U petak je na sjednici Hrvatskog sabora prihvaćeno izvješće o radu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za 2016. godinu većinom glasova, 113 glasova za i 3 protiv.
Donosimo transkript govora ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata – Ante Nazora koji je održao na sjednici Sabora:
“Povijest je interdisciplinarna i ne možemo je tumačiti bez da uzmemo u obzir Međunarodno pravo. Postoje eksperti koji su dali svoje mišljenje. Imamo i presudu Međunarodnog suda u Hagu. Pogotovo članak koji jasno govori o karakteru rata što je ovdje bilo više puta postavljeno pitanje: je li građanski ili je bila riječ o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Mislim da tu više dvojbe nema. Članak 4.2.6. daje odgovor na to pitanje. Čitanka koja je objavljena u prosincu 2016. u Solunu – suradnici su i neki hrvatski povjesničari te osoba koja je u radnoj skupini koja vodi kurikul povijesti.
Neki dan se pojavila vijest da će recenziju kurikula hrvatske povijesti odraditi HAZU. Vidim da je to izazvalo nemire. U čitanci se navode teze da je Vukovar Hirošima hrvatskog i srpskog ludila i da je podjednaka odgovornost napada na Vukovar. Tko ga je napao? Jugoslavenska narodna armija, teritorijalna obrana i paravojne postrojbe, ne navodi se čija je teritorijalna obrana i paravojne postrojbe, ne navodi se da je to bilo srpsko. Napad na Dubrovnik – spomenuto je da su crnogorske paravojne postrojbe, iako su tamo legalne postrojbe Crne gore, ne spominje se da ga napadaju srpske postrojbe iz istočne Hercegovine. Ovdje je spomenuta skandalozna izjava da je Jugoslavenska kriza eskalirala nakon međunarodnog priznanja Hrvatske što znači 1992. godine, kao da 1991. godina ne postoji, kao da se ništa nije dogodilo.
U toj čitanci su preskočeni važni datumi kao što je prvi oružani sukob u Pakracu, pogibija i ubojstvo 13 hrvatskih policajaca u jednom danu – 2. svibnja. Pa kako ćete vi razumijeti uzročno-posljedične veze, početak otvorene agresije ako se prešućuje jedan takav događaj. To autori čitanke preskaču. Ne spominje se napad na Banske dvore, pokušaj atentata predsjednika Tuđmana. Ne spominje se čak ni 8. listopada. Ne zna se ovdje kad je bila mirna reintegracija, nije završena 1996. nego 1998. Govorim o jednom sadržaju koji je potpuno znanstveno neprimjeren, ali više me boli zašto je tome tako. Bilo je postavljeno pitanje je li naš Centar sudjelovao u izradi kurikuluma. U prvoj fazi nije, odbijeni smo kad smo trebali biti stručni recenzenti ali sudjelovali smo u javnoj raspravi. Nama je vrlo jasno rečeno. Vi ste rekli primjedbe, a mi ćemo ih usvojiti. A tko smo to mi u toj stručnoj radnoj skupini kada se nitko od njih ne bavi suvremenom povješću. Zato je važno tko od njih radi recenziju. Zahvalan sam što se ona radi u Hrvatskoj. Mislim da bi bila sramota da se recenzija Hrvatskog jezika i povijesti radi izvan Hrvatske.
Postavlja se pitanje kako je moguće da je jedna takva čitanka završila svoj proces, a da nitko od povjesničara koji su sudjelovali u izradi te čitanke nije našao za shodno konzultirati se s ustanovama kao što je Hrvatski institut za povijest ili naš Centar koji se bavimo suvremenom poviješću. Podaci prezentirani u čitanci na engleskom jeziku za nastavnike povijesti jugoistočne Europe su takvi da ti nastavnici neće znati o ratu u Hrvatskoj niti uzročnik rata niti kronologiju. O ratu u BiH nema ni govora u toj čitanci, ne govori se o uzrocima toga rata niti što su Hrvati vojno učinili da bi BiH opstala. Od obrane BiH, sudjelovanja na referendumu, do oslobodilačkih operacija na tom području nema ni riječi, nego se Hrvati svrstavaju uz Srbe kao nositelji separatističkih tenžnji za odvajanje teritorija BiH. Što je separatističko u tome da su sve odluke međunarodne zajednice o unutarnjoj podjeli BiH potpisali upravo Hrvati? Što je separatističko u tome da su Hrvati izašli na referendum i podržali nezavisnu BiH?
Molim vas kao saborske zastupnike, ako ćete raspravljati o BiH, o ratu u BiH, nemojte zanemariti najnoviju literaturu koja ima 3000 stranica jer 3 knjige su u igri, od Jadranka Prlića – Prilozi za povijest Herceg Bosne, od gospodina Mate Arlovića o ustavnopravnoj prirodi osnivanja Herceg Bosne i Hrvatske Republike – upravo ovih dana je prevodimo na engleski jezik. Prijevod je završen, očekujem sljedeći tjedan da će knjiga ići u tisak, te knjiga od profesora Miroslava Tuđmana – Druga strana Rubikona, o političkoj platformi predsjednika Alije Izetbegovića. Pogledajte transkripte, izvore i tek onda možemo ući u raspravu. Dok sam čitao samo novine, imao sam potpuno pogrešnu sliku o događajima u BiH. To su preozbiljne stvari da bi se o tome razgovaralo na temelju nametnute percepcije iz medija. Najvažnije u toj literaturi je – što su izvori? jesu li memoarsko gradivo ili su transkripti sjednica?… Osobe kojima smeta da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) odradi recenziju, čak postavljaju pitanje jesu li tamo stručni ljudi za to, imaju istu tezu o tome da je u Hrvatskoj bio građanski rat.
U cijeloj toj čitanci nemate datum koji je vrlo važan za razumijevanje povijesti Domovinskog rata, 18. srpnja 1991. odluka o povlačenju JNA iz Slovenije, pa se postavlja za čije interese JNA nakon 18. srpnja djeluje. Za čije interese major Tepić radi dizajući u zrak skladište u Bjelovaru? To su stvari koje su zanemarene a koje su vrlo važne. U našem izvješću je vrlo jasno navedeno da imamo 10 dvojezičnih knjiga, imamo 2 nove na engleskom jeziku uključujući knjigu Mate Arlovića. Dobili smo mogućnost zapošljavanja tri nove osobe u državnim arhivima. Vrlo važno je da imamo vezu s ljudima koji će se baviti samo Domovinskim ratom, područje Slavonskog Broda itekako je važno zbog Bosanske posavine i zbog svih procesa koji se sada vode za Hrvate iz Orašja. Kad govorimo o očekivanju drugostupanjske presude, ja mogu samo ponoviti ono što sam ponavljao svih ovih godina kad sam davao izvješće. Nitko od nas nije štitio niti opravdavao počinjene zločine, ali govoriti o udruženom zločinačkom pothvatu RH to je stvar koja je u debeloj koliziji s činjenicama.
Da nije bilo Hrvatske ni Hrvata ne bi bilo BiH. Knjiga Jadranka Prlića govori o funkcioniranju Herceg Bosne a Mate Arlovića o Ustavnopravnoj opravdanosti osnivanja takve zajednice koja nije bila izvan granica i koja je za cilj imala očuvanje Hrvatskog naroda u situaciji kada središnja vlast u BiH nije imala sredstva ni mogućnosti da zaštiti Hrvate. Da se Hrvati nisu organizirali i da nisu spriječili Srpsku agresiju od područja Glamoča i Grahova prema Livnu pitanje je što bi bilo s tim dijelom Hrvatske i što bi bilo s tim dijelom BiH.
Nažalost nikad niste mogli vidjeti u medijima u Hrvatskoj da su Hrvatske snage od 1995. godine oslobodile više od 5 000 kilometara kvadratnih BiH. Kad govorimo o pravnim aspektima kažnjavanja pojedinih osoba, moramo biti vrlo precizni. Jedno je odgovornost za sudjelovanje u pobuni i organizaciji pobune a drugo je optuživanje za ratne zločine što je stvar pravosuđa koje može to dokazati. Ljudi koji su ovdje spomenuti, nesumnjivo su bilo organizatori oružane pobune jer su sudjelovali u oružanoj pobuni. Predsjednik Tuđman je u poslanici Hrvatskome saboru u siječnju 1996. godine spomenuo otprilike 9000 branitelja srpske narodnosti kao sudionike Domovinskog rata i policije. Na skupu u Opatiji za nastavnike povijesti mi smo ove godine kao posebnoga gosta imali Hrvatskog branitelja srpske nacionalnosti iz Vukovara – Predraga Mišića i njegove riječi na tom skupu bile su itekako toplo prihvaćene. Prema tome moramo voditi računa o svima onima, bez obzira na nacionalnost, koji su branili RH.”, rekao je Ante Nazor.
