Na današnji dan, 27. siječnja 1924. godine, prije točno 100 godina, u Rimu je između Jugoslavije i Italije (Kraljevine SHS i Kraljevine Italije) potpisan Rimski ugovor (sporazum), piše Miki Bratanić.
Prva Jugoslavija
S jugoslavenske strane potpisnici su bili Nikola Pašić i Momčilo Ninić, a s talijanske strane najveći fašist svih vremena, Benito Mussolini.
Nakon što je prethodnim Rapalskim ugovorom iz 1920. godine predala Italiji hrvatske dijelove Istre i Dalmacije, ovim se ugovorom velikosrpska, ili kako se to ljepše kaže jugoslavenska politika, sprijateljila s fašistom Mussolinijem, ustanovila s njim „srdačnu suradnju”, te mu predala našu Rijeku, naš hrvatski teritorij.
Drugi svjetski rat
Godine 1941., 6. travnja Hitler je sa svojim saveznicima među kojima je bila Italija, pokrenuo napad na Jugoslaviju, koja se je gotovo bez otpora vojno rasula i predala doslovno u nekoliko dana. Jugoslavija je time predala kompletnu Dalmaciju i velik dio ostalog teritorija hrvatskog zaleđa Italiji.
Pored dijelova Dalmacije koje je Jugoslavija već bila prethodno predala Italiji ugovorima iz 1920. i 1924. godine, Italji je tako predan još veći dio hrvatskih teritorija koje je talijanska vojska stavila pod svoju kontrolu.
Sve se to u vojnom i političkom smislu dogodilo prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), dakle prije 10. travnja 1941. godine. To znači da Dalmaciju nije Italiji prodala NDH, ni ustaše, ni Pavelić. Dalmacija nije prodana drugim Rimskim ugovorima koji su bili potpisani tek 18. svibnja 1941. godine, a kako to velikosrpsko-jugoslavenska politika desetljećima uporno ponavlja.
Dalmaciju i druge dijelove Hrvatske je Italiji predala Jugoslavija prije nego je NDH uopće postojala.
Predala je gotovo bez ispaljenog metka početkom travnja 1941. godine i prethodnim Rapalskim i prvim Rimskim ugovorima i sporazumima s Italijom iz 1920. i 1924. godine.
NDH
Kada je 10. travnja osnovana NDH, talijanska okupacija Dalmacije i drugih hrvatskih teritorija u zaleđu već je bila praktično uspostavljena. Nova hrvatska država nije imala nikakvu vojsku, niti ikakvu političku ili vojnu snagu oduprijeti se već uspostavljenoj talijanskoj okupaciji i vratiti već zauzete hrvatske teritorije. Rimski ugovori koji su uslijedili 18.5.1941. godine nisu dakle bili nikakvi izdajnički, niti prodajni ugovori, nego nažalost posljedica tadašnje politike velikih sila i snaga na terenu.
Kapitulacija Italije
Kada je Italija kapitulirala u jesen 1943. godne, svi ti okupirani i predani hrvatski dijelovi vraćeni su administrativno u NDH. Dalmacija je tada bila Hrvatska. Hrvatski su se komunisti nakon toga mogli nastaviti boriti da Dalmacija ostane Hrvatska. Mogli su se politički boriti ili dogovoriti s ustašama ili nastaviti se vojno boriti protiv ustaša, ali naći neki način borbe za očuvanje Hrvatske, i Dalmacije u okviru Hrvatske. Ipak NISU.
Jugoslavenski komunisti su ih upregnuli u daljnju borbu u kojoj je Dalmacija vraćena Jugoslaviji i postala jugoslavenska. Do kraja rata borili su se za ubijanje Hrvatske. A nakon rata su masovno ubijali sve one koji su Hrvatsku htjeli. Počinili su 1945. godine najveći zločin u povijesti čovječanstva u kategoriji ubijanje ratnih vojnih i civilnih zarobljenika.
Tako je to bilo.
Šutnja o prvim Rimskim ugovorima
Većina medija u Hrvatskoj prešućuje obljetnicu prvih Rimskih ugovora iz 1924. godine.
Ili je spomnju onako, reda radi, kao neku nebitnu kronološku informaciju. Ne stavljaju fotografiju Mussolinija i jugoslavenskih političara iz tog dana na naslovnice. Oni čuvaju tintu za obljetnicu onih drugih Rimskih ugovora iz svibnja 1941. godine. Tada se na naslovnicama pojavljuje Mussolini. S Antom Pavelićem, naravno.
Tada se govori o prodaji Dalmacije. O izdaji. O sramnim ugovorima. O ustašama kao najvećoj sramoti u povijesti Hrvatske…opravdava se na sve načine jugoslavensko zlo. Tako je i danas. I tako će biti kada dođe 18. svibnja.
Godina je 2024., a mi smo mentalno i informativno još u 1924.
Budućnost nam dolazi svaki dan. Ali ne donosi ništa novo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
