Moj kratak boravak u Rijeci brzo mi je otkrio dvije stvari. Rijeka je lijep grad i ljudi su jako gostoljubivi. To je grad u kojem bi nakon Zagreba mogao živjeti, kad bi u njemu stolovala hrvatska vlast. S druge strane, Rijeka je mjesto u kojem su Hrvati domoljubi nažalost diskriminirani i koji, što je gotovo nevjerojatno, nakon dvadest i pet godina postojanja samostalne hrvatske države, žive u strahu od neokomunističke i neojugoslavenske gradske vlasti. To mi je tijekom prosvjeda prošle srijede reklo nekoliko prosvjednika, koji su izrazili strah da će zbog sudjelovanju u prosvjedu protiv Frljića i Obersnela biti još više diskriminirani, bilo na radnom mjestu ili u privatnom poslu. Dokle će ostala Hrvatska trpjeti takav segregacijski režim u Rijeci?
Rekacije gradonačenika Rijeke Vojka Obersnela, provokatora Olivera Frljića i režimskih medija u Hrvatskoj nakon mirnog i dostojanstvenog prosvjeda hrvatskih branitelja prošlu srijedu, šalju vrlo jasnu poruku kako će cijela Hrvatska postati jugoslavenska i neokumunistička Rijeka ako Milanović i Vesna Pusić dobiju slijedeće parlamentarne izbore u Hrvatskoj. Bio bi to nedvojbeno kraj Hrvatske za koju je svoje živote dalo petnest tisuća hrvatskih branitelja. Bio bi to kraj Tuđmanove Hrvatske. Naravno, proslova 20-te obljetnice veličanstvene vojno redarstvene operacije Oluja u Kninu daje veliku nadu da se tako nešto ipak neće dogoditi.
Okrenuli pilu naopako
U nedostatku argumenata i činjenica režimski mediji, a posebno jučerašnji Novi list, koji je cijelom slučaju posvetio pune dvije stranice, okrenuli su pilu naopako, i umjesto provokatora Frljića, Pupovca i Trešeličke, ustrašeni jugofili u Rijeci, uključujući i gradonačelnika Obersnela, napali su hrvatske branitelje u Rijeci zbog njihovog kao suza čisto i vrlo sustezljivog prosvjeda protiv najtežih višemjesečnih provokacija iz HNK u Rijeci. Kao čovjek koji je dugo godina živio u demokraciji, neću i ne mogu nikada podržati neke od uzvika članova «Armade» tijekom prosvjeda na Korzu i pred HNK. Uistinu takvim uzvicima nema mjesta u uljuđenom i demokratskom društvu. No, Hrvatska još uvijek niti je uljuđeno društvo, a još je manje demokratska država. Kako je moguće da većina u domoljubnoj Hrvatskoj mora biti politički diskriminirana i segragirana u multikulturalnom gradu kao što je Rijeka. Tako nešto se dogodilo u Južnoj Africi pod vladavinom bijelaca i to nije dobro završilo za bijelce.
Državu se ne dovodi u pitanje
Živio sam preko dvadeset godina u Australiji koja je jedna od najmultikulturalnijih država u svijetu. U Melbourneu, gdje sam proveo najveći dio života u Australiji, gotovo četrdeset pet posto stanovnika su doseljenici, prva ili druga generacija. U Melbourneu živi preko dvjesto etničkih skupina, koje slijede više sto različitih relegija. No, u Melbourneu ili u Australiji je nazamislivo da bi anglosaksonka većina dozvolila bilo kojoj etničkoj skupini da ne poštiva Australiju kao svoju zemlju ili da dovodi u pitanje ratnu prošlost te zemlje. Naprotiv, od kako su islamski ekstremisti počeli ugrožavati unutarnju sigurnost Australije, ta zemlja značajno pooštrava svoje zakone prema tim etničkim ekstremistima. Australske tajne službe imaju pune ruke posla u traganju i praćenju tih ekstremista. Nedavno su u Melbourneu i Sydneyu održani prosvjedi u kojima su Australci tražili dodatne akcije australskih vlasti da se država zaštiti od etničkih ekstremista. Na tim je prosvjedima bilo svakojakih uzvika i vrijeđanja drugih etničkih skupina. No, nitko od prosvjednika nije optužen za remećenje javnog reda i mira ili za diskriminaciju.
Demokracija nije anarhija – postoje prava, ali i odgovorosti
Nažalost, u Hrvatskoj je obrnuto, a posebno u Rijeci gdje u vlasti prevladava ortodoksno komunističko i totalitarno razmišljanje. U svakoj drugoj državi na svijetu, osobe kao Frljić, Teršelička i Pupovac, koje izravno napadaju pravo na postojanje, na primjer, samostalne hrvatske države, zazivaju povratak Jugoslavije i optužuju hrvatske branitelje za ratne zločine u Domovinskom ratu, bile bi stalan predmet obrade tajnih službi te zemlje. U tim zemljama bi predmet obrade tajnih službi bio i ministar vanjskih poslova koji bi se ponašao kao Vesna Pusić u Hrvatskoj. Isto tako, na primjer, australski, francuski, britanski, kanadski i američki mediji bi, bez obzira na slobodu govora i demokraciju, brzo prozvali svoje vlasti zašto dozvoljavaju podrivanje sigurnosti njihove države. Demokracija nije anarhija i kaos. U demokraciji postoje pravila igre – postoje prava ali postoji i odgovornost. Nažalost, u Hrvatskoj prava uživaju, ali bez odgovornosti, oni koji hrvatsku državu nisu nikada željeli i koji ju ni danas ne žele.
SDP nakon 70 godina vlasti nije osigurao dostojan život mladima u Rijeci
Gospodine Obersnel, niti malo me ne čudi što se je «Armada» priključila prosvjedu protiv Vašeg protežea i provokatora Olivera Frljića. Rijeka kao perspektivan grad, u kojem Vaša stranka vlada već 70 godina, nije osigurala čovjeka dostojan život za mlade ljude. Pa što se onda čudite što su Vam i mladi ljudi okrenuli leđa. Možemo svi skupa zapravo biti sretni što su ti mladi ljudi izrazito miroljubivi u usporedbi s drugim mladim ljudima u svijetu koji se nalaze u sličnim uvjetima. Razmislite dobro kako ćete dalje vladati.
Hoćete li progoniti mlade ljude za verbalan delikt kao i u Vašoj bivšoj komunističkoj itotalitarnoj Jugoslaviji? Usporedbe radi, Danska svojim domaćim islamskim ekstremistima, pa i teroristima, koji se vrate natrag u Dansku s ratnih bojišta na Bliskom istoku, daje radna mjesta, stanove i pokušava ih na taj način rehabilitirati. Grdno se varate ako mislite da će te članove «Armade» umiriti slanjem na sud ili u zatvor. Nije Vam to pametno. Vjerujte mi.
Nije bilo nikakvog nasilja od strane prosvjednika
I ovom prigodom, uz punu odgovornost tvrdim da za vrijeme prosvjeda na Korzu nije bilo nikakvog nasilja ili nereda. Verbalne uvrede nisu poželjne niti previše pomažu, ali i one su sastavni dio slobode mladih ljudi u njihovoj državi. Što mislite da bi se dogodilo u Nišu da je neki prohrvatski gradonačelnik u taj grad doveo hrvatskog intendanta kazališta, koji bi prikazivao proturske ili pronjemačke igrokaze na dan mitske Kosovske bitke ili oslobođenja Beograda 1945. godine? Kako bi na tako nešto reagirala mladež Srpske radikalne stranke i drugih srpskih nacionalnističkih udruga? A pogotovo kako bi reagirao četnički vojvoda i ratni zločinac Vojislav Šešelj da iz Hrvatske u Srbiju dođe i dobije prestižan položaj hrvatski kazališni intendant?
I gospodin Obersnel i riječki Novi list, kao i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković vrlo neodgovorno i provokativno optužuju ljude i skupine koje nisu odgovorni za navodno nasilje u Rijeci. Nasilje se dogodilo od strane Frljičevih simpatizera koji su prije predstave u HNK, kako mi je rečeno, i kako su prenijeli neki portali, napali jednog starijeg prosvjednika. O tome što se možebitno dogodilo na Korzu nekoliko sati nakon igrokaza u HNK-u je samo pokušaj podmetanje novog kukastog križa, ovoga puta u crvenoj Rijeci.
Rijeka je prije šest mjeseci dala domoljubnu predsjednicu Republike Hrvatske. Vrijeme je da Rijeka izabere i domoljubnog gradonačelnika, kako Hrvati u tom gradi ne bi morali više živjeti u strahu kao i u vrijeme Titovog komunističkog režima.
*Antun Babić – bio je urednik novina «Hrvatska sloboda» u Australiji, savjetnik predsjednika Franje Tuđmana i generalni konzul Republike Hrvatske u Melbourneu.
