koristiti Europski parlament kao pozornicu za plasiranje onih poruka koje im koriste u domaćoj političkoj areni.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr