Bilo je to u vrijeme kad je Zoran Milanović, kako sam reče, bio veći Srbin od Srbina. Bilo je to u vrijeme kad su Pupovac i ekipa, kao “kompenzaciju za zločine počinjene nad golorukim srpskim narodom” mogli dobiti što su htjeli. Kršili su se zakoni, kao što se krše i danas, nenamjenskim korištenjem milijuna kuna. Kad je čelnik izvršne vlasti čovjek koji je, kako Milanović reče “u četrdesetprvoj godini života saznao da je Hrvat”. Milorad i ekipa su, formalno i neformalno, uvijek bili u koaliciji sa komunističkom i partizanskom djecom, koja su se bez kapi krvi dokopala “neovisne i samostalne” Hrvatske. Partizanske Hrvatske! Trošilo se, bančilo se! Od Slovenske pa tko zna dokle sve. A sve na račun hrvatske sirotinje, koja je, i za drva posječena u vlastitom vinogradu, plaćala kazne. Na račun obrtnika koje “samostalna i neovisna” i deset godina nakon smrti tereti za neplaćene poreze i doprinose. Ili, ako su još živi a platili nisu, umanjuje radni staž. Miloradu i “nejači” ne će umanjiti ništa. Oni će već sutra, u nekom novoizgrađenom “srpskom kulturnom centru” moći otvoriti neku novu Tesla banku. Bez posljedica i bez odgovornosti. Mogu što hoće! Moći ćemo i mi na izborima, ako budemo imali pameti i mudrosti. Ako!?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
