Teško je sjetiti se pridjeva koji dosad već nije upotrijebljen u opisivanju protekle turističke godine u Hrvatskoj. Te je bila izazovna, pa neizvjesna, turbulentna, pa zahtjevna, nepredvidiva, razočaravajuća, zadovoljavajuća, odlična, rekordna… I na kraju svega, većina koja sve to sluša i promatra još uvijek se pita: pa kakva je stvarno bila ta sezona u Hrvatskoj?
Neumjeren rast kapaciteta na štetu prostora i normalnog života domaćeg stanovništva, koji je već cijelo desetljeće glavno obilježje našeg turističkog “čuda”, donio je prve naplate već u ovoj godini, a bez pametnog pristupa rješavanju tih problema pravu cijenu mogli bismo platiti u godinama koje dolaze.
Koliko smo blizu neželjenim posljedicama prekomjernog turističkog rasta, najbolje ilustriraju podaci o popunjenosti naših kapaciteta u godini koja izmiče, koji su svi redom bili prazniji nego godinu ili dvije ranije. Ne strašno, ali pokazuju smjer.
Tako su hoteli u prvih 11 mjeseci ove godine imali prosječnu zauzetost od 42,6 posto (0,6 posto manje nego lani), isto je i s kampovima i objektima na obiteljskim poljoprivrednim domaćinstvima i u obiteljskom smještaju.
Posljednje dvije godine broj kreveta u obiteljskom smještaju porastao je za 14,8 posto, a broj noćenja u njima za 9,3 posto, što pokazuje kako rast kapaciteta ni blizu ne prati rast potražnje. U zadnje dvije godine komercijalni smještajni kapaciteti u Hrvatskoj porasli su za 10,5 posto, a broj noćenja u njima upola manje od toga, tek 5,7 posto. Netko je, dakle, morao ostati praznih postelja.
Ipak, u glavnom dijelu godine najviše noćenja ostvareno je s tržišta Njemačke, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Poljske, Italije, Češke i Velike Britanije, dok je iz izvaneuropskih zemalja najviše noćenja ostvareno s tržišta SAD-a, Australije, Kanade, Južne Koreje i Kine.
Gledajući po destinacijama, najviše noćenja ostvareno je u Dubrovniku, Rovinju, Poreču i Splitu, gdje je stanovništvo nezadovoljno načinom života u vršnim dijelovima sezone, u kojima plaćaju danak turističkoj popularnosti.
I u gradovima najnapadnutijima apartmanima, poput Splita, samo se pet posto stanovništva bavi iznajmljivanjem, pa se onih preostalih 95 posto građana s pravom pita: što mi imamo od svega toga?!
Porast domaćih turista
Jedno od neočekivanih obilježja sezone jest i veliki udio domaćih turista u špici sezone, za koje je malo tko imao baš potpuno jasno objašnjenje. Jednostavno, oni su se u svim statistikama nametnuli s dvoznamenkastim rastom dolazaka i noćenja i tako pokazali kako stanovnici Hrvatske ipak mogu sebi priuštiti odmor na Jadranu po sadašnjim cijenama.
Domaći turisti najveće su iznenađenje sezone, pa je u komercijalni smještaj u kolovozu došlo njih gotovo 347 tisuća, što je u odnosu na lanjski kolovoz porast od 22,2 posto i ujedno jedan od rijetkih tako visokih porasta dolazaka domaćih turista u hrvatskom turizmu u bilo kojem mjesecu tijekom zadnjih 15-ak godina.
Domaći gosti ostvarili su 15,3 posto više noćenja u kolovozu ili nešto više od 1,8 milijuna, čime su se pozicionirali na šesto mjesto među svim tržištima. Tako je domaćih gostiju na Jadranu bilo koliko i Austrijanaca i Čeha…
Kasni buking i odgođene rezervacije dolazaka obilježile su proljeće ove godine i unijele puno nervoze među turističke djelatnike, potom je uslijedio “mokri” svibanj i dio lipnja s 50 kišnih dana, koji su pokazali koliko je turizam ovisan o nebu, piše Slobodna Dalmacija.
Glavna poruka koja sa svih razina ide prema našim turističkim poduzetnicima glasi: ulaganje u ljude, kvalitetu, uslugu, prostor, posebnost…
