Na izbore je izašlo 55% birača. Nakon obrađenih 100% biračkih mjesta, Zoran Milanović osvojio je 1.034.389, a Kolinda Grabar-Kitarović 929.489 glasova te je pobjeda ostvarena s nešto manje od 105 tisuća glasova. Broj nevažećih listića iznosi 4,35% ili 89.415, još uvijek manje od 105 tisuća glasova pobjedničke razlike. Dakle, Zoran Milanović bi ionako postao pobjednik, bez obzira na revoltirano poništavanje listića dijela glasača, po naputku Miroslava Škore.
Birači koji su izašli na izbore natpolovično su odlučili da im se vođenje države predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nije svidjelo i da žele promjene. Kakve god one bile. Jesu li odabrali pravi smjer? Bojim se da nisu. Naime, ono što je pokazao Milanović i vrijednosti za koje se je zalagao u svom prethodnom političkom djelovanju, kao predsjednik vlade (on kaže premijer) i u predsjedničkoj kampanji, ne će se promijeniti. One se mogu prikriti ili prigušiti pobjedničkim govorom, ali karakter i politika osobe najvjerojatnije ostaje kakvim se i prije pokazao. Pitanje je jesu li to željene osobine i vrijednosti onih preostalih državljana RH, potencijalnih birača koji nisu izašli ili nisu imali mogućnosti izaći na izbore?
Mirando Mrsić, nekad SDP-ovac, a danas šef Demokrata, smatra kako je u drugom krugu došlo do mobilizacije birača. On kaže kako je Milanović dobio podršku građana, a Kolinda Grabar Kitarović je prošlost. Kaže kako sada stiže nova era u Hrvatskoj koja će konačno krenuti putem zemalja kao što su Njemačka, Švedska ili Irska, a ne putem Mađarske ili Poljske. Očito je mislio na mobilizaciju SDP birača, a spominjanje Mađarske i Poljske zasigurno znači manje nacionalnih, domoljubnih i duhovnih vrijednosti, a puno više neokomunizma i liberalnog konformizma. Zoran Milanović osvojio je devet županija, sve one koje nisu izravno osjetile Domovinski rat. Kolinda Grabar Kitarović dobila je više glasova u preostalih 12 županija, svima onima koje su stradale u ratu, ali i iz kojih se stanovništvo masovno iseljavalo, posebice u ovih posljednjih pet godina. Karta Hrvatske, gledajući od jugoistoka prema sjeverozapadu, to najbolje pokazuje. Potvrđuje se sklonost brzog zaborava novijih hrvatskih povijesnih okolnosti. Riječ je o nekoliko stotina tisuća ljudi u najboljoj životnoj dobi, koji su bolji život potražili u inozemstvu.
Prema nedavnim podatcima, iz Hrvatske je u posljednjem mandatu HDZ vlade iselilo oko 350.000 radno sposobnih građana u druge članice Europske unije. Poznato je kako već od ranije Hrvatska ima više stotina tisuća hrvatskih raseljenih građana širom svijeta, koji su rođeni u Hrvatskoj, uz 2-3 milijuna njihovih potomaka. No ta se brojka ni približno ne primjećuje prilikom izbora u inozemstvu. Naime, sistem izbornog glasovanja onemogućava iskazivanje volje velikog broja hrvatskih državljana, koji su posve obespravljeni kroz neravnopravan način glasovanja u inozemstvu. Zbog problema glasovanja u inozemstvu (vidi ovdje –> https://narod.hr/hrvatska/damir-borovcak-za-narod-hr-o-problemima-glasovanja-na-predsjednickim-izborima-u-inozemstvu ) veliki je broj onih koji izvan Hrvatske nemaju demokratskih uvjeta izaći na izbore. Može se reći da su na taj način svi izbori poslije 2000. g. manipulirani i u tom vidu neregularni, jer je narušeno demokratsko pravo jednakosti uvjeta ostvarivanja glasačkog prava hrvatskih građana u inozemstvu prema onima u domovini. Očita je potreba reforme izbornog zakona i sustava po svim sastavnicama, no onome koji dobije izbore po već ustaljenom modelu, to nikada ne pada na pamet.
Potrebno raščlaniti brojke izlaznosti u drugom krugu predsjedničkih izbora u inozemstvu. U cijeloj Njemačkoj, zemlji pola stoljetnog hrvatskog gastarbajterstva, glasovalo je svega 8.041 birača, u Irskoj kao utočištu mladih izbezumljenih Hrvata, svega 97 birača, u cijeloj iseljeničkoj Kanadi svega 833, u SAD svega 419, u Australiji svega 880 birača… Ukupno u iseljeništvu samo 16.826, bez domicilne Bosne i Hercegovine gdje je glasovalo 35.547 birača… Ukupno je na ovim izborima izvan Hrvatske glasovalo 52.373 birača u drugom krugu izbora za predsjednika Hrvatske. Zar je moguća izlaznost u inozemstvu 5-6 posto, ako je primjerice iselilo više od 350.000 građana samo u posljednjih nekoliko godina? Nije li to nelogično prema izlaznosti u Hrvatskoj od 55 posto? Dakako, to je moguće samo uz smišljeni model i nedemokratske uvjete diskvalifikacije i nemogućnosti glasovanja onih, koji su najnezadovoljniji otišli iz Hrvatske.
Bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u posljednjem mandatu posjetila je hrvatske zajednice u Kanadi, SAD, Argentini, Australiji, Novom Zelandu. U Njemačkoj se sastala s hrvatskim građanima u više navrata. Posvuda su joj raseljeni hrvatski građani bezuspješno pokušavali ukazati na anomalije politike i glasovanja u inozemstvu. Međutim, ona na valu euforičnih zanosa, poslije tih posjeta nije analizirala osnovne demokratske potrebe raseljenih hrvatskih državljana i nije se oglasila na temu potrebe poduzimanja rješavanja problema glasovanja u inozemstvu. Dapače, izbjegla se očitovati i o rezultatima referenduma inicijative o potrebi promjena izbornog zakona i beskrupuloznoj krađi preko 40.000 tisuća glasova od strane Plenkovićeve vlade i ministra Kuščevića. Miroslav Škoro je upravo kao svoj politički program zahtijevao mogućnost izravnog glasa naroda posredstvom referenduma. Smatram da je bivšu predsjednicu u njezinom mandatu upravo nezalaganje za te potrebe glasa naroda koštalo gubitka novog mandata.
HDZ je u latentnom padu podrške građana, pa je agresivni Milanović uspio dobiti ove izbore. Slijedi pet godina njegovog liberalnog komunizma, čije SDP partijske ćelije nisu lustracijom nikada očišćene od grijeha KPJ prošlosti. Svjetonazorske vrijednosti koje je do sada zastupao Zoran Milanović nisu moje vrijednosti. Posebice se to tiče odnosa prema povijesnim istinama Drugog svjetskog rata i obrambenog Domovinskog rata. Jer na tim se istinama gradi ili ruši hrvatska bolja budućnost, naime bolju budućnost nije moguće graditi bez istine. Tako će Hrvatska i dalje ostati podijeljena, pitanje je samo s kolikim pritiscima djelovanja ‘duboke države’, uz pomoć medijskih gušenja i ispiranja mozga građanima, s kolikim naplavinama novih liberalnih friziranja, s koliko snažnim utapanjima u neokomunističkom konformizmu. Djeca i unuci onih koji su poharali Hrvatsku poslije 1945. ponovno jašu. Njihovo raspoređivanje po pozicijama moći nastaviti će se brzo i učinkovito. Hrvatska koja se branila u Domovinskom ratu protiv svih oblika povijesnih i osvajačkih nasrtaja, ostaje i dalje na vjetrometini podvala i kvazi istina.
