Više od dvadeset godina je tz međunarodna zajednica gnjavila Hrvatsku zbog pitanja prava i sloboda nacionalnih manjina. To je bilo lažno postavljeno pitanje, jer su sve nacionalne manjine bile suglasne s prvotnim rješenjem uz male korekcije. Samo se jedna nije složila i stalno je taq manjina preko sačuvanih diplomatskih lobija bivše države tražila više i više. Kad joj je ponuđena država u državi, u svojoj imperijalističkoj megalomaniji je i to odbila. Predstavnici te manjine jednostavno nisu mogli prihvatiti da ta manjina bude manjina izvan matične države. Za taj cilj su ušli u rat protiv hrvatskog naroda (“etničko čišćenje” okupiranih prostora) i Republike Hrvatske i počinili teške ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Unatoč tomu prihvaćeni su od predstavnika većinskog naroda kao da se ništa nije dogodilo. I u takvim odnosima živimo i danas.
Da se na izborima u travnju 2024. nisu okupili ljudi koji su tim imperijalističkim težnjama i stalnom ucjenjivanjem rekli “Ne!” predstavnici te manjine bi i danas bili u vlasti i, kao do sada, ucjenjivali na svakom koraku. E sada više nisu na vlasti i eto katastrofe!
Poslije odbijanja plana Z4 (hvala Bogu!) ova trenutna halabuka oko pitanja nacionalnih manjina je druga katastrofalna pogrješka: Svi predstavnici nacionalnih manjina, osim jedne, zadovoljni su rješenjem. A razlog nezadovoljstva predstavnika te jedne je jedino i samo činjenica da nisu na vlasti. Tu bi se netko iz te manjine trebao upitati kamo vodi takvo ponašanje.
Mislim da tu saborski zastupnici većinskog naroda i ostalih manjina trebaju reći: dosta!
I ako dođe do revizije postojećeg Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, a mislim da se za to neće okupiti 2/3 većina u saboru, onda bi se trebalo ići na međunarodne ugovore sa svakom matičnom državom pojedinih nacionalnih manjina u Hrvatskoj u kojima ima hrvatske manjine i to na temelju recipročnosti. U tim ugovorima bi trebali biti ugrađeni djelotvorni kontrolni mehanizmi ispunjavanja recipročnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Vrhunac drskosti i bezobrazluka je kad Milorad Pupovac u Hrvatskom saboru, ogorčen što nisu dio vladajuće većine, govori o stoljetnim doprinosima Srba “domovini” Hrvatskoj. I svi šute! Kao da je to zaista istina. Pa se srame. Zaboravljaju da još nismo pokopali sve mrtve, sve ustrijeljene, zaklane, sve zatrpane u “Ovčare” po Hrvatskoj i oko Hrvatske. I ne samo da ih nismo pokopali nego im ni danas imena ne smijemo spominjati. A Plačko se smješka!
