Komentar čitatelja
Krinušić – 05.08.2020.
Neshvatljivo je ali istinito da mnoštvo Hrvata, a među njima jako puno intelektualaca, do prvih demokratskih promjena nije čulo ni znalo za Bleiburg, Maribor, Macelj, Jazovku, Gračane, Dotrščinu i mnoga druga stratišta, hrvatske “Ovčare”. Ljudi su znali za Jasenovac, Jadovno, Danicu i druga “velika stratišta” u kojima nema kostura ni kostiju. Ni ljudskih, ni životinjskih. Velika laž je posijana, velika laž je njegovana, velika laž je ušla duboko u dušu tako da ljudi i danas vjeruju da je to istina. A da tragedija bude veća, i u demokratskoj Hrvatskoj ta laž se njeguje, štiti i širi. A baš ta laž je uzrok najvećih zločina u Domovinskom ratu. Doći će ustaše i zaklati će malu decu, svi ćemo završiti u Jasenovcu i u Šaranovoj jami. Znali su Srbi i komunisti da je laž najopasnije oružje. Sve se radilo ciljano i planski I kao što se ciljano i planski širila laž, tako se ciljano i planski sakrivala istina o partizanskim i komunističkim zločinima. Istina koja se i danas ignorira unatoč bezbrojnim kosturima koji vire iz zemlje. Sad znamo gdje je Macelj, gdje je Jazovka, gdje je Barbarin Rog… I to je sve što znamo. Sve drugo je istina koja se i danas krije. Sedamdeset i pet godina nakon rata, dvadeset i pet godina nakon Domovinskog rata, nakon svih “civilizacijskih iskoraka”…još ne znamo istinu. I još uvijek prihvaćamo velikosrpske, komunističke i partizanske laži kao nešto vjerodostojno. Jesmo li mi normalni?
Izvor: narod.hr
Photo: Snimka zaslona
