Nametanje krivnje

U Hrvatskoj se vodi žestoki informacijski i psiholožki rat protiv hrvatskoga naroda.
Za 402 hrvatske djece što ih ubiše Srbi nema spomena, nema imena ubojica, nema ih u knjigama, o njima se ne snimaju filmovi, o njima nema televizijskih emisija, ne znaju se ubojice, nitko nije kažnjen.
Tamo gdje su Srbi počinili masovne zločine nad Hrvatima na spomenicima nema imena ubojica, to su “žrtve Domovinskog rata”.
Koliko je srbskih generala obtuženo i koliko ih je osuđeno za ubojstvo 8000 hrvatske djece, staraca i žena?
Koliko ih je obtuženo i osuđeno za ubojstvo 7000 hrvatskih branitelja?
Kako to da da protiv njih “nema dokaza”?
A tko ih je pobio?
Možda Marsovci!
Najveće je zlo što na čelu protuhrvatskog informacijskog rata stoje “institucije”.

Ponašanje “institucija” poruka je da se Hrvate smije nekažnjeno ubijati a ako se budu branili, biti će kažnjeni. Uzput će im se priliepiti zločini koje nisu počinili, dok će se za srbske masovne zločine uviek naći opravdanje.

Trenutačni je status Republike Hrvatske izpod razine kolonije.

Tomašević i Možemo odlična su slika gomile hrvatskih izdajica.