Hrvati i Hrvatska

Prilog čitatelja

 Neva Mihalić – 08.06.2016.

Hrvati i Hrvatska

Hrvati imaju Boga: često ga psuju i vuku za nos.
Hrvati imaju Ustav: narod ga ne razumije, a vlasti ga obezvrjeđuju.

Hrvati imaju državu, da bi institucije vlasti upregnuli u poslove koji su u temelju protivni državnosti.
Hrvati imaju političke stranke, da bi stranke zauzele mjesto države i naroda.
Hrvati izlaze ili ne izlaze na izbore, ali ne razlikuju nacionalnu politiku od pojedinačnoga interesa.
Hrvati su sebi stvorili hrvatske političare: valjda na svoju sliku, na svoju (ne)priliku, a ponešto i za tuđe potrebe.

Hrvati vrlo često nepogrešivo vjeruju pogrešnim osobama i teško nalaze put kroz stvarnost.
Hrvati imaju demokraciju, da bi omogućili drugima da misle za njih ili da njima vladaju.
Hrvati imaju svoje zakone kako ih ne bi poštivali i kako bi dopustili da se zakone koristi protiv njih.
Hrvati imaju slobodu govora, mišljenja i izražavanja, da bi postojanije javno šutjeli, ali revnije vrijeđali jedni druge.

Hrvati rade i stvaraju, ali nemaju nacionalnu privredu jer nije im poznato da ju jedan narod mora imati.
Hrvati siju, sade, hrane, uče i grade, ali ne mogu živjeti od kruha u svojim rukama ili nemaju za kruh.
Hrvatima se čini da ozbiljno misle državnu politiku onda kada je ona već izgubljena.
Hrvati su vrlo zauzeti svojim životima:
toliko da zaboravljaju da su jednom imali ozbiljnu namjeru postojati.
Međutim, hrvatski se narod ne treba bojati politike, jer on svojim moralom određuje politiku, a ne da politika određuje njega.

N. Mihalić