Komentar čitatelja
Mila – 08.09.2020.
Vama očito nije jasno da homoseksualci ne mogu imati djecu međusobno ne zato jer im to netko brani nego jer NE MOGU. Valjda ste ucili biologiju. Muško sjeme u kombinaciji sa čim već u debelom crijevu drugog muskarca ne daje dijete. I za to im nitko nije kriv. Da jedan heteroseksualni par na isti način pokušava imati djecu, ne bi uspio, jer se to tako ne radi. I za to im nitko nije kriv, to je čisti prirodni zakon. Isto tako, oni ne mogu sklopiti brak jer NE MOGU, a ne zato što im to netko brani. Naime, oni nemaju kompatibilne spolne organe kojima bi mogli ostvariti tjelesno jedinstvo, i to je jednostavno tako. Po vasoj logici mogli bi se i starci žaliti zasto ne mogu imati spolni odnos ili djecu. Paaa…jer ne možete, je li tako?
Uskraćeno im pravo na ljubav i obitelj?
Koliko ja znam, NIKOME nije uskraćeno pravo na ljubav, a isto tako svaki homoseksualac moze naći ženu i oženiti se, a svaka lezbijka može naći muškarca i udati se. Dakle imaju ista prava kao i svi mi, no oni žele druga i drugačija prava. Ta mala manjina (4%) siluje veliku većinu (96%), ali oni su ti koji su “žrtve”, je li?
Zapravo, manjina unutar te 4%-tne manjine je aktivistička i vodi “borbu”, a mnogi ljudi homoseksualne sklonosti imaju konzervativan svjetonazor (sjetimo se Dolce&Gabbane kad su se usprotivili “gay braku” pa su ih gay aktivisti preko medija linčovali i pozvali ljude na bojkot njihove robe i ostalog).
Homoseksualni čin zove se i sodomija po biblijskom gradu Sodomi u kojem je taj grijeh bio dominantan. I svi znamo kako je Sodoma skončala. Bogu je taj grijeh ogavan.
Sama ta sklonost nije grijeh i nije zlo, naravno, i vjerujem da ljudima s tim nagonom nije lako, ali treba se pomiriti i živjeti s tim, a ne izigravati žrtvu i drugima nametati svoj poremećaj kao nešto dobro i štoviše poželjno, a kamoli ga koristiti kao oružje svojih bolesnih borbi.
Osim toga homoseksualnost je do prije 50-ak godina u psihijatriji smatrana poremećajem, sve dok gay-lobi nije izvršio pritisak da se to ukine.
Dakle poremećena manjina unutar te manjine, dakle daleko manje od 4% populacije, želi nametati svoj svjetonazor i trovati društvo.
