Dugo se čekalo na realizaciju toga projekta, ali konačno smo dočekali.
Ploveći LNG (kratica za liquefied natural gas – ukapljeni prirodni plin) terminal na hrvatskom otoku Krku započinje od 1. siječnja 2021. godine s radom.
Jedan od najambicioznijih energetskih pohvata u ovom dijelu Europe i jedan od važnijih logističkih projekata u konceptu Inicijative Triju mora došao je tako do faze realizacije.
Gradnja terminala, vrijedna ukupno 233,6 milijuna eura (dio toga financirala je Europska unija), imala je status strateškog interesa Republike Hrvatske. Unatoč tome, njegova izgradnja nešto je kasnila, a razlog su bile, među ostalim, i problemi s dobivanjem potrebnih dozvola, povezani s dvojbama oko utjecaja na okoliš. Te je dvojbe u međuvremenu razriješila neovisna međunarodna studija.
Ali, poteškoće s gradnjom terminala ne trebaju čuditi. Kao i svako drugo veće ulaganje u energetsku infrastrukturu i ovo ima svoju geopolitičku dimenziju.
Ta dimenzija, u ovom slučaju, povezana je s diverzifikacijom opskrbe plinom. Točnije, jačanjem energetske neovisnosti zemalja na potezu Jadran-Baltik, zemljama među kojima su većina njih članovi Inicijative Triju mora.
Energetska poveznica između toplog Jadranskog i hladnog Baltičkog mora, točnije LNG terminala na Krku i onoga u Świnoujściu uskoro će biti okončana. Točnije, bit će okončana kada uskoro završi izgradnja plinovoda od Hrvatske prema Mađarskoj, državom koja je sa Świnoujściem već povezana.
Glavni element terminala jest „LNG Croatia“, brod koji je u Kini pretvoren u ploveću jedinica za skladištenje i uplinjavanje prirodnog plina (Floating Storage Regasification Unit).
Kako je pisao hrvatski portal Energypress, prije dvije godine tvrtka Golar Power Limited ponudila je tada konverziju postojećeg LNG tankera „Golar Viking“, proizvedenog 2005., u FSRU brod u vrijednosti od 159,6 milijuna eura.
Odabrani FSRU brod ima kapacitet spremnika od 140.000 prostornih metara, s kapacitetom regasifikacije ukapljenog prirodnog plina od 300.000 prostornih metara prirodnog plina na sat. Direktor LNG Hrvatske Hrvoje Krhen je izjavio da se probni rad očekuje u prvoj polovini prosinca. Svi radovi u brodogradilištu teku prema predviđenom rasporedu, a probni rad će trajati do kraja godine, kada terminal počinje s komercijalnim radom.
Ivan Brodić, analitičar i glavni urednik portala Energypress ističe kako je terminal u kontekstu Inicijative svakako važan, ali da treba biti realan i svjestan i njegovih ograničenja u ovome trenutku. Terminal će, kako kaže, imati kapacitet oko 2. 6 milijardi kubičnih metara, što nije previše.
„Krk će za ozbiljnu politiku trebati proširenje, jer njegov kapacitet odgovara hrvatskoj godišnjoj potrošnji, za koju se ne nazire povećanje. Interkonekcije postoje, upravo se završava drugi smjer prema Mađarskoj. Ali, govorimo li o hrvatskoj perspektivi, postavlja se pitanje tržišta. Mađarska, koja ima najbolju energetsku strategiju u Europi, u smislu sigurnosti i diverzifikacije, već godinama kupuje LNG iz terminala u Świnoujściu, a cijena mu je oko 20 posto niža nego li ona s Krka. Ako se tu nešto ne promijeni pitanje je možemo li računati na to tržište”, kaže on.
Brodić dodaje kako pokretanje terminala na Krku ipak ima veliki potencijal.
„Moglo bi puno značiti za energetsku integraciju Srednje Europe, kako međusobnu, tako i unutar NATO saveza. Terminal je poslovno održiv sve do 2024. godine, a iz današnje perspektive možemo reći i do 2027. godine jer neki zakupnici su rezervirali plin na terminalu i na šest godina. Ukapljeni plin je zbog tehnologije istraživanja i eksploatacije, ali i prijevoza morskim putem, brodom, skuplji oko 20 posto od kopnenog plina. Međutim, pojeftinjenjem tehnologije, plin iz LNG-a postaje sve konkurentniji”, naglašava Brodić, dodajući kako je uz hrvatske energetske tvrtke INA-u i HEP, najveći zakupnik mađarska tvrtka MVM.
U nedavnom razgovoru za hrvatske medije, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov komentirao je gradnju terminala, u svjetlu činjenice da Hrvatska u ovome trenutku najveći dio plina kupuje od Moskve.
Lavrov je rekao kako je gradnja terminala „unutarnje pitanje Hrvatske“, dodajući u svom ironičnom stilu kako Zagreb sam odlučje „želi li jeftiniji kopneni ili skuplji ukapljeni plin“.
Brodić, međutim, ističe kako terminal ima i svoje strateško značenje.
„Terminal je za Hrvatsku najvažniji zato što Hrvatskoj nedostaju skladišta plina. Za razliku od Mađarske koja ima popunjenost i kapacitete za 9 mjeseci pune potrošnje, Hrvatska je do pojave terminala imala tek za dva ili tri mjeseca. U tom smislu, dakle sigurnosnom i strateškom, nekoliko desetaka postotaka skuplji plin, nije prevelika cijena”, kaže, dodajući kako, uostalom, postoji velika mogućnost da na Krku bude priman i ruski ukapljeni plin.
Hrvatski energetski analitičar zaključuje kako se o terminalu u kontekstu zemalja Triju mora ipak ne može govoriti kao o „game changeru”, ali svakako može kao o novoj vrijednosti.
„Terminal je činjenica koja postaje dio hrvatskih i srednjeeuropskih energetskih tijekova što je za Hrvatsku iznimno važno u geostrateškom smislu. Bit će održiv sigurno 6 godine što je važno u ekonomskom smislu. Služit će i kao skladište. Terminal je dakle na svim poljima dodana vrijednost”, zaključuje.
* Goran Andrijanić, Udruga Triju mora, diplomirao je novinarstvo na FPZG i pisao u nizu hrvatskih i poljskih medija. Bio je glavni urednik Bitno.net, izvršni urednik tjednika Fokus i novinar u Jutarnjem listu. Sada piše za poljski portal Wpolityce.pl i tjednik Sieci. Piše o religiji, politici i popularnoj kulturi. Oženjen, otac troje djece – Antonine, Jana Josipa i Ruže Hanne.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
