Budući da je mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac
masovna prevara s tisućama lažnih žrtava, navođenje tek nekoliko novih lažnih jasenovačkih žrtava, iako važno jer širi istinu o prevari, može se kvantitativno smatrati opisom tek malog dijela te velike prevare. U tom je smislu i ovaj članak koji navodi nekoliko novih lažnih žrtava samo mali djelić istine o jasenovačkom mitu. Istina boli lažljivce pa makar bila i u malim dozama.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu Otto Aleksander rođen ocu Bernhardu u Zagrebu
1883. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1944. godine. Međutim, postoji smrtni list u kojem se navodi kako je Oto Aleksander rođen ocu Bernhardu i majci Hermini u Zagrebu 8. prosinca 1883. godine umro 10. srpnja 1946. godine. To znači da je umro godinu dana nakon završetka Drugog svjetskog rata što logično znači da je lažna jasenovačka žrtva. U arhivu Yad Vashema u dva digitalna obrasca piše da je Otto Alexander ubijen, ali u skeniranim originalnim obrascima, primjerice u iskazu strica Haima Mehora na starom obrascu koji se je upotrebljavao 1950-ih godina, jasno se vidi da se ne navodi da je ubijen, već su ta mjesta prekrižena pa se može pretpostaviti da je taj podatak generički kreiran u digitalnom obrascu. Prema iskazu iz digitalnog arhiva Yad Vashema koji je dala
sestra Otto Aleksander je tijekom rata bio zatočen u Stenjevcu. U Stenjevcu koji je danas dio Zagreba tijekom Drugog svjetskog rata bio je Dom nemoćnika u koji su od 1941. godine smješteni brojni zagrebački Židovi.
Na jasenovačkom popisu je i Jakob Fürst rođen ocu Samojlu u Zagrebu 1871. godine i navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine. Međutim, postoji smrtni list koji navodi kako je Jakov Furst rođen ocu Samuelu i majci Jeti u Vašvaru u Mađarskoj 15. srpnja 1871. godine umro Zagrebu 9. siječnja 1963. godine. Iako se mjesta rođenja ne podudaraju, u smrtnom listu se navodi da je živio u Zagrebu, imena su praktički ista baš kao i imena očeva, a to je prevelika koincidencija da bi se radilo samo o slučajnoj podudarnosti pa se vrlo vjerojatno radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. Ime Jakoba Fürsta također se nalazi na popisu Židova preseljenih u Dom nemoćnika Stenjevec i nije jedino jer se čak 16 istih kombinacija imena i prezimena Židova s popisa preseljenih u Dom nemoćnika u Stenjevcu nalazi i na mrežnom jasenovačkom popisu, a deset ih odgovara prema starosti i podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema tj. prema nedostatku potvrde
podataka da se radi o jasenovačkim žrtvama. Međutim, kako na popisu preseljenih u Stenjevec osim imena i prezimena nema drugih identifikacijskih podataka, bilo bi vrlo problematično bez dodatnih podataka tvrditi da se u svim ovim slučajevima radi o lažnim žrtvama. Indirektno se ovom slučaju može sumnjati na one s popisa za koje u digitalnom arhivu Yad Vashema nema potvrde da se radi o stvarnim žrtvama, a prema navedenim podatcima bili su u poznim su godinama života i povezani su sa Zagrebom kao mjestom rođenja ili boravka.
Na mrežnom jasenovačkom popisu od zanimljivih se osoba navodi i Rudolf Berger rođen ocu Bernardu u Kanjiži 1875. godine i navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, premda se u napomenama navodi podatak iz knjige M. Švob da mu je sudbina nepoznata. No postoji smrtni list koji navodi da je Rudolf Berger rođen ocu Bernadu (sic!) i majci Mariji u Velikoj Kanjiži 16. rujna 1875. godine umro 28. svibnja 1959. godine pa je izgledno da se opet radi o novoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. Ovdje treba upozoriti na vrlo lukavu promjenu lokacije iz stvarne Velike Kanjiže tj. Nagykanizse u južnoj Mađarskoj, nekada poznatom odredištu hrvatskih shopping turista, u selo Kanjižu koje se nalazi na rijeci Tisi u Bačkoj koja je danas u sastavu Srbije. Kao što je i za očekivati, u digitalnom arhivu Yad Vashema jedini podatak o lažnoj jasenovačkoj žrtvi iz Kanjiže Rudolfu Bergeru je iz Spiska žrtava rata što je srbijanski ekvivalent komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64),
glavnog izvora podataka koji koristi JUSP Jasenovac za svoj popis.
U jasenovačkom popisu se dalje nalazi i Menahem Altarac rođen ocu Judi u Sarajevu 1906. godine navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Ipak, postoji smrtni list prema kojem je Menahem Altarac rođen ocu Judi-Abrahamu i majci Rejni u Sarajevu 1. prosinca umro 18. rujna 1969. godine pa se opet radi o novoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. U digitalnom arhivu Yad Vashema su samo dvojica Menahema Altaraca iz Sarajeva, ali neodgovarajućih godina rođenja tj. rođeni 1887. i 1912. godine, a od ukupno četiri zapisa u digitalnom arhivu Yad Vashemu za ime Menahem Altarac kojima je izvor iskaz rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije niti jednom se otac ne zove Juda, Abraham ili Avram pa je to dodatni pokazatelj da se radi o lažnoj žrtvi. Kao što je već uobičajeno u ovakvim slučajevima, jedini podatak koji odgovara navodnoj jasenovačkoj žrtvi je iz srbijanskog pamfleta Spisak žrtava rata, a to se, kako je u brojnim primjerima u seriji članaka već pokazano, ne može smatrati pouzdanim izvorom.
U mrežnom jasenovačkom popisu navodi se i da je Adolf Friedrich rođen ocu Salamonu u Novom Čiču kod Velike Gorice 1919. godine navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu bez da se navodi godina smrti. Budući da je jedini izvor ovom podatku knjiga M. Švob koja je u više navrata pokazana kao izrazito nepouzdana do mjere da se i poznate ljude o kojima se može čitati u enciklopedijama navodi kao lažne žrtve, ima smisla spomenuti da postoji smrtni list prema kojem je Adolf Friedrich rođen ocu Samojlu i majci Eugeniji u Zagrebu 29. prosinca 1919. godine umro 25. srpnja 2006. godine. Imena očeva su slična, Zagreb i Velika Gorica su si međusobno blizu, izvornik tj. prije spomenuta knjiga M. Švob je nepouzdana pa je i bez dodatnih istraživanja opravdana sumnja da se i ovdje radi o novoj
lažnoj jasenovačkoj žrtvi. Da bi razjasnili cijelu priču, treba zaviriti u digitalni arhiv Yad Vashema gdje su tri zapisa o istom Adolfu Friedrichu. Prema tim šturim podatcima taj Adolf Friedrich je kao logoraš u Staroj Gradišci primao pakete u srpnju i kolovozu 1942. godine, a ako to povežemo s podatkom da je istoimeni čovjek umro 2006. godine ne čudi da u mrežnom jasenovačkom popisu kod Adolfa Friedricha nije navedena godina smrti. Doduše, ne bi trebalo čuditi ni da je navedena 2006. s obzirom kakve su sve nemoguće godine navedene na tom popisu. Izgleda da je za Adolfa Friedricha „koban“ bio podatak da je primao pakete 1942. godine i to je zapečatilo njegovu virtualnu sudbinu pa su ga
antife očito u nedostatku stvarnih žrtava stavljanjem na popis virtualno ubili. Da stvar bude još zanimljivija, bivši logoraš Adolf Friedrich je bio svjedok na suđenju Dinku Šakiću. Nema podataka koji bi nedvosmisleno potvrdili da se u svim ovim slučajevima radi o istom čovjeku, ali prema dostupnim podatcima ostaje vrlo malo prostora za dvojbu o tome. Uz takve svjedoke naravno da je Šakić osuđen i nije imao apsolutno nikakve šanse kad su čak i jasenovački živi mrtvaci svjedočili protiv njega.
Prema jasenovačkom popisu Marija Hudurović rođena je ocu Mati u Prapuću kod Ogulina 1927. godine, navodno je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Kao nacionalnost joj se navodi da je Romkinja, iako je taj podatak označen kao nesiguran pa ima smisla navesti smrtni list kod kojeg također nema podatka o nacionalnosti i koji navodi da je Marija Hudurović rođena ocu Mati i majci Ljubi u Ogulinu obližnjem Cerovniku 31. kolovoza 1927. godine umrla 10. rujna 2012. godine i to u Ogulinu pa se vjerojatno opet radi o lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
U popisu se navodi i da je Vlado Blažina rođen ocu Ivanu 1924. godine u Zaprešiću navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1943. godine, ali postoji smrtni list koji navodi da je Vladimir Blažina rođen ocu Ivanu i majci Ivki u Zaprešiću nedalekoj Brezovici 30. ožujka 1924. godine umro 22. veljače 1963. godine pa izgleda da se opet radi o lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
Zanimljivo da se u nekoliko slučajeva na jasenovačkom popisu pojavljuju
umrli 1963. godine, a komunistički popis žrtava rata datira iz 1964. godine pa bi se moglo zaključiti da je u to vrijeme zbog očitog neispunjenja zadanih ciljeva od preko 500.000 jasenovačkih žrtava bio pojačan interes „drugova“ za stanje u mrtvačnicama.
Za kraj se još može spomenuti kako se na popisu navodi da je Mijo Miškulin rođen ocu Mati 1894. godine u Starigradu kod Senja navodno ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1943. godine. Međutim, postoji smrtni list koji navodi da je Mijo Miškulin rođen ocu Mati i majci Mari u Senju 26. srpnja 1894. godine umro 14. svibnja 1968. godine pa se opet može reći da se radi o novoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
Zaključno može se reći da su na jasenovački popis stavljana skoro sva imena koja su
spomenuta u dokumentima ili popisima vezanim uz Drugi svjetski rat. Nije čak ni važno radi li se samo o primanju paketa ili smještaju u starački dom, nije bitno ni vrijeme ni mjesto jer kako se u navedenim primjerima vidi godine su promjenjive, a na svijetu ima dovoljno mjesta sličnih imena i to je bio gotovo nepresušan izvor inspiracije za komuniste i njihove mentalne nasljednike. Jedini njihov problem je što je moderna tehnologija jača i od najvećih laži. Ovako se može i dalje pa će se zato tako i nastaviti u sljedećem članku.
