Anela Todorić: ‘Guraju nam pod nos slike muškaraca koji sami sebe ponižavaju svojim izgledom i ponašanjem, a skrivaju pobožnog čovjeka’

Vodimo državu odgovorno i šaljemo narodu lijepe poruke – mogao bi glasiti sažetak svih govora koje nam upućuju naši vladajući.

Međutim, dok zijevaju čini se kao da usta govore jedno, a glava misli o drugom: Ogledalce, ogledalce najljepši i najpametniji na svijetu, tko je? Iako znaju već svima poznati odgovor, da iza sedam gora i iza sedam mora, živi neki narod, ljepši i zdraviji nego je slika u ogledalu, oni ga odbijaju vidjeti, čuti ga što ima za reći i dopustiti drugima da ga vide.

Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati”(Lk 12,2)

Ljutimo se kad se iskrivljuje hrvatska povijest, kad se laže na Boga i svećenike, kad nam se kradu temeljna ljudska prava, promovira grijeh i sva prljavština ovoga svijeta. Ljutimo se, a zaboravljamo na jednu bitnu istinu, a to je da nije baš svaki čovjek istinski i pravo sposoban voljeti svoju domovinu u kojoj živi.

Bl. Ivan Merz u svom Dnevniku piše da je domovinu sposoban voljeti samo onaj koji ponajviše ljubi ono što je najvrijednije u toj domovini, a to su bez sumnje ljudske duše, a u tim ljudskim dušama njihov neumrli život.

Preslušamo li ponovo snimke govora onih koji nam uporno nameću robiju, nazivajući je slobodom i napretkom, brzo ćemo zaključiti da se nijedan ovaj glas sa snimke ne bi oglasio za najmanjeg i najslabijeg od nas bez vlastitog interesa, a kamoli dao svoj život za njega.

Ne ljutimo se, nego se sjetimo bl. A.Stepinca i bl. I. Merza i njihove ljubavi prema domovini.

Njihove planove nam je proučavati i njih naslijedovati ako domovinu mislimo sačuvati. I rastimo u ovoj ljubavi, moleći Boga da nam providi svete vođe koje će izvesti svoj narod iz ropstva.

“A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. (Lk 12,4)

Uzmimo najslabije i najnemoćnije mučenike ovog svijeta – nerođenu djecu. Bože moj koliko krvi proliše ovi nedužni, niti kome što dužni, niti kome što krivi! Vodi li o njima tko računa među vladajućima? Busaju se u prsa otvarajući usta puna riječi o narodu i za narod, a ovi maleni umiru bez glasa puštenog. Svakodnevno.

Dok zadnja vrtićka grupa mališa odlazi na svoju oproštajnu predstavu pred svojim roditeljima, ovi u istom trenutku odlaze, a da svijeta ni vidjeli nisu, roditelje nisu upoznali, a kamoli dobili priliku zaigrati u nekoj svojoj životnoj predstavi.

I sve po zakonu kojeg urediše “pravi rodoljubi”. Ne ljutimo se, nego se sjetimo majke koja umri rađajući svoje dijete.

O takvoj ljubavi mislimo i nju naslijedujmo. Duša se dušom brani u zemlji koju se voli i molimo Boga da nam dade svete žene, majke i očeve, odgojitelje i učitelje kojima možemo sa sigurnošću povjeriti i vlastitu djecu.

“Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela.” (Lk 22,23)

Pogledajmo mlade i odrasle neurednih života, ljudi promiskuitetnog ponašanja i neuredne spolnosti. Zar je rodoljub onaj tko vidi interes i zaradu u porocima i u tuđim slabostima koje su ih zavele. Zabrinuti za budućnost ovih mladih nude nam zakone preventive u raznim kontracepcijskim sredstvima i zakone ludih ideologija. A jesu li rodoljubi oni koji drže u rukama medije na kojima se nudi budućnost bez ikakve nade? Zar su rodoljubi oni koji ne dozvoljavaju da se na njihovoj televiziji vidi iti kap mora zdrave budućnosti?

A pogledajmo u more mladih čistog srca i tijela, koji pune Crkve diljem svoje domovine, one koji hodočaste po Marijanskim Svetištima i svake godine učinu kilometre molitve, pokore i posta za svoju domovinu i u njih se zagledajmo. U njima je budućnost naše domovine.

Molimo Boga da ojača ove svoje vojnike koji će ponovo vratiti vjeru u jednoga Boga u našoj domovini.

“Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.”(Mt 6,19)

Silno zabrinuti za demografiju, “rodoljubi” su nam uredili društveno raspoloženje koje mlade plaši rađanjem i stvaranjem novih obitelji.

Guraju nam pod nos slike muškaraca koji sami sebe ponižavaju svojim izgledom i ponašanjem, a skrivaju od javnosti pobožnog čovjeka, poštenog radnika, poniznog molitelja, prikladno odjevenog za Misno slavlje, koji skupa sa svojom ženom i mnogobrojnom djecom kleči pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. A pogledajmo obitelji s mnogobrojnom djecom kako se smiju u toplini svojih domova. Laž samoprozvanih rodoljuba je da takvi ne znaju živjeti i da su na teret državi.

Istinski rodoljub polaže budućnost cijele države njima u ruke. Molimo Boga da ohrabri naše mlade, da ojačaju svoju domovinu mnogobrojnom djecom. Nek nam se srca pune gledajući ih kako skaču i vesele se na našim trgovima.

“Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” (Mt 6, 21)

Običnom malom čovjeku zaista je sramotno i gadljivo rodoljublje koje mu se danas nameće. On bi htio gledati, ljubiti i zaštititi svaku dušu svoje zemlje, na radost svake majke koja je na bilo kojii način izgubila svoje dijete. Vrag se plaši svake slike dobra, zato je i nastoji sakriti od velikog broja očiju.

I ogledalce u bajci priznaje da se iza sedam gora i sedam mora nalazi najljepše što se okom vidjelo. Nema se zato potrebe ljutiti na lažnu vijest, da se ne malaksa u nadi. Ona umukne za par dana i nema je. Valja svoje misli i srce usmjeriti na Radost Evanđelja i širiti je među ljudima da se trajno nastani u nama, kako bi zaslužili zvati se istinskim rodoljubima ove zemaljske i baštinicima one vječne domovine na nebu.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr