Posvojenje djece je vrlo odgovoran, hrabar i zahtijevan čin. To mogu samo ljudi velikog srca i beskrajne ljubavi. Uvijek sam im se divio. Prolaze vrlo tešku proceduru i obično ne dobiju ono što žele. A mnogi žele spojiti brata i sestru, sestru i sestru, brata i brata. Postoje brojna svjedočanstva o neispunjavanju želja, postoje brojna svjedočanstva onih koji su uspjeli. Postoji jedan dokumentarac, mislim da se zove Ključ od neba, i preporučio bih ga svima. Priča je to o neizmjernoj ljubavi i trudu posvojitelja. Onih pravih, iskrenih, vrijednih dubokog poštovanja. Nažalost, u posljednje vrijeme se pojavljuju i one druge priče, priče o ljudima kojima posvojenje služi samo kao instrument u ostvarivanju nekih drugih ciljeva. Ružne priče a jednoj od njih svjedočimo ovih dana. Dakle, priče o ljudima koji, po staro-normalnim pravilima i propisima nemaju pravo na posvojenje, žele posvojiti tuđu djecu i stvoriti, po novo-normalnim pravilima, novu definiciju obitelji, “oca”, “majke”, “dvije mame”, “samoupravne interesne zajednice” i koješta drugo, strano Bogu i čovjeku. Svjedočimo i tome da su se državne institucije svrstale na stranu “novo-normalnog”, stvarajući jedan “novi svijet”, koji nije bio u političkim programima vladajućih kad su izlazili na izbore. I time krenuli po bespućima, po kojima žele povesti i sve nas. A ne samo tuđu djecu. Uplovili smo u opasne vode i to ne smijemo smetnuti s uma na idućim izborima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
