Velika većina hrvatskih problema iznimno je uvećana i naglašena od 2000. dolaskom ljevičara na vlast i njihova pomanjkanja empatije i ljubavi za hrvatsku državu i društvo. Nažalost sa Sanaderom uz ljevičare dolazi i globalizam, koji je instaliranjem Plenkovića na vrh vlasti i procvao. Sve globalističke nevrijednosti se promoviraju, realiziraju i potiču a sve one i te kako štete hrvatskom nacionalnom interesu, baš onako kako to i globalizam u cijelom svijetu radi: uništava se nacija, domovina, njena kultura, vjera, obitelj, identitet… Sa svim time dolazi i do urušavanja i gospodarstva, poduzetništva, većeg zaduživanja države i pojedinaca, veliki gubici radnih mjesta uz potpunu ignorantnost vrha vlasti, promoviranje zajednica koje ne rađaju djecu (istospolne zajednice) i svega nakaradnog što ne doprinosti hrvatskom društvu (rodovi, pedofilija, antihrvatski filmska industrija, negativna selekcija kadrova i nepravde koje tjeraju mlade, ambiciozne i stručne ljude u inozemstvo pokušavajući naći tamo ono što nisu uspjevali u Hrvaskoj). Ima li išta od 2000. g. do danas što bi mogli istaknuti kao pozitivan primjer rada svih hrvatskih vlasti tog vremena? Vrlo teško ćemo naći nešto jako pozitivno, dok na negativnoj strani je beskrajno puno toga što bi mogli nabrojati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Neophodan nam je novi izborni zakon (sličan onima u većini razvijenih država), vraćanje medija u hrvaske ruke, dovođenje na vlast domoljube koji se neće dati potkupiti, ne robovati strankama i pojedincima, koji iz dana u dan potvrđuju da nisu ono za što se prodaju. Potrebna nam je napokon hrvatska politička zrelost da iziđemo masovno na izbore i odaberemo nove ljude koji do sada nisu pokazali pokvarenost, sklonost aferama i sluganstvu prema stranim moćnicima, koji osjećaju svoj narod i njegovu patnju. Ako ništa od ovoga legalnog ne prolazi, kako bi došlo do pozitivnih promjena, onda nam je potrebna ulica da svrgnemo pokvarene i prodane političare s vlasti.
