Što donosi novi zakon o stečaju?

Višestruko najavljivan, pa odgađan novi Zakon o stečaju, stupa na snagu sutra, 1. rujna 2015. godine. Hoće li on promijeniti sudbinu 6232 poslodavca sa 19 898 zaposlenih koji rade a ne primaju plaću? Prije svega, činjenica je da se radi o ogromnim dugovanjima koja su se do sada tolerirala nesavjesnim poslodavcima, i prema državi i prema radnicima. Od prve objave tzv. “Liste srama” broj poslodavaca i radnika koji ne dobivaju plaću i dalje raste. Koja je onda konkretna korist od te Liste? Osim deklarativnog PR zalaganja za onemogućavanje takve prakse, konkretni rezultati su potpuno izostali.

Prema novom Zakonu, pokretanje stečaja pokrenuti će se u onim tvrtkama koje su blokirane dulje od 120 dana.

Međutim, i novi Zakon o stečaju slučajno ili namjerno, ponovno predviđa različite kategorije poslodavaca – dužnika, prema kojima će se različito postupati.

U 15 320 tvrtki, radnici ne primaju plaću dulje od godine dana!

Tako prvi na red dolaze poslodavci čije su tvrtke u blokadi duže od 1000 dana. Možete li vjerovati, da je takvo “poslovanje”, državni, porezni i represivni sustav toliko vremena (više od dvije i pol godine!) tolerirao? Ne samo da je tolerirao, nego je očito i podsticao, jer takvih poduzeća u Hrvatskoj ima čak 7620! Sada je rok za pokretanje stečaja takvim poduzećima 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona, dakle 1. studenog 2015. godine.

Sljedeći će se na redu naći oni poslodavci koji svoje obveze ne ispunjavaju od 360 do 1000 dana, a takvih tvrtki ima jednako kao i onih prvih – 7700. Za njih je Zakon predvidio pokretanje stečaja do 31. prosinca 2015. godine.

Nakon toga Zakon predviđa slijedeću kategoriju, za poduzeća čija blokada traje od 120 do 360 dana. Takvih je više od 3500. Za njih je rok za pokretanje stečaja 29. veljače 2016. godine.

Objedinjavanje stečaja i predstečajnih nagodbi

Novost je i kako dio Zakona o stečajnom postupku postaju i Predstečajne nagodbe. Sudac Kolakušić nema dobro mišljenje o novom Zakonu o stečaju koji će objediniti predstečajnu nagodbu i stečaj. Očekuje da će vrlo brzo doživjeti promjenu – Zakon pomaže samo bržoj provedbi nagodbi, no tržištu i gospodarstvu taj zakon neće pomoći. Prečesta promjena zakona u Hrvatskoj je velik problem, kazao je Kolakušić, pa je tako stečajni zakon promijenjen 17 puta, a zakon o predstečajnoj nagodbi u dvije godine četiri puta.

Kakve je rezultate polučio Kazneni zakon?

Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona, 01. siječnja 2013., neisplata plaće, dijela plaće, kao i neuplaćivanje doprinosa postali su kazneno djelo za koje je zakonodavac predvidio kaznu zatvora do 3 godine.

Pa koji su od navedenih poslodavaca do sada završili u zatvoru, koliko ih je procesuirano i kažnjeno? S obzirom na “učinkovitost” tako gromoglasno najavljivanog Zakona, kojim se prema medijskim naslovima, konačno odlučilo obračunati s onima koji sustavno potkradaju i radnike i državu, odgovor nam je svima i više nego poznat.

Spomenuti Kazneni zakon primjerice obračunske liste plaća smatra ovršnom ispravom. To odlično zvuči, jer teoretski radnik s tom listom može otići u FINU i ovršiti se kod poslodavca. U stvarnosti, nitko tko ne isplaćuje plaće ne daje niti obračunske liste. Spomenute liste temelj su i za ostvarivanje bilo kakvih od ionako reduciranih prava na Zavodu za zapošljavanje. Jasno da i postupak protiv poslodavaca, treba pokrenuti radnik, koji npr. ne dobiva plaću godinu dana, a poslodavca država ne goni po službenoj dužnosti. Jedini mjerljivi rezultat ovakvog zakonskog rješenja jest statistički manja nezaposlenost, no što je to u stvarnosti slučaj.

Što, dakle možemo očekivati od novog Zakona o stečaju?

Činjenica je kako se ponovno rade ustupci, i ne provode se istovremene, jedinstvene i odlučne mjere prema svim onima koji koriste nefunkcioniranje državnog, represivnog i poreznog sustava. S obzirom da 14 500 tvtrtki s 15 milijardi kuna duga nema nijednog zaposlenog, jasno je koliko država pogoduje određenim povlaštenim pojedincima. Iz ovog podatka vidljivo je koliko se olako prihvatilo milijarde dugovanja određenih osoba za koje zakoni i pravni poredak ove države ne znače ništa. Ovakav pristup pokazuje i podkapacitiranost državnih institucija za jedinstvenu i sveobuhvatnu primjenu Zakona prema svim poreznim dužnicima.

Hrvatska ima 1022 poduzeća u potpunom ili pretežitom državnom vlasništvu. Osam poduzeća u većinskom vlasništvu države s više od 700 zaposlenih ne ispunjava obvezu redovne isplate plaća. Najpoznatiji je Imunološki zavod, slijede 3. maj Motori i dizalice, TIBO, Uljanik TESU-u, a u INEL-u iz Zagreba i splitskoj Dalmi, plaće nisu isplatili godinu dana. Pa kakav primjer, navedene tvrtke u državnom vlasništvu daju ostalima, takvim svojim ponašanjem?

Istovremeno, 322 000 građana nalazi se u blokadi. Njihovi su računi u rukama sustava, financijama im upravljaju vjerovnici i banke, a mogućnost, da se prema ovakvom modelu izvuku iz financijskih problema svedena je na puku teoriju. U slučaju blokiranih građana provedba zakona, financijski sustav naplata i ovrha savršeno funkcionira. Doista čudno, kada se usporedi s položajem poslodavaca i tvrtki koje godinama ne izvršavaju svoje obveze.

Na ovim primjerima se vidi koliko je Hrvatska i samim zakonskim rješenjima, osobito njihovom provedbom, socijalno nepravedna i neuređena zemlja. Takvo stanje možemo smatrati slučajnošću. Skloniji sam zaključku kako se radi o sustavnom favoriziranju određenih društvenih skupina. Također, radi se o potpunoj socijalnoj neosjetljivosti za obične ljude, na koje se pozivaju sve političke stranke, koje imaju ključnu odgovornost, kako bi se ovakvo neodrživo stanje hitno promijenilo.