Oni ne vode, oni vozaju

Ustvari ‘oni’ ne vode, oni vozaju gradove i građane. Sasvim normalno. Birani su od tih istih su’građana’. Onih 60-ak %, koji nisu glas(ov)ali su mogli sasvim promijeniti sliku na svim razinama, ali su ‘pili kavu’ taj dan, sada piju žuč, …

Tako im i treba – prema zaslugama…

A naši, junačine, oni u foteljama – uživaju pijući nam krv, polako, polako …
Moralno intelektualni i politički (korektni) domet im je u rangu usporedbe Davidove praćke sa modernim, zastrašujuće uništavajućim ‘praćkama’.

Ali iznimno su nadareni lukavim, podlim igrama bez granica ‘u korist’ efikasnog sadizma, neplodne samodopadnosti svježine rose u podne, egoizma, beskrajne ljubavi za slavom (predznak koje nikako ne može biti “+”)!

Uostalom tko danas locira, broji i pati za tamo nekim predznacima: većina ‘narodne raje’, gomile, rulje – fali i njima eritrocita, ili omamljena; pogođena mazohizmom, razočarana do boli – i tako ‘ništa?’ ne razumije …

‘Javnobrižnici’ sumnjaju i ističu kako neki ‘naši’ vlastodršci nisu nikada ništa radili, pa: kako to može štimati …
>U tome i jeste ‘njihova’ ‘problematično raspravna prednost’: oni su cijelo vrijeme ‘razmišljali’, trenirali mozak, smišljali,… i smislili kako preskočiti ‘radnike’ i (u)doskočiti – svježi, sa punim baterijama – u fotelje…

‘Naravno’: od anemičnih do tt-jaca – istaknuše se: lova ishlapila (dio na ‘sigurno’- u štramac), ‘poslovi obavljeni’, narod blista i opet ih optereti zadacima koje, opet, neće izvršiti…
Kolo ‘sreće’ vrtjeti se prestaje; tko bi, … i osta gori…!?