Iako je ostavka Miroslava Škore na sve funkcije u Domovinskom pokretu začudila mnoge, uključujući čak i njegovu sestru, saborsku zastupnicu i nedavnu kandidatkinju za osječko-baranjsku županicu Vesnu Vučemilović, takav rasplet događaja nije sasvim neočekivan kada političke procese u Hrvatskoj sagledamo u relacijskom odnosu.
Predsjednički izbori i logičan slijed kapitaliziranja potpore
Prije nešto više od dvije godine, pjevač Škoro postao je političar Škoro i to ni više ni manje nego predsjednički kandidat. U toj utrci Škori je za ulazak u drugi krug nedostajalo svega dva postotna boda i bilo je sasvim logično i očekivano da će potporu više od 465 000 birača nastojati kapitalizirati i na nadolazećim parlamentarnim izborima. Za izgradnju stranačke infrastrukture i profiliranje novih političkih lica, Škoro i novoosnovani Domovinski pokret nisu imali previše vremena u situaciji ljetnih (post)epidemijskih parlamentarnih izbora, a nadolazeći lokalni izbori, koji su uvijek najbolji pokazatelj razvijenosti stranačke infrastrukture i funkcionalne disperzije na terenu, zahtijevali su izuzetne napore članova pokreta, a posebno njegovog predsjednika Škore koji je uspio doći, prema mnogima, neočekivano daleko u utrci za krunski dragulj lokalnih izbora- Grad Zagreb.
Ispravna procjena – priprijetio Možemo, doprinio rastu DP-a
Iz Škorine vizure stoga nije sasvim neočekivano podvući crtu u ovome trenutku jer je pokretu koji je donedavno čak nosio i njegovo ime, omogućio maksimalnu kapitalizaciju njegovu ranije stečenu popularnosti, medijske pojavnosti i prepoznatljive karizme. Iako je mnoge iznenadio kandidaturom za gradonačelnika Zagreba, čini se da se i u toj izbornoj utrci Škoro odlučio izložiti, pokazalo se, ispravno procjenjujući da samo svojom kandidaturom, može ozbiljnije priprijetiti platformi Možemo, a samim time naravno, daljnje doprinijeti rastu Domovinskog pokreta. Iako Škorina iznenadna ostavka, o kojoj očigledno nije komunicirao sa stranačkim tijelima, ostavlja izuzetno širok prostor za medijske špekulacije i kuloarska nagađanja, ona je sasvim logična ako na umu imamo trogodišnji period u kojem u Hrvatskoj neće biti izbora.
Škorina dionica je otrčana
Ako je ostavku mislio dati ikada, ovo je za nju bio idealan trenutak jer je time ostavljen dug vremenski period novom predsjedniku da stranku konsolidira, stekne autoritet te promovira nove ljude i politike. Čini se da je Miroslav Škoro prepoznao upravo sadašnji trenutak, nakon što je stranku predvodio na izborima za sve razine vlasti u Hrvatskoj i u to po načelu „za mnom“, kao trenutak u kojem je, kako je to svojedobno sročio Ivo Sanader, njegova dionica otrčana.
Prelazak na mirnodopski ustroj
Iako je neminovno da u Domovinskom pokretu, kao i u svakoj političkoj organizaciji disonantnih tonova ima, promatrati početak bratoubilačkoga rata ili rasapa stranke u posljednjim događajima bilo bi u maniri teoretičara zavjere. Ma kako za članove i simpatizere Domovinskog pokreta, dramatično zvučali pozivi Vesne Vučemilović vršitelju dužnosti predsjednika Domovinskog pokreta Mariu Radiću da podnese ostavku na dužnost političkog tajnika stranke, kao i pozivi Miroslavu Škori da svoju ostavku povuče, čini se da bi njezine istupe trebalo promatrati prije svega kroz opetovano zalaganje za djelotvornim funkcioniranjem stranačkih tijela. Činjenica je da je Domovinski pokret do sada, spletom izbornih okolnosti, funkcionirao ad hoc, odnosno kako navodi Vučemilović, kao trgovačko društvo.
Pozitivna strana ostavke
Ako Škorina ostavka bude označila početak druge faza u razvoju Domovinskoga pokreta u kojoj će se stranka razviti kao strukturirana, razgranata i homogena cjelina, onda ona dugoročno za njih može biti samo pozitivna. Kao što je u ratu nastalim vojskama preustroj na mirnodopsko funkcioniranje težak i dugotrajan proces, tako je i političkim organizacijama kreiranima za izbore proces prelaska na funkcioniranje u vremenu bez izbora izazovan, ali o uspješnosti tog procesa ovisi uspjeh u budućim bitkama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
