9. travnja 1431. Šibenik – počela gradnja jedne od najljepših europskih katedrala

Na današnji dan 1431. počela je gradnja znamenite katedrale svetog Jakova u Šibeniku. Ta je crkva zbog svoje iznimne kulturne vrijednosti uvrštena 2000. u popis svjetskog kulturnog nasljeđa.

Dana 18. rujna 1991. JNA je sa tri granate pogodila najljepši dio ove izuzetne sakralne građevine – kupolu crkve svetog Jakova.

Šibenska katedrala je trobrodna bazilika dimenzija 38 x 14 m i s najvišom visinskom točkom na vrhu kupole od 38 m. Posvećena je 1555. godine, a posvetio ju je biskup Ivan Štafilić.

Po svojoj umjetničkoj vrijednosti pripada najznačajnijim europskim monumentalnim katedralama, a po nekim svojim osobinama je jedinstvena ne samo među katedralama, već i među kršćanskim crkvama općenito.

Jedina građevina u cijeloj Europi isključivo od kamena

Jedina je katedrala u cijeloj Europi izgrađena isključivo od kamena, bez uporabe vezivne žbuke i drvenih konstruktivnih elemenata.

Također je prva montažna građevina u Europi sagrađena na principu utorenih ploča (ostale na tom principu se počinju graditi tek u 19. stoljeću), kao i jedina građevina čiji volumen izvana u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora.

Poznata je po ikonografskim inovacijama, među kojima posebno mjesto zauzimaju friz od 74 skulpture glava (individualni portreti suvremenika Jurja Dalmatinca), koji slovi za najbrojniju i najkvalitetniju galeriju portreta izloženu kao javni spomenik na jednom sakralnom spomeniku u Europi, kao i uvođenje reljefa Boga Oca s golubicom Duha i anđelima na svodu krstionice.

Gradnja katedrale Sv. Jakova trajala je 105 godina s prekidima, odnosno od 1431. do 1536. godine. Konstrukcija je započeta u venecijanskom gotičkom stilu, a dovršena je u stilu toskanske renesanse.

Majstori: Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac

Prvo desetljeće na njezinu podizanju rade mletački gotički graditelji (Francesco Giacomo, Antonio Busato i Lorenzo Pincino, te šibenski klesarski majstori Andrija Budčić i Grubiša Statčić), a 1441. godine je za glavnog graditelja katedrale postavljen Juraj Matejev Dalmatinac, koji je gradnju katedrale vodio sve do kraja života 1475. godine.

Kao majstor kasne / cvjetne gotike i začetnik prijelaznog gotičko-renesansnog stila u Dalmaciji, svojim je zamislima promijenio prvobitnu koncepciju crkve, dajući joj monumentalni značaj. Nakon Jurjeve smrti, gradnju šibenske katedrale nastavlja Nikola Firentinac, koji gradi u stilu čiste renesanse. Nakon Firentinca, katedrala još nije završena, stoga na njenoj gradnji dalje rade mletački graditelji Bartol i Jakov iz Mestre, te zadarski majstor Mestičević.

Krstionica kao izvor života

U unutrašnjosti katedrale posebnu pozornost zaslužuje krstionica, koja je u stilskom pogledu originalna i kreativna sinteza dvaju likovnih govora prve polovice 15. stoljeća – kasne gotike i rane renesanse.

Prva je dovršena renesansna arhitektura kao cjelina, a nastala je samo 20 godina nakon pravog početka renesanse u Toscani. Obilje skulptorskog ukrasa najdojmljivija je oznaka krstionice, a u dekorativnim motivima ljudski je lik najzastupljeniji.

Osim četiriju statua proroka (od kojih danas samo dvije sačuvane), čitav je svod ukrašen cjelovitim likovima anđela, glavama kerubina i markantnom glavom Boga Oca. Trio punačkih i u pokretu modeliranih golišavih dječaka majstor je Juraj smjestio uz nosač krsnog zdenca postavljena u sredini prostora.

Šibenska katedrala potvrda je tisućljetne pripadnosti Hrvata europskom kulturnom krugu, kao i sveze sa zapadnim kršćanstvom koje je temelj naše kulture. To potvrđuju i ostala hrvatska mjesta na popisu svjetske baštine UNESC-a: Eufrazijeva bazilika u Poreču, Dioklecijanova palača u Splitu, cijela gradska jezgra Trogira i Dubrovnika i Starogradsko polje na otoku Hvaru.