“Dr. Damir Eljuga bio je liječnik moje supruge, bojnice Janje Ninić Babić samo od 26. ožujka 2015., kad ju je operirao, do 21. travnja kad ju je preuzeo kirurg prof. dr. sc. August Mijić u KBC-u Sestre milosrdnice. Istina je da sam dr. Eljugi nakon prve operacije jajnika moje supruge 26. ožujka 2015., koju je on vrlo loše obavio, ali koju je meni prikazao kao uspješnu, a što se tiče informacije da moja supruga ima i rak želudca, rekao je: ‘budite bez brige, ja sam vrlo opimističan da ćemo to uspješno riješiti’. Kao pristojan čovjek koji je dugo vremena živio u demokratskom svijetu, bilo je normalno da dr. Eljugi na te riječi uputim poruku zahvale”, istaknuo je u svom prioćenju mr.sc. Antun Babić komentirajući izjavu predsjednika Hrvatske lige protiv raka, onkologa Damira Eljuga, koji je liječio njegovu pokojnu suprugu.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Problem je nastao kad je mojoj supruzi tijekom druge operacije izvađen cijeli želudac i kad sam dobio informaciju da dr. Eljuga nije smio toliko dugo čekati da se konzultira s vrhunskim gastroenteorolozima i kirurzima, i kad sam shvatio da je zdravstvena situacija moje supruge jako pogoršana, te da joj je za daljnje liječenje potreban pametan lijek koji se zove Herceptin. Razlog zašto nije kontaktirao šefa kirurgije u KBC-u Sestre milosrdnice, kako mi je sam objasnio, je u činjenici da on nije u dobrin odnosima sa šefom kirurirgije u KBC Sestre milosrdnice dr. Zovakom. Ja sam tada zamolio dr. Eljugu da mojoj supruzi prepiše lijek Herceptin za kemoterapiju, na što je on odgovorio: “taj lijek nije na listi HZZO-a i mi ga ne možemo primijeniti čak ni da ga Vi osobno kupite”.
Nakon te izjave zamolio sam dr. Eljugu da napiše preporuku HZZO-u da se moju suprugu pošalje na liječenje u bilo koju zemlju članicu EU, gdje je taj lijek dostupan za tu vrstu bolesti već puno godina. Nažalost, dr. Eljuga je rezolutno, u razgovoru preko mobitela, rekao sljedeće:
Bolje da dostojanstveno umre u Hrvatskoj
“Ne samo da ja neću napisati nikakvu preporuku HZZO-u, nego ću reći i kolegi prof. dr. Mijiću da ni on to ne učini. Zašto bi Vaša supruga išla na liječenje u inozemstvo, kad će ju tamo ionako ubiti? Bolje je da dostojanstveno umre u Hrvatskoj”. Nakon te šokantne izjave, upitao sam dr. Eljugu a što je s njegovom Hipokratovom zakletvom o liječenju bolesnika, na što je on odgovorio s još šokantnijim riječima: “G. Babiću, Vaša supruga nije više moja pacijentica i briga. Ona je sada pacijentica prof. dr. Mijića”.
Taj razgovor vodio sam s dr. Eljugom navečer 22. travnja 2015. godine i cijeli razgovor je snimljen i pohranjen na sigurno mjesto.
U zadnjih mjesec dana dr. Eljuga je, preko jednog svojeg prijatelja, pokušao na sve načine okrenuti protiv mene jednog mojeg bliskog člana obitelji i prikazati me psihički nestabilnom osobom. Ta mi je osoba kasnije i fizički prijetila i to pismeno. No, dr. Eljuga nije uspio u svojoj vrlo prizemnoj i gotovo kriminalnoj razini obračuna samnom zbog mojeg traženja pravde. I o tome postoji pohranjena pismena korespondencija, koja je upućena i Hrvatskoj liječničkoj komori.
Nadalje, dr. Eljuga je, pismenim putem, jednoj udruzi branitelja ponudio da ta udruga pokrene inicijativu za podiznaje spomenika mojoj supruzi kao heroini Domovinskog rata, a on će sufinancirati taj projekt. Dr. Eljuga nikada nije čuo za moju suprugu niti ju je osobno upoznao sve do njezing dolaska KBC Sestre milosrdnice u ožujku 2015. godine. Ako nije ništa učinio neprofesionalno i nehumano, zašto želi podići spomenik osobi koju prije toga nije nikada poznavao?
U zaključku želim reći da dr. Eljuga od 21. travnja 2015. do smrti moje supruge 16. prosinca 2015. nije nikada nazvao moju suprugu ili mene da bi se raspitao kako je njezino stanje dok se je liječila u KBC-u Rijeka i KBC-u Zagreb, gdje je i umrla.
Ovim putem pozivam dr. Eljugu na bilo koju tv emisiju ili javni okrugli stol da svatko sa svoje strane javno predoči činjenice.
Očekujem od Ministarstva zdravlja i Hrvatske liječničke komore da svoj posao obave stručno, objektivno i pravedno, na temelju podnesenih činjenica, bez obzira tko u ovom slučaju bio u pravu, a tko ne. Ja se ne borim samo za moju pokojnu suprugu, nego za sve pacijente u Hrvatskoj. Ako ovaj slučaj bude upozorenje drugim liječnicima i ako na taj način spasim ili produžim život samo jednoj osobi, moj cilj će biti postignut.
Nakon toga sljedeći korak bit će međunarodne zdravstvene organizacije i organizacije za ljudska prava, s kojima sam već stupio u kontakt.
U privitku dostavljam opširnu kronologiju liječenja moje supruge, umirovljene bojnice Janje Ninić Babić, koju sam dostavio ministru Vargi, a s kojim sam se, na moj zahtjev, sastao 15. rujna 2015., i na koji mi je tada rekao “da liječnicima u Hrvatskoj nitko ne može ništa i da niti jedan liječnik u Hrvatskoj nije izgubio dozvolu za rad bez obzira na učinjene teške i neodgovorne pogrješke u liječenju”.
Ipak, ja i dalje imam povjerenje u veliku većinu liječnika u Hrvatskoj, koji su pošteni i visoko profesionalni. Prije desetak dana sam bio na liječenju u KBC-u Zagreb, gdje sam, kao i svi drugi pacijenti u mojoj sobi, bio vrlo korektno tretiran, na čemu sam im zahvalan.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
