Arbitraža MOL: Snimka Sanadera je ‘montirana’, Turudića optužili za pristranost – danas se oglasio Ježić o 5 mil. eura

Dio presude Arbitražnog suda UN-a, u slučaju INA-MOL, od 23. prosinca prošle godine izašao je u javnost. Večernji list objavio je presudu iz koje se vidi da je snimka Sanadera ‘montirana’, a Turudića su optužili za pristranost.

Sud je zaključio kako je “prilično uvjeren da niti jedan sudac ili sud koji vidi ili pročita iskaz Ježića ne bi došao ni do jednog drugog zaključka osim da je Ježić u potpunosti nepouzdan svjedok.”

Hrvatska je na arbitraži protiv mađarskog MOL-a u Ženevi u glatko izgubila, a pažljivo čitanje odluke koju posjeduje Večernji list, a koju hrvatska Vlada ne želi dati na uvid, otkriva i zašto.

Svi su hrvatski argumenti propali – Hrvatska nije uspjela dokazati da je Ivo Sanader zaista primio mito od šefa MOL-a Zsolta Hernadija u zamjenu za predaju upravljačkih prava u Ini, što je bio temelj hrvatske na kojem je hrvatska strana bazirala slučaj. No i više od toga šokiraju ocjene hrvatskog pravosuđa i USKOK-a koje su arbitri iznijeli u svojoj odluci: od toga da je Robert Ježić, ključni čovjek u hrvatskoj argumentaciji, nepouzdan svjedok i da su njegovi iskazi proturječni s namjerom da naškode Ivi Sanaderu, do toga da su suca Ivana Turudića optužili za pristranost na suđenju Sanaderu, do optužbi da je snimka sastanka Sanadera i Hernadija u restoranu Marcellino, krunskog dokaza za davanje mito – montirana.

> Radnici Diokija upozoravaju da Josipović nije vratio Ježićevu donaciju

Večernji list navodi najvažnije dijelove presude koju su 23. prosinca prošle godine donijelo trojica arbitara suda komisije utemeljen prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi.

Spor je pokrenut 2014. za mandata Vlade Zorana Milanovića, a Hrvatska je tražila da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju, koji su potpisani za vrijeme premijera Ive Sanadera.

Ključnu ulogu u građenju hrvatskog slučaja imao je Robert Ježić.

Ježić je čovjek obavijen velom misterioznosti, dugo poznat u Republici Hrvatskoj zbog svog osobnog bogatstva i političkih poznanstava, piše u presudi. Potom sud iznosi niz nelogičnosti zbog čega je naposljetku Ježića proglasio nepouzdanim svjedokom. “Ježić je izjavio da se očigledno ne sjeća najbolje onog što se događalo između 2008. i 2009. Na primjer, bio je u stanju prisjetiti se detalja o nepovezanim događajima, kao što je ručak u restoranu Marcellino, ali se nije mogao prisjetiti kad ili gdje mu je Sanader po prvi puta spomenuo navodni mito. Unatoč nedostatku pojedinosti kao što su iznos, valuta, porijeklo i odredište novca kojeg je trebalo prenijeti, Ježić nije ništa dalje pitao dr. Sanadera te mu je obećao da će “vidjeti što se može učiniti” oko toga. U stvari, prema njegovoj priči, on nije napravio ništa nakon tog prvog razgovora i potpuno je zanemario zahtjev Sanadera”, Sud napominje kako “davatelji mita obično poduzimaju osnovne mjere opreza tako da organiziraju svoje mise en scene ili fiktivne transakcije radije nego da se izlože riziku da se davanje mita izvrši na nespretan ili opasan način kakav je opisan u priči g. Ježića, način na koji MOL nije mogao osigurati da novac ne ostane u rukama trećih osoba izvan njegovog dosega te da nikad ne stigne do ciljanog primatelja – što je točno ono što se ovdje dogodilo”.

> Hoće li Plenković nagraditi Vrdoljaka mjestom u Vladi nakon izgubljene abitraže?

Arbitri u odluci rekapituliraju kronologiju događaja i suđenje u Hrvatskoj.

“Republika Hrvatska tvrdi da USKOK nije počeo istraživati FASHA-u (Prve izmjene i dopune ugovoru o međusobnim odnosima dioničara) i GMA (Glavni ugovor o poslovanju prirodnim plinom kad je Ježić bio u zatvoru. Stoga, nitko mu nije mogao prišapnuti priču o mitu.

Međutim, kronologije sugerira drugačije. Skupna kronologija koja je podnesena na zahtjev Suda otkriva da je USKOK 27. listopada 2010. zamolio mađarska tijela da ispitaju Hernádija o FASHA-i i GMA-u. Ježić je bio uhićen 9. prosinca 2010. Nakon toga, 7. ožujka 2011., USKOK je zatražio evidenciju ulazaka i izlazaka Ježića iz ureda Predsjednika Vlade. To je više od mjesec dana prije puštanja Ježića. Tek 5 dana nakon puštanja Ježića, odnosno 26. travnja 2011., USKOK je zatražio evidenciju ulazaka i izlazaka Hernádija iz ureda Predsjednika Vlade. Hrvatska sada tvrdi da su se ta dva zahtjeva odnosila na istragu u predmetu Podravka, ali čini se da je u to doba USKOK bio ponajviše fokusiran na istraživanje FASHA-e i GMA-a. Štoviše, MOL ističe da ni Sanader ni Ježić nisu sudjelovali u predmetu Podravka. Stoga, nije jasno zašto bi USKOK zatražio evidenciju ulazaka i izlazaka g. Ježića u kontekstu te istrage. Stoga, čini se da je USKOK zapravo ishodio dokumente koji se sad koriste za potkrepljivanje iskaza Ježića prije nego je Ježić dao iskaz”, navodi sud.

> Objava dokumenta presude o Ini: ‘Ovo je kao državni udar u energetici’

Vrlo veliku pozornost izazvala je odsutnost ključnih svjedoka Republike Hrvatske – S obzirom na to da Republika Hrvatska tvrdi da su FASHA i GMA štetni za interese Republike Hrvatske te da je d Sanader bio bahati Predsjednik Vlade koji je naveo svoje starije kolege da se slože s njim, vrlo je iznenađujuće – nakon što je dr. Sanader izgubio svoj ugled – da niti jedan od njih nije istupio da podupre ovaj slučaj – pišu suci.

> TIH: Presuda Arbitražnog suda pokazuje da nema borbe protiv korupcije

Damir Polančec, ministar gospodarstva, Ivan Šuker, ministar financija, Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade i također tadašnja Predsjednica Fonda branitelja, Slobodan Uzelac, Potpredsjednik Vlade, Luka Bebić, član Predsjedništva HDZ-a, to su neki od svjedoka za koje se može razumno očekivati da će poduprijeti glavnu tvrdnju Republike Hrvatske, a to je da je Sanader koristio svoj utjecaj kako bi progurao navedene ugovore te da to potvrđuje navode o davanju mita. Ono što su ti svjedoci naveli na suđenju Sanaderu potkopava navode Republike Hrvatske da je dr. Sanader koristio svoj utjecaj kako bi Vladu naveo na sklapanje FASHA-e i GMA-a. Šteta je što Sud nije imao priliku izravno ispitati te svjedoke koji su bili najdublje uključeni u postupak odobravanja. Suočeni sa situacijom kad, po njihovoj procjeni, Hrvatska nije dokazala davanje mita, Sud zaključuje kako “nema drugog izbora osim da zaključi da je g. Ježić svjedok kojemu se ne treba vjerovati, koji je imao snažan motiv da prebaci krivnju na dr. Sanadera.

Međutim, i najnepouzdaniji svjedoci ponekad govore istinu te je Sud možda i mogao prihvatiti iskaz Ježića da je Hrvatska podnijela dovoljno dodatnih dokaza koji podupiru njegov iskaz. Sud je pažljivo analizirao ostale dokaze koje je podnijela Republika Hrvatska kao što su izvadci prometa po bankovnim računima koji prikazuju da je MOL godinama uplaćivao novac Hangarnu i ugovori o pružanju konzultantskih usluga koje su potpisali Xenoplast, Hangarn i Ceroma. Međutim, niti jedan od tih dokumenata ne vodi do Sanadera. Ako stavimo iskaz g. Ježića na stranu, ništa što je u ovom predmetu u posljednje dvije godine podneseno Sudu dozvoljava zaključak, a čak ni ne čini pretežno vjerojatnim, da je novac kojeg je Xenoplast primio od Hangarna i Cerome namijenjen Sanaderu, a ne u neke druge svrhe”.

– Republika Hrvatska nije dokazala da je MOL doista izvor novca kojeg je primila Ceroma. Kao drugo, ništa u spisu predmeta ne dovodi Sud do zaključka da je novac kojeg je Ježić primio zapravo mito za dr. Sanadera.

Stoga, Sud se ni ne treba osvrtati na MOL-ovu obranu koja se poziva na projekt Družba-Adria kako bi odbio navode Republike Hrvatske o korupciji – obrazlažu suci svoju odluku i zaključuju: “Nakon što je s najvećom mogućom pažnjom razmotrio sve dokaze i podneske koje je Republika Hrvatska dostavila u vezi s pitanjem mita, a koje je predstavljeno s najvećom mogućom brižljivošću i sveobuhvatnošću, ovaj je Sud došao do pouzdanog zaključka da Republika Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL doista dao mito dr. Sanaderu. Sukladno navedenom, zahtjev Republike Hrvatske da se FASHA i GMA proglase ništetnima zbog navodnog mita je neuspio”.

Zaključci o rafinerijama kažu da je sud na temelju dokaza koje je vidio i čuo stekao uvjerenje da je Ina, pod MOL-ovom upravom, unaprijedila rafinerije u mjeri u kojoj to maksimizira Inin povrat. Hrvatska nije poduprijela svoje tvrdnje stvarnim dokazima. Suprotno tome, Sud je mišljenja da je MOL u najboljoj mjeri nastojao modernizirati Inine rafinerije na način koji je utvrđen u SHA-u i u Ugovoru o suradnji.

– Na temelju onoga što je prezentirano od strane Republike Hrvatske, Sud ne može reći da MOL nije uspio u svojoj obvezi da u najboljoj mjeri nastoji pomoći Ini da održi svoj tržišni udio u Republici Hrvatskoj te da proširi svoje na susjedna tržišta u Jugoistočnoj Europi – smatra sud. te zaključuje: – Zahtjevi Republike Hrvatske neuspješni su u djelu u kojem se odnose na upravljanje društvom i u dijelu koji se tiče kršenja SHA-a. Sud mora napomenuti da snažno sumnja u to da bi Republika Hrvatska postavila bilo koji od navedenih zahtjeva u zasebnoj i nezavisnoj tužbi. Zapravo, navedeni zahtjevi nisu ništa više od tvrdnji kojima je jedina svrha davanje dodatne težine navodima o davanju mita.

Cijelu presudu pročitajte na Večernjem listu.

Nakon otkrića presude oglasio se i prozvani Robert Ježić, on u razgovoru za Media Servis nije želio komentirati tvrdnje ženevskih sudaca da je u dosluhu s USKOK-om teretio Sanadera, a na pitanje gdje je pet milijuna eura, koje je nedavno ponovo obećao vratiti, kazao je da oni koji to trebaju znati znaju.

– Oni koji trebaju znaju gdje je i koja je procedura. Možete i odvjetnika kontaktirati vezano za to. Stvarno ispočetka jašete po nečemu što je samo po sebi razumljivo na koji način će se izvesti – rekao je Ježić, javlja Večernji list.