Banić i Koić: ‘Kontinuitet promjena i dorađivanja podataka na mrežnome jasenovačkom popisu’

Foto: fah

Na prvome popisu nema ni jedne Ljube Radosavljević, a danas ih je već – 18!

Kontinuitet stalnih promjena i dorađivanja podataka o žrtvama na mrežnome jasenovačkom popisu nastavlja se. U roku od desetak dana dogodile su se tri promjene podataka na mrežnom jasenovačkom popisu. Dvije promjene popisa bile su ‘prvomajske’, a treća je uslijedila neposredno uoči tzv. Dana Europe. Do prve promjene podataka na popisu došlo je 30. travnja 2018. Godine, prigodno uoči tzv. praznika rada. S popisa su nestala dva lažnjaka Mirko Savić (Šćepo) i Mirko Zelenika, Hrvat iz Širokoga Brijega u Hercegovini. Prema podatcima iz elektroničke inačice popisa žrtava rata iz 1964. Godine, koju imaju u Srbiji (L64), a dobivena je ljubaznošću istraživača Romana Leljaka, Mirko Savić stradao je 15. kolovoza 1941. godine kod Jablanice u Hercegovini, tj. prije nego što je uopće nastao logor Jasenovac u Bačićevoj ciglani, pa čak i prije nastanka dvaju prethodnih logora u blizini Bročice i Krapje. Inače, ime Mirka Savića objavljeno je u jednome od prethodnih tekstova o lažnim jasenovačkim žrtvama u Hrvatskome tjedniku od 19. travnja 2018. godine pa je ovo slučajno ili ne najbrže micanje lažne žrtve s popisa. Ta situacija nekako asocira na kaporovski naslov Mamika, hvata me panika. Kao i u proteklim slučajevima radi se samo o taktičkim uzmacima žrtvujući sitno da se spasi cjelina. Bit će još toga, ali i povećanja popisa prije konačnoga kraha te koncepcije. Prema procjenama djelatnika JUSP Jasenovac, u logoru je stradalo 80.000 do 100.000, a oni su s dosadašnjih 83.800 tek prešli donju granicu svoje famozne procjene. U dosadašnjim tekstovima poimenično je objavljeno nekoliko tisuća navodnih žrtava za koje postoje podatci iz relevantnih izvora da nisu stradali u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Broj do sada objavljenih već znatno premašuje 3 posto imena s popisa, čak i kad se računaju tri tisuće bezimenih žrtava. Bezimene žrtve koje se nalaze na poimeničnome popisu mogu se opisati kao oksimoron, ali i za ovu situaciju nekim vjerojatno i primjerenijim narodskim izrazima. Uglavnom to znači da se ne radi o slučajnim pogreškama i kao što će se vidjeti dalje u tekstu, ne radi se samo o naivnome preuzimanju lažnih podataka iz drugih izvora.

Uz dvojicu izbrisanih lažnjaka, registrirane su promjene kod još četvero navodnih hrvatskih žrtava. Uz Hrvaticu Jagodu Cvetko, ubijenu skoro svake godine rata 1942., 1944. ili 1945., naoko sitna promjena izvršena je kod još trojice hercegovačkih Hrvata s područja Širokoga Brijega – Ivana Knezovića, Franje Rotima i Ilije Sliškovića – navodno ubijenih od ustaša 1945., tj. iste one godine kada su partizani masakrirali franjevce i veliki broj ostalih Hrvata iz Širokoga Brijega. Kod sve trojice u napomenama se pojavio novi izvor podataka, nekakva izjava iz 2018. godine. Međutim, niti nakon toga novog izvora nije razjašnjeno zašto je, primjerice, čak 13 godina razlike između navedenih godina rođenja kod Franje Rotima, kao da su ga sastavili od dvojice. Uglavnom, u ovome slučaju jedan je širokobriješki Hrvat izbrisan da bi trojica ostala na popisu. Sreća da još postoje kolege mudri kao sove koji znaju istinu o ubijenim hercegovačkim Hrvatima iz 1945. godine.

Kako se očajnički pokušavaju ‘ušminkati’ podatci, najbolje se vidi u promjenama većine glavnih identifikacijskih podataka kod Jagode Cvetko. Autori mrežnoga jasenovačkog popisa su Jagodi Cvetko tijekom ove operacije promijenili ime oca, godinu rođenja, mjesto i godinu smrti. Dakle imaju potpuno redizajniranu jasenovačku žrtvu. Uz takve promjene bit će potrebno još antirevizionističkih tekstova ‘uglednih’ dr(ugara) iz komunističkoga centralnog komiteta koji će ‘neukome’ hrvatskom narodu objasniti kako je nakon najnovijih promjena moguće, primjerice, prema istome izvoru, tj. u ovome slučaju SZSJ64 imati dvije različite godine rođenja. Kao da nije dovoljno da u slučaju Jagode Cvetko imaju sveukupno čak četiri različite godine rođenja i tri različite godine smrti. Kako mjesto rođenja Sveti Ivan Zelina nije označeno kao nepouzdan podatak, to bi moglo značiti da kao mjesto smrti uz Jasenovac i sada po novome Staru Gradišku* u obzir dolaze i Sesvete te Travnik. Nastavi li se ovim tempom, možemo očekivati još toponima iz jugosfere. Ako je netko pomislio da je Jagoda Cvetko rekorderka po broju mjesta smrti u jasenovačkome popisu, prevario se jer ima i još drastičnijih slučajeva. Jasenovački popis kao da je industrija instant-žrtava koje se frankenštajnovski slažu od različitih dijelova kao lego kockice.

Popis kao SF

Dana 3. svibnja 2018. godine dogodila se druga promjena u mrežnome jasenovačkom popisu. Na isti način kao i kod Jagode Cvetko, u potpunosti je redizajnirana Angelilna Herbstsommer, Židovka iz Slavonskoga Broda, otac Đuka, navodno stradala u Jasenovcu 1945. godine. Nakon redizajna, na jasenovačkome se popisu nalazi Angelina Herbstsommer, Srpkinja iz Osijeka, otac Đuro. U napomenama se navodi novi izvor podataka nekakva izjava iz 2018. godine. Na temelju takvih izvora došlo je do promjene osobnoga imena, očeva imena, općine rođenja, mjesta rođenja i nacionalnosti. U mrežnome jasenovačkom popisu jedino je Jasenovac konstanta. Prema popisu L64 Srpkinja Angelilna Herbstsomer, otac Đuka, stradala je sredinom siječnja 1945. godine, međutim ima i podataka da je stradala tri mjeseca kasnije, ali i podataka na temelju kojih se može zaključiti da su nepoznate okolnosti smrti. Iz priloženoga se može zaključiti da se nacionalnost žrtava mijenja prema određenim potrebama. Primjerice, na popisu žrtava rata L64 je Ferdo Herbstsomer, Hrvat, katolik, stradao 1945. godine kao pripadnik komunističkih paramilitarnih postrojba tzv. partizana. Nije stradao od ustaša, već od Nijemaca, a kao mjesto smrti navodi se ‘Visoko drvo’. Sudeći po velikome slovu na početku moglo bi se raditi o nekom lokalitetu, ali i o običnome visokom drvetu. Razlog, točnije 10.000 razloga zašto je Židovka Angelilna postala Srpkinja Angelina, možda se nalazi u činjenici da u digitalnome arhivu Yad Vashema prema iskazima rodbine prijatelja i židovskih organizacija ima oko 10.000 manje židovskih žrtava iz Jasenovca i Stare Gradiške nego prema mrežnom jasenovačkom popisu. Naravno, Angelilna tj. Angelina Herbstsommer, ne nalazi se u digitalnome arhivu Yad Vashema. Jedan podatak nije problem, ali kada se to ponovi tisuću puta, onda je vjerodostojnost popisa u potpunosti kompromitirana. Kada bi se izbrisalo 10.000 lažnjaka, automatski bi se srušio cijeli popis i uništila bi se cijela konstrukcija mita. Prema nekim od navedenih primjera može se zaključiti da će se pomoću nekakvih novih izvora podataka, tzv. Izjava, pokušati redizajnirati dio žrtava. Tako i Židovi postaju Srbi s njemačkim prezimenima kao da su u Jasenovac stigli posebnom linijom Orijent Ekspresa izravno iz Bamberga. Ondje ima najviše Herbstsommera. Ako Angelilne, tj. Angeline Herbstsommer, nema u digitalnome arhivu Yad Vashemu, ima Angelike Herbstsommer na Facebooku. Gospođa, osim što navija za FC Bayern, a ne za crvenu zvijezdu, piše i SF romane. Sudeći prema najavi, radnja njezina fantastičnoga romana Tachmagol , premda se radi o fikciji, nevjerojatno je podudarna s hrvatskom zbiljom. Samo treba umjesto naslova upisati ‘jasenovački mit’ i fikcija postaje hrvatska prividna stvarnost. ‘Tachmagol- aufgetaucht aus den Tiefen der Dunkelheit. Mächtig und Zerstörend. Von Zeit und Raum befreit, vernichtet ER Völker und Universen. (…) Eine Gruppe tapferer Männer, sucht auf abenteuerlichen Wegen durch Raum und Zeit, die ultimative Lösung um Tachmagol, das Urböse zu vernichten.’ Izgleda da je i beletristika znanstvenija i uvjerljivija od jasenovačkog popisa.

Mali Morgen

Dana 8. svibnja 2018. godine došlo je do trećega nastavka najnovijih promjena na mrežnom jasenovačkom popisu. Radi se o 17 naizgled manjih zahvata. Kod Vilima Gazde promijenjeno je mjesto rođenja pa po novome više nije rođen u Novoj Gradiški, već u nekom selu kod Zlina u Češkoj i nije stradao 1944. već 1945.* godine. Do promjene je došlo temeljem nekakve izjave iz 2018. godine. To je već druga izjava u nekoliko godina kojom se prepravljaju podatci, a sveukupno četvrti izvor podataka, a to najbolje govori o pouzdanosti istih. U 16 slučajeva promjene se odnose na navodne srpske žrtve iz Velikoga Nabrđa, a kod njih trinaestero mjesto rođenja promijenjeno je iz Velikoga u Malo Nabrđe. Te su promjene temeljene uglavnom na jednome izvoru znanstvenom radu V. Geigera i P. Šole. Geiger i Šola vrlo detaljno analizirali su i naveli sve dostupne izvore podataka o navodnim jasenovačkim žrtvama iz sela Malo i Veliko Nabrđe te Majar u općini Levanjska Varoš. Međutim, njihovi zaključci ne potvrđuju podatke iz mrežnoga jasenovačkog popisa. Štoviše, u nekim su slučajevima potpuno suprotni. Prema Geigeru i Šoli, u ovome slučaju ‘Dokumenti i vjerodostojni izvorni pisani pokazatelji ili ne postoje ili su manjkavi.’ Prema navedenim podatcima može se zaključiti da je većina podataka zapravo prepisivanje iz istih izvora koji se ponavljaju, a većina tih izvornih podataka nastala je na temelju usmenoga iskaza rodbine i sumještana, suvremenika događaja koji nemaju potvrdu u izvorima, premda autori ne osporavaju da su mogući.

Počnimo od našega starog znanca iz prethodnih tekstova o lažnjacima Laze Kanurića. Zastupnik srpskih radikala, danas bismo rekli šešeljevac Lazo Kanurić, već je spominjan u kontekstu lažne jasenovačke žrtve Laze Kamerića. Nema smisla sve to ponavljati, a osim toga Geiger i Šola to su vrlo detaljno obradili navodeći u ovome slučaju prema raznim izvorima tri prezimena, tri godine rođenja, tri mjesta rođenja, dvije godine smrti i tri mjesta smrti. Kao moguće mjesto smrti, uz Jasenovac još navode i zatvor u Osijeku 1941. godine te da je zaklan pred kućom također 1941. godine. Očito da nije jednoznačno utvrđeno gdje je stradao taj srpski ekstremist, ali ako je ubijen 1941. godine u osječkome zatvoru ili pred svojom kućom, svakako, nije mogao biti još jednom ubijen u Jasenovcu. Sličan je slučaj Milovan Petrović, otac Savo, i to su uglavnom jedini konstantni podatci. Prema napomenama jasenovačkoga popisa Petrović uopće nije rođen u Hrvatskoj, već kod Peći na Kosovu i nije stradao 1942.* već 1944. godine. Dvije navedene godine rođenja 1913.* i ona iz napomena 1903. razlikuju se čak za 10. Međutim, prema Geigeru i Šoli situacija je još kaotičnija pa navode čak 5 različitih godina rođenja između 1903. i 1925 s razlikom od čak 22 godine. Jasno je kolika je vjerojatnost da postoje dva Milovana Petrovića kojima se otac zove Savo i rođeni su u nekom Nabrđu bilo da se radi o Malom, Velikom ili samo Nabrdju na Kosovu. Uza sve to, Geiger i Šola navode da je jedan Milovan Petrović, rođen 1925. godine, stradao u partizanima, a otac mu se, gle čuda, također zove Savo. U elektroničkoj inačici popisa žrtava iz 1964. godine (L64) samo za Hrvatsku mogu se naći tri Milovana Petrovića kojima se otac zove Savo, svi su stradali u Jasenovcu, a razlikuju se prema godini rođenja (1903., 1905., 1913.) i datumu smrti s time da je najstariji stradao 26. prosinca 1944., a ostala „dvojica“ istoga dana 6. srpnja 1942. godine. Autori mrežnoga jasenovačkog popisa toliko su zadovoljni podatcima o Ljubi Radosavljević da su u ovim promjenama samo naveli novi izvor podataka bez ikakvih drugih zahvata, a mogli su. Primjerice, Geiger i Šola navode tri moguća mjesta rođenja. Međutim, to je možda i najmanji problem u ovom slučaju jer kombinacije imena i prezimena Ljuba i Ljubica Radosavljević spadaju u najbrojnije kombinacije na jasenovačkome popisu, a više o tome u posebnome dijelu teksta posvećenome ovom problemu. O Simi Stanivukoviću (1903., Malo Nabrđe, Kosta) dovoljno je reći da ga čak ni đakovački subnoraši ne spominju u svojim popisima žrtava. Za Milorada Stojakovića mogu se naći tri različite godine rođenja – od 1894. do 1904. – ali i podatak da se preziva Stojković i da je iz Srijema. Kod Rade Stojakovića uz dvojbu o godini rođenja (1930.*/1937.) problematično je i prezime jer se u napomenama jasenovačkoga popisa navodi i Stojanović. Koincidentno u elektroničkoj inačici popisa iz 1964. godine navode se primjerice i dvojica Roma istoga imena i neznatno različitoga prezimena. Obojica su navodno stradali u Jasenovcu istoga dana 6. travnja 1942. godine. Stariji Rade Stojković rođen je 1930., a mlađi 1934. godine pa su i po tim podatcima vrlo slični navodnoj jasenovačkoj žrtvi iz Velikoga Nabrđa. Podatci su promijenjeni i kod 10 navodnih žrtava s prezimenom Uzelac. Za Božu Uzelca Geiger i Šola navode da je dvojbeno riječ o jednoj ili dvjema osobama, a kod Ilije Uzelca problematično je radi li se o jednoj, dvjema ili čak trima osobama. Izgleda da su takve dvojbe i trojbe sitnica za autore jasenovačkoga popisa. Inače, na popisu žrtava rata iz Hrvatske čak su desetorica koji se zovu Ilija Uzelac, a četvorica su rođeni unutar dviju godina razmaka.

U slučaju gore navedenih navodnih žrtava iz općine Levanjska Varoš može se primijetiti da gotovo u pravilu oni čija se kombinacija imena i prezimena na elektroničkoj inačici popisa žrtava (L64) nalazi samo jedanput, znači nema nekoliko upisa istoimenih žrtava, za njih uglavnom postoji nekakva potvrda da se radi o stvarnim osobama, premda nije sigurno mjesto stradanja, a za ostale ne postoji potvrda da se uopće radi o stvarnim osobama. Premda stvarna osoba, a ne propagandni konstrukt, Milica Uzelac nije jasenovačka žrtva. Geiger i Šola navode nekoliko primjera podataka prema kojima je Milica Uzelac rođena 1941. godine, iz Maloga Nabrđa, otac Milenko, stradala kod kuće. Znači, zna se da nije stradala u Jasenovcu i zna se očevo ime. Međutim, unatoč tome na mrežnom jasenovačkome se popisu nalazi Milica Uzelac, rođena 1941. godine, ali ime oca nije navedeno. Na temelju gore navedenoga možemo pretpostaviti i zašto. Zanimljivo da čak i notorni Milan Bulajić navodi inicijal očevoga imena u ovome slučaju. Znači, čak je i Bulajić imao toliko znanstvenoga poštenja pa je naveo bar jedno slovo, a jasenovački kustosi ni to. Ovakve podatke i promjene mogu se očekivati i u susjednome Malom Morgenu, ali ne i od javne ustanove u nezavisnoj Hrvatskoj.

Inflacija žrtava

Zanimljivi su rezultati eksperimenta s porastom broja žrtava istoga imena i prezimena od 1956. godine do danas. Kao primjer uzeta je kombinacija imena i prezimena Ljube Radosavljević (1869., Majar, Tešo) jedne od navodnih žrtava čiji su podatci na mrežnome jasenovačkom popisu dijelom promijenjeni 8. svibnja 2018. godine. Kao kontrolni čimbenik uzeta je Ljubica Radosavljević, slična kombinacija imena i prezimena s jasenovačkog popisa. Uspoređeni su podatci iz triju poimeničnih popisa jasenovačkih žrtava. Najstariji je popis žrtava iz 1956. godine kao dio optužnice protiv poglavnika ND Hrvatske Ante Pavelića objavljen kod Miletića. Zatim sljedeća je po starosti elektronička inačica popisa iz 1964. godine koju je ustupio istraživač komunističkih zločina Roman Leljak (L64). Na kraju su podatci prema stanju mrežnoga jasenovačkog popisa Javne ustanove spomen-područja Jasenovac od 10. svibnja 2018. godine (JUSP). Na prvome popisu iz 1956. godine nema Ljube Radosavljević iz Majara kod Levanjske Varoši, već samo dvije djevojčice iz dvaju susjednih sela Cvelferije kod Županje. Razlike između tih dviju navodnih žrtava tako su male da bi se moglo posumnjati da se radi o istoj djevojčici. Na popisu iz 1964. godine (L64) nalazi se već 12 Ljuba Radosavljević i niti jedna nije identična s onim dvjema iz prethodnoga popisa. Tek na ovome popisu pojavljuje se i Ljuba Radosavljević (1869., Majar, Tešo) iz najnovijih promjena jasenovačkog popisa. Dakle u ovoj inačici dvije Ljube s prethodnoga popisa nestale su, a 12 novih nastalo je u razdoblju od 8 godina. Prema trenutačnome stanju, na mrežnome jasenovačkom popisu (10. 5. 2018.) ima već 18 Ljubi Radosavljević. Zanimljivo da ih je čak 16 prema istom izvoru popisu iz 1964. godine u inačici kojom se koriste autori mrežnoga jasenovačkog popisa označenoj kao SZSJ64. To znači da su od 6 ‘novih’ čak 4 prema podatcima iz SZSJ64. To je nevjerojatan podatak jer bi podatci iz SZSJ64 morali biti identični podatcima iz L64 budući da se radi o istome izvoru podataka tj. o komunističkom popisu iz 1964. godine. Prema prikazanome primjeru očito nisu.

Kod kontrolnoga faktora na popisu iz 1956. godine nalazi se 5 Ljubica Radosavljević od kojih su dvije istih godina rođenja kao i Ljube, a mlađa je čak i iz istoga sela. Uglavnom se radi o navodnim žrtvama iz triju susjednih sela – Bošnjaci, Vrbanja i Otok – pa se i u ovome slučaju zbog vrlo malih razlika u podatcima može pretpostaviti da se dijelom radi o kreiranju papirnatih žrtava. Na popisu iz 1964. godine (L64) je već 35 Ljubica Radosavljević, od toga 33 potpuno nove u odnosu na prethodni popis. Znači da su u ovome slučaju 3 s prethodnoga popisa privremeno netragom nestale. Prema trenutačnome stanju na mrežnome jasenovačkom popisu (10.5.2018.) ima čak 47 Ljubica Radosavljević, a 46 ih je prema SZSJ64. Znači da ima čak 11 Ljubica Radosavljević više prema inačici popisa iz 1964. godine na koju se pozivaju autori mrežnoga jasenovačkog popisa nego što ih ima prema elektroničkoj inačici toga istog popisa koja se može naći u Srbiji. Otkuda se pojavio taj fantomski višak žrtava prema popisu iz 1964. godine? Na to pitanje morali bi odgovoriti jasenovački kustosi.

Prema prikazanim primjerima mogu se uočiti dva fenomena. Prvi je fenomen očita inflacija žrtava koje su s početnih 2 skočili na trenutačnih 18 kao u slučaju Ljube Radosavljević ili još drastičnije s početnih 5 na trenutačnih 47 u slučaju Ljubice Radosavljević tj. sveukupno sa 7 na 65 za obje kombinacije. Ta su povećanja broja žrtava veća od 9 puta u razdoblju od 1956. do 2018. godine. Drugi je fenomen nevjerojatno velika razlika između pojedinih inačica komunističkoga popisa iz 1964.godine. Sudeći prema prikazanim primjerima, inačica iz Srbije i ona kojom se koriste autori mrežnoga jasenovačkog popisa razlikuju se za otprilike četvrtinu podataka. Tri su moguća objašnjenja toga fenomena. Prvo je da je već 1964. bilo nekoliko različitih tj. neusklađenih popisa žrtava, tj. već se tada naveliko manipuliralo podatcima u svrhu kreiranja što većeg broja žrtava. Drugo je da se i nakon 1964. godine manipulira podatcima, a unatoč tome, predstavljaju se kao izvorni. Treće objašnjenje je da se radi o kombinaciji prvih dvaju, tj. da je manipuliranje podatcima konstanta od kreiranja popisa do danas. Međutim, sreća da postoje ‘stručnjaci’ koji tvrde da se sve zna o popisu jasenovačkih žrtava pa će vjerojatno biti ljubazni i ‘skrupulozno’ nam objasniti te fenomene.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr