Ukoliko ste osjetili bijes, ili tugu, ili žalost, ili mješavinu svega, preporučam jedan zgodan napis Erazma Roterdamskoga [Geert Geerts], nizozemskog katoličkog svećenika:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kad te žestoka duševna bol potiče na osvetu, sjeti se da srdžba uopće nije ono za što se lažno predstavlja, tj. nije snaga. Jer ništa nije manje muževno, ništa toliko svojstveno kukavnu i shrvanu duhu kao zadovoljstvo u osveti. Trudiš se izgledati žestok, da uvrjedu ne ostavljaš neosvećenu, ali na koncu na taj način pokazuješ svoju djetinjastost, ti koji ne znaš ukrotiti svoj duh (što je svojstveno čovjeku). Koliko je snažnije, koliko je plemenitije tuđu ludost prezreti nego je oponašati. Ali [veliš] on mi je nanio štetu, grub je i vrijeđa. Što je on odbojniji, to više se trudi da mu ne budeš sličan. Kako je opasna ludost postati opak da bi se drugom osvetio za njegovu opakost. Ako prezreš uvrjedu, svi će shvatiti da je ona neumjesno učinjena. Ako li se pak uzbudiš, na neki ćeš način opravdati to što ti je učinio. Nadalje, znaj da se pretrpljenu štetu osvetom ne uklanja nego širi. Naime, što će biti kraj uzajamnih uvrjeda ako svatko ustraje u tome da osvetnički uzvraća patnju? Posvuda rastu neprijatelji, patnja se razmahuje; što je dugotrajnija sigurno je to teže izlječiva. A blagošću i strpljivošću katkad se popravlja i onoga tko je nanio nepravdu i, kad se sabere, on od neprijatelja postaje vrlo pouzdan prijatelj. Osvetom, naprotiv, isto zlo koje želiš od sebe odvratiti, okreće se protiv tebe, ne bez lošega ploda.
Protiv srdžbe će biti učinkovito i ovo sredstvo: ako prema prethodno iznesenoj podjeli dobara shvaćaš da čovjek ne može drugom čovjeku štetiti ako taj drugi to ne želi, osim u izvanjskim dobrima, a to se samoga čovjeka puno ne tiče. Naime, jedino Bog može oduzeti istinska dobra duše, što on ne običava činiti osim s nezahvalnicima; samo Bog ih može udijeliti, što ne običava činiti s okrutnima i prkosnima.[…]
…nastavak (iz istoga poglavlja) samo za one koji žele znati više…
Osim toga, kad netko protiv tebe sagriješi, mnogo učinkovitije sredstvo bit će razmišljanje o tome koje, kolike i kako česte grijehe si ti počinio protiv Boga, u kolikim si brojnim prigodama protiv njega skrivio. Koliko oprostiš svom bratu dužniku, toliko će Bog tebi oprostiti. Sam vjerovnik nas je poučio na taj način rješavati dugove. Ne će poreći zakon koji je sam donio. Enchiridion militis Christiani – Priručnik kršćanskoga ratnika, str. 183-184
Tekst se nastavlja ispod oglasa
